Globalni kvantni internet je, izgleda, ipak moguć
Isprva se mislilo kako uzlazni pristup slanja svjetlosnih čestica u svemir neće funkcionirati zbog gubitka signala, interferencije i raspršenja. Međutim, sad se pokazalo kako je moguć.
Kvantne satelite koristi se za slanje svjetlosnih čestica iz svemira na više zemaljskih postaja radi stvaranja ultrasigurnih komunikacijskih veza. Istraživanje koje je proveo tim znanstvenika sa Sveučilišta tehnologije u Sydneyju (UTS) otkrilo je kako je te svjetlosne zrake moguće slati i sa Zemlje u svemir.
Kina je lansirala satelit Micius 2016. godine, što je omogućilo značajne eksperimente u kvantnoj enkripciji u svemiru. Tijekom ove godine mikrosatelit Jinan-1 je uspostavio kvantnu vezu dugu 12.900 kilometara između Kine i Južne Afrike, postavljajući novi rekord udaljenosti.
Mogućnost slanja u oba smjera otvara vrata izgradnji jačih, fleksibilnijih kvantnih komunikacijskih mreža i, na kraju, globalnog kvantnog interneta.
Isprva se mislilo kako uzlazni pristup neće funkcionirati zbog gubitka signala, interferencije i raspršenja. Međutim, sad se pokazalo kako je moguć.
Ideja je ispaliti dvije pojedinačne čestice svjetlosti s odvojenih zemaljskih postaja na satelit koji kruži na visini od 500 kilometara iznad Zemlje, putujući brzinom od oko 20 tisuća km na sat, kako bi se savršeno susrele i prošle kroz kvantnu interferenciju.
Prema istraživačima, koncept uzlazne veze mogao bi biti korišten za izgradnju budućih kvantnih mreža na različitim geografskim područjima korištenjem malih satelita u niskoj orbiti. Mogao bi pružiti veliku propusnost potrebnu za kvantne mreže jer bi sateliti zahtijevali samo male optičke jedinice za obradu dolaznih fotona, umjesto teškog hardver za generiranje kvantne svjetlosti.
Dugoročno gledano, istraživači vjeruju kako će kvantno ispreplitanje postati osnovna usluga, slično električnoj energiji, tiho napajajući uređaje i mreže iza kulisa.
