OneWeb saatelit za nisku zemljinu orbitu, foto Flickr

Telekomunikacijska infrastruktura već decenijama je i u podmorju sa svojim podmorskim optičkim kabelima, a uskoro bi se tamo mogli naći i podatkovni centri. Započelo je i postavljanje telekomunikacijske infrastrukture u svemir, odnosno nisku Zemljinu orbitu što poprima značajnije razmjere.

Niska Zemljina orbita

Na globalnom satelitskom tržištu niske Zemljine orbite (Low Earth Orbit LEO) najveći je potencijal razvoja telekomunikacija za komercijalno korištenje s obzirom na relativno nisku latenciju, izostanak zračenja i jeftinije izgradnje u odnosu na naprimjer prostor srednje Zemljine orbite (medium Earth orbit MEO) ili visoke Zemljine orbite (high Earth orbit HEO), navodi se u istraživanju TrendForcea.

Prednost niske orbite je što za komunikaciju ne bi trebala bazne stanice na tlu, te u dostupnosti signala u teško dostupnim i ruralnim područjima jer signali satelita nisu ograničeni nikakvim geografskim preprekama kao što su planinska područja, oceani i pustinje. LEO sateliti mogu slati 5G signal na područja gdje Zemaljske bazne stanice ne mogu doprijeti ili gdje bi njihova gradnja bila preskupa.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

početne specifikacije konstelacija, izvor FCC

Još od 1990-ih postoje različiti napori za lansiranje satelita u nisku Zemljinu orbitu radi pružanja globalne širokopojasne usluge. Ti su napori, međutim, brzo bili potisnuti brzo rastućom kopnenom infrastrukturom. No, sa sve većim zagušenjem radio frekvencijskog područja na Zemlji te s razvojem novih tehnologija dolazi do ponovnog, ovaj put mnogo većeg i konkretnijeg interesa za premještanje odašiljanja telekomunikacija u Zemljinu orbitu.

Za sada u razvoju i izgradnji sustava satelita u niskoj Zemljinoj orbiti sudjeluje neke europske zemlje, SAD, Kina, Japan i Južna Koreja. Pred industrijom u zamahu su brojni izazovi. SpaceX prvi je započeo lansiranje konstelacije satelita Starlink u niskoj Zemljinoj orbiti što je izazvalo veliku pozornost drugih kompanija ali i njihovo brzo pokretanje vlastitih projekata. Nakon SpaceX s razvojem svoje konstelacije satelita u niskoj Zemljinoj orbiti za usluge brzog Interneta započeli su britanski OneWeb, kanadski Telesat i, uz Teslu, još jedna američka tvrtka Amazon.

Propusnost daleko ispod infrastrukture na Zemlji

Posljednjih godina satelitska hardverska i softverska tehnologija napredovala je, a potražnja za širokopojasnim mrežama porasla je tako da se ideja o globalnom pokrivanju signalom Interneta iz svemira postala poslovno isplativa. SpaceX i OneWeb postavljaju prve nizove satelita kao dio odvojeno predloženih mreža, Telesat i Amazon započinju sa svojim projektima.

Istraživači s Odjela za aeronautiku i astronautiku s Massachusetts Institute of Technology (MIT) proveli usporedbu četiri najveća prijedloga globalne satelitske mreže, od SpaceX-a, Telesata, OneWeba i Amazona. Izračunali su kapacitet protoka podataka tih konstelacija ali i ukupni globalni kapacitet podataka na temelju njihovih tehničkih specifikacija kako su izvijestili američko Federalno povjerenstvo za komunikacije (Federal Communications Commission FCC) kod prijava projekata za dozvolu.

Iako se mreže razlikuju u predloženom broju i konfiguraciji satelita, zemaljskih stanica i komunikacijskih mogućnosti, istraživači MIT-a su utvrdili kako svaka konstelacija može pružiti ukupni kapacitet od desetak terabita (TB) u sekundi.

Iz MIT-a navode kako te kontelacije vjerojatno neće zamijeniti postojeću ali ni buduću infrastrukturu na Zemlji koje mogu podržati tisuće terabita (TB) u sekundi. Međutim, iz MIT-a zaključuje da bi svemirske konstelacije mogle popuniti praznine tamo gdje su uobičajene kabelske veze bile neizvedive ili nepristupačne, poput ruralnih područja, udaljenih polarnih i obalnih regija, pa čak i u zraku.

Na primjer, Telesat ima manje satelita u svojoj mreži (oko 1.600), svaki s naprednim mogućnostima u usporedbi sa satelitima u mreži OneWeb, koji planira kompenzirati s mnogo više satelita (više od 6.000).

Konstelacija Starlink tvrtke SpaceX najbliže je operativnoj upotrebi. U svojoj najnovijoj prijavi FCC-a, tvrtka je smanjila nadmorsku visinu satelita, što je tim utvrdio da je povećao ukupnu propusnost.

Amazonova satelitska konfiguracija trebala bi prema tehničkim karakteristikama pružiti najveću brzinu prijenosa podataka od četiri mreže, posebno ako bi se, kako planiraju, izgradili veći broj mrežnih antena na Zemlji, procjenjuje se na oko 4.000 antena koje bi posredovale satelitski signal na Zemlji. Teorijski Amazon će imati najveću propusnost, no i druge tvrtke nastoje unaprijediti svoje projekte. (naslovna fotografija Flickr)

Podijeli:

 

 

Vezane objave