Europska unija u globalnim okolnostima ima niz nedostataka da svoju ekonomiju digitalizira na konkurentan način prema glavnim predvodnicima u tom području SAD i Kini.

Štetne posljedice prereguliranosti

U nizu tih nedostataka nedavno su dvojica analitičara i istraživača The Information Technology and Innovation Foundation (ITIF) istraživački analitičar za podatkovne inovacije Michael McLaughlin i potpredsjednik ITIF-a i direktor Centra za podatkovne inovacije ITIF-a Daniel Castro u svojoj opširnoj analizi otvorenosti Interneta i različitim oblicima njegovog blokiranja The Case for a Mostly Open Internet ukazali na štetne posljedice koje EU donosi njena preguliranost u odnosu na druge dijelove svijeta prije svega na primjeru Opće uredbe o zaštiti podataka (General Data Protection Regulation GDPR): „Na primjer, mnogi pojedinci vjeruju da Opća uredba o zaštiti podataka Europske unije pruža zaštitu privatnosti pojedincima na Internetu, uključujući i pravo da zahtijevaju od organizacija brisanje njihovih podataka ili tzv. pravo na zaborav. No, ta uredba je smanjila internetsku otvorenost Europske unije pa su neke web stranice blokirale europske korisnike, najvjerojatnije zbog visokih troškova primjene uredbe. Na popisu onih koji su ograničili pristup korisnicima iz EU su i  velike medijske kuće poput Chicago Tribunea i LA Timesa. Mediji su izbrisali i neke članke prema zahtjevu prava na zaborav. Uz ograničavanje pristupa informacijama korisnicima iz EU, GDPR je donio i druge štete korisnicima Interneta.

Usto, uredba ima i teške ekonomske posljedice, poput stvaranja prepreka ulasku investitora u startupe iz EU zbog visokih troškova usklađivanja za zaštitu podataka, smanjena je konkurentnost u digitalnom oglašavanju te smanjeno ulaganje  tzv. rizičnog kapitala u EU, navode u svojoj analizi McLaughlin i Castro. ITIF je američki neprofitni istraživački i ekukacijski institut usmjeren na tehnološke inovacije i javne politike. Autori u svojoj analizi preporučuju EU da razmotri ekonomsku i socijalnu štetu GDPR-a. Takva kritika GDPR-a jasno ukazuje da ne može biti sam sebi svrha, no u strategiji EU o podatkovnoj suverenosti EU u odnosu na SAD i Kinu može biti samo jedan od prvih koraka u tom smjeru.

Neiskorištene prednosti

Općenito, ispravna strategija podataka za EU trebala bi poboljšati i povećati podatke koji su javno dostupni i podržati njeno širenje svih organizacija digitalne ekonomije. Također bi trebao poticati odgovorno i sigurno dijeljenje podataka među organizacijama, olakšati prikupljanje podataka i poticati uporabu podataka za stvaranje novih poslovnih prilika i društvenih koristi, smatra starija analitičarka Centra ta inovacije podataka sa sjedištem u Bruxellesu fokusiranog na promociju digiralnih inovacija u EU (Center for Data Innovation) Eline Chivot koja drži pozitivnim što je nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen dodala novi zadatak za portfelj povjerenika za unutarnje tržište Thierryja Bretona, a on je izrada strategiju podataka kojoj je osnovni cilj da organizacije i poduzeća u EU mogu sigurno dijeliti i objediniti podatke. Naime, ogromne količine podataka u EU ostaju nedovoljno iskorištene i izolirane, pa će razvoj strategije za iskorištavanje svih prednosti podataka pomoći digitalnom gospodarstvu EU da raste i postane produktivnije. Eline Chivot za takav cilj preporuča četiri ključna zadatka.

Veliki potencijal javnih podataka

Prvo, strategija EU podataka trebala bi imati za cilj poboljšati i iskoristiti postojeće javne podatke i povećati količinu i kvalitetu skupova podataka koji su dostupni javnosti. U tu svrhu EU bi trebao ubrzati napore na digitalizaciji i surađivati ​​s vladinim agencijama država članica na razvoju zajedničkih grupa visokokvalitetnih podataka o obuci i validaciji specifičnih za aplikaciju u ključnim područjima od javnog interesa, kao što su poljoprivreda, obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna sigurnost i prijevoz.

Na primjer, kako javne zdravstvene vlasti pružaju većinu zdravstvene zaštite u Europi, EU ima priliku skupiti opsežne skupove podataka o pacijentima i ishodima koji mogu potaknuti razvoj AI koji se odnosi na zdravlje. EU bi trebala poticati daljnji razvoj politika i alata otvorenih podataka, poput Europskog portala podataka koji sudjeluje u državama članicama. Sveobuhvatnije prikupljanje podataka i kvalitetniji skupovi podataka iz javnog sektora dovest će do više mogućnosti tvrtki, neprofitnih osoba i pojedinaca za stvaranje inovativnih aplikacija.

Nedostatak standarda

Drugo, strategija EU podataka trebala bi usmjeriti usvajanje zajedničkih standarda svih država članica kako bi se ubrzao pristup podacima, olakšala interoperabilnost i maksimalizirala uporaba i ponovna uporaba podataka između državnih tijela, istraživača i kompanija. Nažalost, raznim EU informacijskim sustavima nedostaju zajednički standardi koji omogućuju čak i osnovnu interoperabilnost. Na primjer, mogućnost pristupa i razmjena medicinskih podataka u cijeloj EU uvelike varira, ograničavajući mogućnost osposobljavanja AI sustava na prekograničnim podacima. Osim toga, geoprostorni podaci visoke rezolucije vrlo su korisni za razvoj tehnologija, poput AI sustava koji omogućuju autonomna vozila ili preciznu poljoprivredu za upravljanje zemljištem – ali samo nekolicina zemalja EU-a trenutno nudi otvoren i besplatan pristup skupovima podataka. Oni koji postoje često su ili zastarjeli ili ih nije moguće sastaviti jer nisu dostupni u istoj kvaliteti i rezoluciji. Fragmentirana i nepotpuna spremišta otežavaju analizu i usporedbu podataka, a države članice imale bi koristi od zajedničkih podataka.

Treće, strategija EU podataka trebala bi poticati poduzeća, javni sektor i neprofitne organizacije da otvore pristup većem broju podataka koje posjeduju olakšavajući razmjenu podataka između kompanija kada je to od obostrane koristi. Na primjer, mnoge velike farmaceutske tvrtke počele su dijeliti povijesne podatke kliničkih ispitivanja s vanjskim istraživačima, uključujući konkurente, koji mogu koristiti te podatke za ubrzanje razvoja lijekova, bolje razumijevanje bolesti i osmišljavanje učinkovitijih kliničkih ispitivanja. Strategija EU podataka trebala bi se savjetovati s industrijom o uvjetima pod kojima se vlasnički i osjetljivi podaci trebaju dijeliti trećim stranama, kao i o najučinkovitijim mehanizmima za zaštitu tih podataka. Na primjer, EU može surađivati ​​s industrijom kako bi razvila povjerljive podatke koji se odnose na sektor kako bi potaknula tvrtke na odgovorno prikupljanje i razmjenu podataka.

Novi zadatak za portfelj povjerenika za unutarnje tržište Thierryja Bretona je izrada strategiju podataka kojoj je osnovni cilj da organizacije i poduzeća u EU mogu sigurno dijeliti i objediniti podatke

Državni službenik za podatke

Četvrto, strategija bi trebala poboljšati okvir upravljanja EU-om. EU bi trebala osigurati da sve države članice postave glavnog službenika za podatke (CDO). Tada bi trebao uspostaviti novo, neovisno savjetodavno vijeće za cijelu EU, koje će činiti CDO svake države članice, zaduženo za savjetovanje EU o tome kako maksimizirati mogućnosti za inoviranje podataka, uključujući AI i Internet stvari. Konačno, kreatori politika EU-a trebali bi izmijeniti Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), koju su razvili prije nego što su u potpunosti razumjeli AI i koja je postavila nepotrebna ograničenja u načinu na koji europska poduzeća prikupljaju i koriste podatke. Neki od njegovih zahtjeva, poput minimiziranja prikupljanja podataka ili zadržavanja podataka u ograničenom vremenskom razdoblju, negativno utječu na količinu podataka dostupnih organizacijama za osposobljavanje i korištenje AI sustava.

Podijeli:

 

Vezane objave