Sad znamo zašto nam duboki uzdah ponekad tako godi
Uzdah komprimira plućnu tekućinu, što smanjuje površinski stres kako bi se uravnotežila preostala napetost i time olakšalo disanje.
Ljudsko tijelo funkcionira na složene načine - ponekad su određeni pokreti toliko mali da je lako propustiti kako mogu uzrokovati nelagodu u tijelu. Na taj način, površinska tkiva u našim plućima zapravo se "opiru" širenju i kontrakciji pluća kada udišemo ili izdišemo.
Obično tekućine unutar pluća pomažu u smanjenju te napetosti, ali nova studija sugerira kako i same tekućine mogu biti podvrgnute sličnim pokretima koji bi mogli ometati nesmetano disanje. Uz to, znanstveno rješenje za ovu zbrku s tekućinama je izuzetno jednostavno: duboko udahnite i dugo uzdahnite.
Eksperiment koji je došao do ovog zaključka, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science Advances, usredotočio se isključivo na fizičko kretanje plućne tekućine kada se rasteže i ponovno komprimira u laboratoriju.
Konkretno, tanki film koji plućna tekućina formira kako bi ublažila proces disanja zapravo se sastoji od nekoliko slojeva. Povremeno duboko disanje pomaže u vraćanju ove idealne slojevitosti. To omogućuje tekućini prekrivanje cijele površinu, čineći pluća podložnijima.
Istraživači su nastojali okarakterizirati "mehanička naprezanja unutar tekućine" ili interakcije između više slojeva filma plućne tekućine tijekom disanja. Ta naprezanja utječu na to koliko su pluća podložna.
Za potrebe eksperimenta istraživači su izgradili aparat nalik mjehurićima napunjen plućnim surfaktantom, spajajući ga sa špricom za repliciranje fizičkih uvjeta koji se odvijaju u plućima tijekom disanja. Iznenađujuće, otkrili su kako duboki udisaji preuređuju višeslojni film na način koji povećava podložnost pluća.
Uzdah komprimira plućnu tekućinu, što smanjuje površinski stres kako bi se uravnotežila preostala napetost i time olakšalo disanje. Ovaj mehanički proces u skladu je s kliničkim opažanjima koja sugeriraju kako dosljedno kratko disanje može uzrokovati poteškoće s disanjem.
Naravno, eksperiment je proveden na aparatu, a ne na stvarnim plućima. U stvarnom životu su pluća pacijenata sklona podražajima iz više izvora od plitkog disanja. Ipak, istraživači su uvjereni kako su eksperimentom uhvatili stvarna svojstva.