U radu objavljenom u časopisu Science analiza genoma neandertalca i modernog čovjeka sugerira kako su dugogodišnje sklonosti parenju bile ključne za to koje su se sekvence DNK neandertalca zadržale u modernim ljudima, a koje su postupno izgubljene. Moguća uloga društvenih interakcija u oblikovanju ljudskog genoma dovodi u pitanje ideju kako je ljudska evolucija vođena isključivo preživljavanjem najjačih.

Istraživači su pronašli obrazac koji ukazuje na spolnu predrasudu: protok gena odvijao se uglavnom između neandertalskih muškaraca i anatomski modernih ljudskih ženki, što je rezultiralo gubitkom neandertalske DNK X kromosoma modernih ljudi.

Prije otprilike 600 tisuća godina preci anatomski modernih ljudi i njihove najbliže srodne vrste, neandertalci, razdvojili su se, formirajući dvije različite skupine. Naši su preci evoluirali u Africi, dok su preci neandertalaca evoluirali i prilagodili se životu u Euroaziji. 

Ali, to odvajanje nije bilo trajno. Tijekom stotina tisućljeća ljudska populacija je migrirala na teritorije neandertalaca i natrag. Kad su se te grupe srele, međusobno su se parile, mijenjajući segmente DNK.

Kako bi utvrdili sadrže li neandertalski X kromosomi alele iz ljudi, tim je identificirao modernu ljudsku DNK sačuvanu u tri neandertalca – Altai, Chagyrskaya i Vindija – i usporedio ovaj skup podataka s jednim od različitih afričkih genoma, kontrolnom skupinom koja u povijesti nikada nije susrela neandertalca.

Spolne preferencije najjednostavnije objašnjenje

Otkrili su upečatljivu neravnotežu. Dok modernim ljudima nedostaju neandertalski X kromosomi, neandertalci su imali 62 posto viška moderne ljudske DNK na svojim X kromosomima u usporedbi s ostalim kromosomima.

Ako su te dvije vrste biološki nekompatibilne, DNK modernog čovjeka trebala bi nedostajati i na X kromosomima neandertalca. Ali, pošto je tim pronašao obilje ljudske DNK u neandertalskim X kromosomima, uspjeli su isključiti reproduktivnu nekompatibilnost ili toksične interakcije gena kao prepreku.
Preostalo objašnjenje je spolno pristrano križanje. Budući žene nose dva X kromosoma, a muškarci samo jedan, smjer parenja je bitan. Kad bi se neandertalski muškarcii češće družili s modernim ljudskim ženama, manje bi neandertalskih X kromosoma ušlo u ljudski genski fond, a više ljudskih X kromosoma ušlo bi u neandertalsku populaciju.

Matematički modeli potvrdili su kako ova pristranost može reproducirati promatrane genetske obrasce. Druge mogućnosti, kao što je migracija uvjetovana spolom, teoretski bi mogle proizvesti slične rezultate, ali samo kroz složene, promjenjive scenarije koji su varirali u vremenu i zemljopisu. Preferencije pri odabiru partnera ostaju najjednostavnije objašnjenje.