Znanstvenici još pokušavaju shvatiti zašto su neandertalci izumrli, dok je Homo sapiens uspostavio trajnu prisutnost u Europi. Odgovor nije jednostavan. Vjerojatno uključuje nekoliko preklapajućih čimbenika. Nova studija koja koristi tehnike inspirirane digitalnom ekologijom nudi jasniju sliku.

Istraživački tim je prilagodio modele koje se obično koristi za proučavanje rasprostranjenosti biljaka i životinja kako bi ih primijenio na drevne ljudske populacije. Pristup kombinira arheološke dokaze s etnografskim podacima kako bi bolje razumio kako su rani ljudi živjeli i kretali se.

Usredotočili su se na Europu tijekom posljednjeg ledenog ciklusa, između 60 i 35 tisuća godina, razdoblje koje su obilježile dramatične klimatske promjene. To je također bilo vrijeme kada se Homo sapiens prvi put pojavio u arheološkim zapisima u Europi i kada su neandertalci nestali.

Njihovi nalazi sugeriraju kako često citirana objašnjenja poput klimatskog stresa ili izravne konkurencije sama po sebi ne mogu u potpunosti objasniti izumiranje neandertalaca. Umjesto toga, čini se kako je ishod oblikovan kombinacijom klime, geografije, dinamike populacije i interakcija između vrsta, s uvjetima koji variraju u različitim regijama.

Modeliranje drevnih ljudskih staništa

Istraživači su proveli nekoliko koraka modeliranja. Prvo su izgradili četiri modela prikladnosti staništa za svaku vrstu koristeći alate iz konzervacijske biologije i geomatike. Ovi su modeli kombinirali arheološke zapise s podacima o okolišu, uključujući geografiju i mjere klimatske varijabilnosti.

Zatim su usporedili rezultate i razvili dodatne modele kako bi identificirali "osnovne" regije. To su bila područja dovoljno velika i produktivna za održavanje stabilne populacije i, što je važno, povezana s drugim takvim regijama.

Kao nadomjestak za precizne demografske podatke za populacije koje su živjele tad koristili su etnografske podatke bolje dokumentiranih drevnih skupina lovaca-sakupljača. Ti su podaci pokazali kako je tipični godišnji teritorij lokalne skupine od 25 do 50 jedinki, koje se kreću sezonski i održavaju regionalne veze s drugim skupinama, bio oko 2500 kvadratnih kilometara.

U ovoj fazi analize počele su se pojavljivati ​​jasne razlike između neandertalaca i Homo sapiensa. Područja pogodna za Homo sapiensa obično su bila međusobno povezanija od onih koja su koristili neandertalci. Ta je povezanost bila ključna.

Kada su populacije povezane, one formiraju mreže koje ljudima omogućuju kretanje između skupina kada se suočavaju s ekološkim, ekološkim ili demografskim izazovima te razmjenu informacija o resursima i migracijama životinja, stvaranje partnerstava i privremeni pristup drugim teritorijima u slučaju krize.

Slabije i manje pouzdane veze

Neandertalci nisu bili potpuno izolirani. Arheološki dokazi, poput kretanja materijala između regija, pokazuju kako su i oni održavali veze. Međutim, modeli sugeriraju kako su te veze bile slabije i manje pouzdane, posebno u srednjoj i istočnoj Europi.

Studija je također otkrila kako je klimatska varijabilnost imala jači utjecaj na populacije nego sama prosječna temperatura ili količina oborina. Unatoč tome, sama klima ne može objasniti izumiranje neandertalaca. Fosilni i arheološki zapisi pokazuju kako su neandertalci preživjeli ranija ledenjačka razdoblja, što ukazuje na mogućnost prilagodbe teškim uvjetima.

Prema studiji, njihov nestanak vjerojatno je rezultat kombinacije klimatske nestabilnosti, populacijskih pritisaka i društvene strukture. Točna kombinacija čimbenika mogla se razlikovati ovisno o regiji.

Na primjer, čini se kako su neandertalci u Europi bili podijeljeni u dvije glavne skupine, jednu na zapadu i jednu na istoku. U istočnoj Europi, slabije veze između skupina mogle su dovesti do izolacije kako su se uvjeti pogoršavali. Nasuprot tome, populacije na Pirinejskom poluotoku, na zapadnom rubu njihovog područja rasprostranjenosti, možda su dulje opstale zahvaljujući bolje povezanim središnjim područjima.

Istraživanje sugerira kako preživljavanje nikada nije ovisilo isključivo o inteligenciji ili tehnologiji, već i o sposobnosti izgradnje i održavanja veza s drugima.