Kako bi preživjeli oštru hladnoću, autohtoni stanovnici Antarktike natrpavaju se debelim slojevima masti i krzna. S druge strane, mušica koja ne grize ima samo meku ljusku za zaštitu, ali čini se kako može probaviti mikroplastiku.

Belgica antarctica je mala mušica otprilike veličine zrna riže. Jedina je autohtona vrsta kukaca na Antarktici. Kukci obično žive u mahovini i algama, razgrađujući mrtve biljne materijale i reciklirajući hranjive tvari u smrznutom tlu. No, nedavna studija, objavljena u časopisu Science of the Total Environment, otkrila je prisutnost mikroplastike unutar mušica, što ukazuje na zabrinjavajući porast onečišćujuće tvari u jednoj od najudaljenijih regija Zemlje.

Eksperiment je djelomično inspiriran ranijim radom koji je otkrio fragmente plastike u antarktičkom snijegu i morskoj vodi, nastalih ljudskim aktivnostima u istraživačkim bazama i brodovima. S obzirom na njihov način života, istraživači su se pitali hoće li mušice također biti izložene mikroplastici.

Projekt je proveden u dvije faze. Prvo su istraživači u laboratoriju izložili mušice različitim količinama mikroplastike tijekom 10 dana, prateći sve promjene u zdravlju insekata. Iznenađujuće, metabolizam insekata nije se toliko promijenio i naizgled se činilo kako im je dobro.

Jedino vrijeme kada su mušice zapravo konzumirale mikroplastične kuglice bilo je pri najvišim razinama koncentracijeu. Čak ni tada stope preživljavanja nisu pale, iako mlađe ličinke u eksperimentu nisu mogle zadržati podjednako masti.

Zatim se tim uputio na terenske eksperimente na Antarktici, tijekom kojih su prikupljali ličinke mušica s 20 lokacija na 13 otoka. Povratkom u laboratorij, secirali su ličinke - sićušna stvorenja veličine oko pet milimetara - i analizirali sadržaj njihovih crijeva tražeći znakove plastike. Od 40 pregledanih ličinki, tim je pronašao samo dva fragmenta mikroplastike.