Napokon znamo nešto što je pogubno za inače superizdržljive organizme
Dugoživci (poznati i kao vodeni medvjedi) su maleni i ljupki organizmi sposobni za preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Ali, čini se kako bi uvjeti na površini Marsa bili previše čak i za njih.
Za studiju objavljenu u časopisu International Journal of Astrobiology istraživači su dugoživce ugradili u laboratorijski napravljene rekonstrukcije Marsovog regolita, rastresitih naslaga minerala koji prekrivaju kamenu podlogu planeta.
Primarni cilj studije bio je procijeniti utjecaj marsovskog regolita na planetarnu zaštitu ili praksu čuvanja izvanzemaljskih tijela od zemaljskih kontaminanata - i obrnuto. Konkretno, istraživače je zanimalo je li marsovsko tlo uopće kompatibilno s rastom biljaka, uz prisutnost "inherentnih štetnih uvjeta" za "zaštitu od kontaminacije sa Zemlje".
Kao mikroskopske životinje s iskustvom preživljavanja u svemiru (ekstremne temperature, radijacija, dehidracija i gladovanje), dugoživci su bili idealni kandidati za ovu misiju.
Za studiju su istraživači stvorili dvije vrste marsovskog regolita. Replika tla temeljila se na uzorcima koje je prikupio NASA-in rover Curiosity tijekom svog putovanja kroz ležište Rocknest u krateru Gale.
Jedan uzorak, nazvan MGS-1, služio je kao "globalni" regolit koji predstavlja ukupnu površinu planeta, dok je drugi uzorak, OUCM-1, naknadno razvijen s "posebnom pažnjom na kemijski sastav [i] sastav minerala".
Tim je pomiješao dugoživce u aktivnom i uspavanom stanju u svaki uzorak regolita, provjeravajući njihovu razinu aktivnosti tijekom nekoliko dana. Otkrili su kako je MGS-1 značajno smanjio aktivnost, tjerajući neke od organizama na potpunu neaktivnost do drugog dana.
Nasuprot tome, u uzorku OUCM-1 su bili "razumno energični u svim vremenskim točkama". U oba su uzorka dugoživci - mrtvi ili živi - imali mineralne čestice u blizini svojih usta. Nakon što su istraživači isprali MGS-1 vodom, dugoživci su pokazali daleko veću snagu nekoliko dana i uspjeli su preživjeti.
Iako je ohrabrujuće to što ispiranje regolita vodom može ukloniti štetne tvari, treba imati na umu kako će za ljude na Marsu voda biti veliki problem. Također, ovo je bila simulacija. Ne znamo zasad kako bi se dugoživci snašli na stvarnom tlu Marsa, kao ni kakvu bi ulogu mogle imati razlike u tlaku ili temperaturi.
Naravno, preživljavanje dugoživaca ne znači nužno kako ista okolina neće biti pogubna po druge organizme i obratno.
