Oponašanje protoka podataka na Internetu u fizičkom svijetu moglo bi u nekim poslovima donijeti ogromne prednosti. Europska unija do sada je financirala nekoliko znanstvenih projekata na tom području.

Na primjer, dostava robe od namještaja do hrane mogla bi se transformirati novom transportnom mrežom koja se naziva “fizički internet”. Izgrađen je na sličnim načelima kao i Internet, što je revolucioniralo način na koji se razmjenjuju podaci, uključujući otvoreni pristup i globalnu međusobnu povezanost. Istraživači se nadaju da će to ostvariti do 2040. godine, kada bi trebala biti uspostavljena potpuno autonomna mreža.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Fizički Internet funkcionirao bi na sličan način na koji putuju podaci na Internetu. Tvrtke za prijevoz i logistiku mogle bi pristupiti mreži ruta povezanih čvorištima, uključujući različite načine prijevoza, što bi im omogućilo da pojednostave način prijevoza robe s jednog mjesta na drugo.

Prijevoz robe s jednog mjesta na drugo nije toliko učinkovit iz više razloga. Vozila se obično ne utovaruju do punog kapaciteta (u prosjeku su manje od 50%) dok se kamioni nakon isporuke mogu voziti prazni. Veća stopa punjenja utjecala bi na troškove i učinila sustav puno ekološki održivijim.

Tvrtke također uglavnom posluju neovisno tamo gdje se skladišta i načini prijevoza ne dijele. Međutim, jedno od načela fizičkog interneta je otvoriti ih svima, slično kao što je Internet izgrađen na konceptu otvorenog pristupa. Primjerice, dvoje konkurenata bilo bi bolje da surađuju ako isporučuju robu istim putem.

Nužna digitalizacija

Da bi se stvorila takva mreža, prvi korak je digitalizacija svih dostupnih podataka.

Dok se sada većina odluka o načinu slanja tereta donose intuitivno, analiza podataka bit će ključna u fizičkom Internetu. Na primjer, svaki način prijevoza, skladište i mjesto kupca morali bi se evidentirati elektroničkim putem, zajedno s informacijama u stvarnom vremenu poput zagušenja prometa, korištenja luka i mjesta s „uskim grlom“.

Ideja je da bi svaki element mreže imao digitalnog blizanca koji bi se mogao ažurirati relevantnim detaljima, poput broja prostora na raspolaganju u skladištu ili rasporeda različitih vrsta prijevoza. Za prikupljanje nekih od tih podataka bit će potrebna instalacija senzora.

Kao dio ICONET projekta, čiji je cilj bio stvoriti prototip fizičkog interneta, istraživač s Visoke poslovne škole Imperial College Kostas Zavitsas i njegovi kolege otkrili su da se optimalna ruta može promijeniti ovisno o zahtjevima tvrtke.

Dok su neki, primjerice, željeli robu koja se brzo isporučuje, druge je više brinula pouzdanost. U tom bi slučaju digitalizirana mreža mogla pomoći identificiranjem luka ili skladišta koja su manje pouzdana ili imaju nesigurna vremena obrade.

Standardizacija će također biti ključna za razvoj fizičkog interneta. Sada teret različitih tvrtki može biti različitih oblika i veličina, tako da ih može biti teško spakirati u kamion, a najbolje iskoristiti prostor.  Voditelj logističkog istraživanja u PTV Group u Karlsruheu u Njemačkoj Marcel Huschebeck i njegov tim otkrili su da bi korištenje šest modularnih kutija različitih veličina pokrivalo oko 85% veličina tereta. Do tog su otkrića došli tijekom prvog istraživačkog projekta na fizičkom Internetu kojeg je financirala EU, nazvanog MODULUSHCA, a koji je završio 2016. godine. Korištenje tih kutija rezultiralo bi uštedom troškova jer su poboljšali stopu punjenja kutija i paleta za proizvođače za 15% i do 50% za trgovce.

Standardizirani spremnici također čine postupak pakiranja manje dugotrajnim, a digitalne vizualizacije mogu vam biti od pomoći.

Huschebeck i njegov tim razmotrili su kako konkurentske tvrtke mogu surađivati ​​i koordinirati prijevoz robe kao dio projekta nazvanog CLUSTERS 2.0 . Usredotočili su se na logistička čvorišta kao što su luke, zračne luke i skladišta, gdje su različite tvrtke iz logističke industrije smještene u neposrednoj blizini, ali ne komuniciraju. Ideja je bila vidjeti mogu li bolje surađivati ​​koristeći komunalni sustav kakav već postoji u lukama, gdje različiti dionici, na primjer, razmjenjuju informacije o dolaznim brodovima i vrstama tereta.

Jedan od rezultata projekta bila je web aplikacija za rezervaciju mjesta koju različite tvrtke za prijevoz tereta mogu koristiti za optimizaciju isporuke tereta. Testirana je u zračnoj luci Bruxelles u Belgiji, gdje se može provjeriti dostupnost zemaljskih voditelja koji sortiraju različite vrste tereta i rezervirati vremenski termini. Korištenje aplikacije pomoglo je smanjiti vrijeme čekanja, što je zauzvrat rezultiralo uštedom troškova za tvrtke, dok je također pomoglo zemaljskim brodarima u planiranju tereta zračnog tereta i planiranju osoblja.

Roba u lancima opskrbe sada se šalje u primarni distribucijski centar odakle se otprema na prodajna mjesta. No s fizičkim internetom skladištenje robe bilo bi decentralizirano, što bi trebalo omogućiti bržu isporuku pošiljaka.

Kroz projekt PLANET, koji je započeo sredinom prošle 2020. godine, sada će razmotriti kako stvoriti mrežu ne samo europskih nego mnogo većih razmjera, koja bi omogućila učinkovit prijevoz tereta, na primjer, između Europe i Kine.

Svi projekti dio su Europskog zelenog dogovora, ambicija Europske unije je da Europa bude prvi klimatski neutralni kontinent na svijetu do 2050. godine što se želi postići smanjenjem emisije CO2 za 50%, ako ne i za 55%, najkasnije do 2030. godine.

Podijeli:

 

 

Vezane objave