Organizacija Freedom House procjenjuje političke i građanske slobode u 208 zemalja te ih prema stanju internetskih sloboda svrstava u tri kategorije: slobodne, djelomično slobodne i neslobodne.

Slabljenje zapadnih demokracija

Čak ni zapadne demokracije nisu imune na pad digitalnih sloboda. Sjedinjene Američke Države (73) i Ujedinjeno Kraljevstvo (76) i dalje su u kategoriji slobodnih zemalja, ali su obje zabilježile pad u odnosu na prošlu godinu. To sugerira da, iako građani i dalje mogu slobodno komunicirati online, određene zaštite postupno slabe.

U usporedbi s državama poput Kostarike (86) i Estonije (91), koje postižu bolje rezultate, pad u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu još je uočljiviji. Takav trend može upućivati na postupno slabljenje demokratskih standarda u digitalnom prostoru.

Tehnološki lider s ograničenjima

Južna Koreja jedna je od tehnološki najnaprednijih zemalja svijeta, s iznimno razvijenom digitalnom infrastrukturom. Ipak, u indeksu je klasificirana kao djelomično slobodna s ocjenom 65.

To pokazuje da napredna tehnologija ne jamči i potpunu digitalnu slobodu. Iako zemlja ima brzi internet i snažan tehnološki sektor, regulatorni okvir i nadzor nad digitalnim platformama mogu ograničiti online izražavanje i pristup određenim sadržajima.

Indija bilježi napredak

Indija, jedna od najvećih digitalnih ekonomija svijeta, također je u kategoriji djelomično slobodnih zemalja, s ocjenom 51. No za razliku od Južne Koreje bilježi poboljšanje u odnosu na prethodnu godinu.

Napredak može odražavati smanjenje gašenja interneta, bolji pristup online platformama ili jaču zaštitu digitalnog izražavanja. Iako Indija i dalje nije u kategoriji potpuno slobodnih zemalja, trend pokazuje da reforme mogu poboljšati digitalna prava i u velikim, složenim demokracijama.

Dno ljestvice

Na samom dnu nalaze se Kina i Mjanmar, s rezultatom od samo 9 od mogućih 100 bodova. Obje zemlje i dalje su čvrsto u kategoriji neslobodnih.

U Kini vlasti provode široku cenzuru interneta, nadzor online aktivnosti i strogu kontrolu nad vijestima i društvenim mrežama. Politički osjetljiv sadržaj sustavno se uklanja, a digitalne komunikacije mogu biti nadzirane.

Slična ograničenja postoje i u Mjanmaru, gdje vlasti ograničavaju pristup neovisnim medijima i društvenim platformama, često uz obrazloženje nacionalne sigurnosti.