Skupina znanstvenika - uključujući astrobiologe sa Sveučilišta na Floridi, geofizičare i inženjere iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL), znanstvenike iz Francuske i Meksika te mnoge druge - otkrila je skupinu od sedam organskih molekula ključnih za život temeljen na ugljiku, očuvanih u naslagama gline koje je NASA-in rover Curiosity prikupio iz isušenih ostataka dna jezera starog više od 3,5 milijardi godina unutar kratera Gale na Marsu.

Među tim molekulama nalazi se i kemijski spoj koji sadrži sumpor, benzotiofen, koji je prethodno otkriven u drevnom meteoritu Murchison, povijesno važnom svemirskom tijelu starom više od četiri milijarde godina, sličnom vrstama meteorita koje su vrlo vjerojatno donijele prve gradivne elemente života ovdje na Zemlju.

Istraživanje se usredotočilo na pitanje je li Mars ikada pogodovao nastanku onih osnovnih molekularnih spojeva potrebnih za održavanje života temeljenog na ugljiku - barem onakvog kakvog poznajemo ovdje na Zemlji? Odnosno, je li ikad imao potencijalno nastanjiva drevna okruženja?

Otkriveno je sedam različitih organskih molekula očuvanih u glini, neposredno ispod površine tla u krateru Gale. Te molekule temeljene na ugljiku bile su: trimetilbenzen, tetrametilbenzen, metil-benzoat (poznat i kao metilni ester benzojeve kiseline), dihidronaftalen, naftalen, benzotiofen i metilnaftalen.

Otkriće ovih spojeva potvrdilo je kako nedostatak odgovarajuće magnetosfere - nužne za zaštitu Marsa od Sunčeva zračenja i drugih kozmičkih zraka - ipak nije bio toliko poguban kako bi spriječio očuvanje tih organskih spojeva u relativno netaknutom stanju nedugo ispod marsovske površine. 

Također, s obzirom na način na koji instrument SAM provodi kemijske analize unutar spremnika u roveru Curiosity, ova otkrića sugeriraju kako su neki od tih sedam organskih spojeva zapravo kemijski nusproizvodi nastali raspadom većih i još složenijih organskih molekula sačuvanih u marsovskoj glini.

Najopreznija radna hipoteza glasi kako "izvorni makromolekularni izvor" tih spojeva - odnosno veće molekule važne za život iz kojih su ti spojevi potekli - potječe od meteoroida koji je pao na Mars u ranoj fazi postojanja Sunčeva sustava. Bio je to samo jedan od mnogih takvih objekata koji su se tijekom 4,5 milijarde godina postojanja planeta zabili u marsovsko tlo.

Iako ne predstavljaju izravan dokaz postojanja života, nalaz tima sugerira kako je drevni Mars, u najmanju ruku, bio izložen bombardiranju istim vrstama meteorita bogatih ugljikom koji su gotovo sigurno donijeli složene organske molekule na našu drevnu Zemlju. Štoviše, pokazalo se kako je Mars sposoban milijardama godina u svom tlu zadržati te ključne gradivne elemente života.

Još postoji nada kako bi složeniji organski spojevi iz kratera Gale, čije podrijetlo zasad nije poznato, mogli biti rezultat djelovanja izvanzemaljskog života koji je izvorno nastao na Marsu. 

Osim više lutajućih znanstvenih eksperimenata oko kratera Gale za Curiosity i više analiza podataka koje prikuplja ovdje na Zemlji, uspjeh tima inspirirao je sljedeću generaciju njihovog SAM instrumenta, nazvanog Mars Organic Molecule Analyzer. Ovaj novi udaljeni laboratorij za mokru kemiju bit će lansiran s roverom Rosalind Franklin Mars Europske svemirske agencije 2028. 

Još jedan sličan instrument trebao bi se uputiti na Saturnov mjesec Titan na NASA-inoj letjelici Dragonfly iste godine.