sasa-hederic_1_portret
Saša Hederić

Nervoza među pacijentima je blagi opis stanja u hrvatskim ljekarnama i liječničkim čekaonicama kada zablokira sustav za izdavanje lijekova preko eRecepta. Ali što bi se tek dogodilo da kirurg, pred operaciju, ne može vidjeti razinu šećera u krvi kod pacijenta za kojeg zna da ima dijabetes jer se dogodila IT katastrofa i svi su podaci taj čas nedostupni, a nema nikakvog papirnatog nalaza? Ili, što ako se nakon takvog prekida iz elektroničke zdravstvene evidencije izgube svi podaci o pacijentu? Sva su ta pitanja najčešće u fokusu kada se uvodi ili najavi neka nova usluga, kao što je to upravo s testnom fazom za eKarton. Tehnologija je naime u novije vrijeme sasvim drugačije odredila odnos pacijenata i medicinskog osoblja, a promjena se najviše vidi u prikupljanju, pregledavanju, obradi, razmjeni i pohranjivanju informacija o zdravlju pacijenata.

S eReceptom, eNalazom, eNaručivanjem i sličnim uslugama, Hrvatska je među naprednijim članicama EU-a. No, proces informatizacije puno je širi od spominjanja desetaka milijuna izdanih eRecepata godišnje ili zaštite privatnosti i povjerljivosti podataka o pacijentima. Naime, sve su to aplikacije koje, ako ne rade, ni po čemu u tom trenutku ne ugrožavaju naše zdravlje. Sasvim je drugačije ako ljudski život ili termin operacije ovisi o dostupnosti podatkovnog centra, pa je iznimno važno jamčiti stalni pristup aplikaciji kao što je eKarton, odnosno da cijeli sustav ima kontinuitet od 24.7.365. Upravo je stoga neuspio pokušaj brzog oporavka podataka jedan od ozbiljnijih tehnoloških rizika u zdravstvu, a razina tog rizika ovisi o implementiranom backup rješenju u ustanovi.

Istraživanje European Hospital Survey pokazalo je naime da 23 posto bolnica u Europskoj uniji uopće nema strategiju za dugoročno pohranjivanje i oporavak podataka, odnosno njih 18 posto iz Hrvatske. Istovremeno, samo 14 posto bolnica u EU-u može vrlo brzo oporaviti podatke u slučaju informatičkog poremećaja, odnosno oko 40 posto anketiranih bolnica napravit će to u roku od 24 sata, a svim ostalim treba više od jednog dana. U 2014. godini, kada je Europska komisija naručila to istraživanje, ispitane bolnice u Hrvatskoj rekle su da samo njih 11 posto ima potpuno redundantan podatkovni centar, no zanimljivo je da ih 22 posto izjavilo da im je potrebno više od 24 sata ili čak nekoliko dana za ponovni pristup podacima, što je manje od EU prosjeka.

I dok u privatnom sektoru tvrtke paze da sve aplikacije ili web usluge ne smiju biti nedostupne, pa makar samo nekoliko sati jer to direktno utječe na poslovne rezultate, ugled i slično, još je neprihvatljivije u javnom zdravstvu govoriti o nedostupnosti od 24 sata ili čak i više. U današnje vrijeme, naime, svaka usluga ili zdravstvena ustanova u slučaju prekida rada može profunkcionirati za manje od 15 minuta, bez gubitka podataka. Postoje primjeri u svijetu gdje čak i regulativa određuje da mora postojati potpuni kontinuitet poslovanja, kad je potpuno jasno da je moguće zajamčiti oporavak podataka u svega nekoliko minuta. Uz to zahtijevaju i više sigurnosnih kopija poštivanjem ‘3-2-1’ pravila pri čemu sve organizacije uvijek moraju imati tri sigurnosne kopije podataka i to na dva različita medija, pri čemu je jedna kopija izvan same ustanove.

No, što je zdravstvo neke zemlje više digitalizirano, to je veći utjecaj mogućih prekida u funkcioniranju sustava. I to u situaciji kada je zdravstvo ionako u znatno nezahvalnijoj poziciji u financiranju informatizacije u odnosu na brojne druge, manje ili više, profitabilne sektore. Također, IT timovi u zdravstvenim ustanovama najčešće nemaju dovoljno ljudi ili oni nisu primjereno educirani, a istovremeno moraju ispuniti sve tehničke zahtjeve. I dok oni pokušavaju virtualizirati servere, uvesti najnovije mogućnosti za pohranu podataka ili iskoristiti prednosti oblaka, eksplozivno raste količina podataka pri čemu interni korisnici, odnosno zaposlenici medicinske ustanove ili oni vanjski, pacijenti, zahtijevaju pristup tim podacima 24.7.365.

eZdravstvo je možda jedna od najvažnijih revolucija u zdravstvenoj skrbi jer koristi razvoj tehnologije i telekomunikacija za učinkovitiju i djelotvorniju uslugu. Ne čudi stoga da su IT menadžeri najviše zabrinuti zbog  dostupnosti, u kontekstu sigurnosti i otpornosti infrastrukture i usluga eZdravstva. Pri tome ne govorim o njihovoj imaginarnoj brizi jer podaci iz Availability Reporta iz 2016. potvrđuju da su, primjerice, aplikacije u privatnim zdravstvenim institucijama prošle godine prosječno imale 18 neplaniranih ispada u trajanju od dva sata, a direktori informatike tu su nedostupnost procijenili na trošak od 71 000 dolara po satu i to samo kada je riječ o zastoju jedne ključne aplikacije za poslovanje.

Život s računalom i pametnim telefonom dio je svakodnevice, pa je logično da građani očekuju i online zdravstvo. Pri tome Vlade i informatičari ne smiju zaboraviti da je ponekad nemoguće izbjeći kritične situacije poput kvarova softvera i hardvera, nedostupnosti internet veze ili interne mreže, sigurnosnih napada i prirodnih katastrofa. Time su zaštita od gubitka podataka i njihov oporavak u roku od nekoliko minuta, iznimno važni za kontinuitet u zdravstvenoj skrbi jer se cijelo eZdravstvo zasniva na, naizgled, jednostavnoj činjenici: velika količina važnih, osobnih i povjerljivih podataka pohranjena je u digitalnom formatu.

Saša Hederić, regionalni menadžer za jugoistočnu Europu, Veeam Software

Podijeli: