Prije nekoliko dana objavljeno je istraživanje o digitalizaciji u školama EU (Full 2nd Survey of Schools: ICT in Educationa) provedeno je 2018. godine. Istraživanje je obuhvatalo anketiraje ravnatelja, učitelja, učenika i roditelja iz 28 država članica EU (400 škola u svakoj državi, ukupno 85.000 istitanika), te Norveške, Islanda i Turske. Analizirana je kvaliteta pristupa internetu, pristup digitalnim tehnologijama, korištenje digitalnih tehnologija kod učitelja i učenika, digitalne navike u obiteljima učenika kao i digitalnu usmjerenost učenika i škola.

Online istraživanje obuhvatilo je četiri različite ciljne skupine na tri različite razine ISCED (ISCED razina 1: osnovne škole: ISCED razina 2: niži razredi srednjih škola; ISCED razina 3: viši razredi srednjih škola). Istraživanje, koje su za Europsku komisiju radili stručnjaci Delloitea i IPSOS-a, nadovezuje se na prvo takvo istraživanje (first Survey of Schools: ICT in Education) provedeno 2013. godine, i treba poslužiti EU institucijama i nacionalnim institucijama za uvid u pokazatelja aktualnog stanja u obrazovanju te boljeg planira poboljšanja u digitalnim vještinama.

Drugo istraživanje o stanju digitalne edukacije u EU školama imalo je dva cilja: 1. usporediti napredak u digitalnoj edukaciji u školama (pružiti detaljne i ažurirane informacije o pristupu internetu, dobiti uvid u korištenju i stavovima prema korištenju tehnologije ravnatelja, učitelja, učenika i njihovih roditelja u EU28, Norveškoj, Islandu i Turskoj); 2. iznaći model za visoko opremljenu i povezanu učionicu (highly equipped and connected classroom HECC), odnosno definiranje konceptualnog modela za visoko opremljenu i povezanu učionicu, koji predstavlja tri scenarija za opis različitih razina HECC-a i za procjenu ukupnih troškova opremiti i povezati prosječnu učionicu EU s naprednim komponentama HECC modela.

Ambiciozni planovi

Cilj je Europske komisije da sve škole u EU do 2025. godine imaju pristup internetu s brzinom od najmanje Gbs (gigabit internet connectivity by 2025) kako bi u potpunosti iskoristile tehnološki napredak za inovativne metode podučavanja s platformi za online učenje i video streaminga. Provedeno istraživanje poslužilo je u sagledavanju postojeće situacije u školama EU. Pokazalo se kako se malo škola mogu se povezati na internet brzinom od 100 Mbps, pa će za ciljanu brzinu od Gbs trebati mnogo uraditi u slijedećih pet godina. Istraživanje je pokazalo da prevladavaju velike razlike između i unutar europskih zemalja: dok su nordijske zemlje jasne predvodnice u pogledu uvođenja brzog interneta u škole, druge zemlje i škole koje se nalaze u selima / malim gradovima očito zaostaju. Kako bi se postigle ciljane brzine pristupa internetu za sve škole u EU poslužiti će sredstva i programa povezivanja Europe (Connected Europe Facility Programme CEF) za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Uz, infrastrukturni zaostatak koji će trebati nadoknaditi do 2025. godine mnogo će trebati raditi i u digitalnoj edukaciji kako kod učenika tako i kod nastavnika.

Istraživanje je pokazalo da mnogi anketirani studenti sada nemaju priliku učiti programiranje pa će trebati pojačati programe poput Code Week, programa koji je osmišljen da na zabavan i zanimljiv način približi programiranje mladima. Europska komisija isplanirala je da najmanje polovica svih škola u EU sudjeluje u tom programu. Poseban je problem što 80% djevojaka u školama nema pristupa programiranju. Programiranje je samo jedan od segmenata digitalne edukacije u kojima su djevojke slabije zastupljene. Rezultati 2. istraživanja o digitalnoj edukaciji u školama pokazuju da učenici rijetko redovito sudjeluju u programiranju. 79% učenika nižih razreda srednjih škola i 76% učenika viših razreda srednjih škola nikada ili gotovo nikada ne sudjeluje u programiranju u školi.

Problem predstavlja i nedostatak digitalnih vještina kod nastavnika. Digitalni sektor prolazi stalne i brze promjene tako da bi se nastavnici trebali stalno educirati u korištenju novih tehnologija. Države članice EU imaju važnu ulogu u promicanju svih oblika profesionalnog razvoja, uključujući i digitalne vještine u kurikulum inicijalnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika. Nacionalna obveza je i uključuje i usmjeravanje škola u uključivanje digitalnih tehnologija u školska usmjerenja i stretegije.

Za bolju digitalnu edukaciju nastavnika postoji program Erasmus+ kroz koji se nude brojni alati za razmjenu najboljih nastavnih praksi, učenje od kolega i profesionalni razvoj nastavnika na razini EU-a (npr. eTwinning networkSchool Education Gateway i novi SELFIE, alat za pomoć školama kako bi procijenili kako koriste digitalne tehnologije za podučavanje i učenje). Međutim, istraživanje pokazuje kako će biti potrebno više rada na razini EU-a i na nacionalnim razinama članica Unije kako bi se dodatno proširile i promovirale te inicijative među nastavnicima u školama. Naime, rezultati istraživanja  pokazuju da više od 6 od 10 europskih učenika podučavaju nastavnici koji sudjeluju u aktivnostima profesionalnog usavršavanja u digitalnom obrazovanju izvan radnog vremena.  Problem je što je obvezna digitalna edukacija nastavnika rijetko obvezna.

Istraživanje je pokazalo kako roditelji europskih učenika, njih 90%, imaju pozitivan stav prema digitalnoj edukaciji njihove djece, odnosno da im takva edukacija može pomoći u pronalaženju posla u budućnosti. No, istraživanje pokazuje kako samo polovica roditelja ima uvid u ono što njihova djeca rade na internetu, odnosno imaju komunikaciju sa svojom djecom o opasnostima na koje mogu naići u online prostoru. Kako bi se osigurala sigurnija primjena digitalnih tehnologija Europska komisija provodi strategiju za sigurniji internet za djecu Better Internet for Kids, financiranje nacionalnih programa podizanja svijesti o opasnostima na internetu kod mladih ali i nastavnika te roditelja. U takve projekte pripada i godišnji Dan sigurnog interneta te kampanja #SaferInternet4EU za podizanje svijesti o opasnostima interneta u kojoj je 2018. godine sudjelovalo 30 milijuna građana EU-a.

Pomodarstvo i loša samouvjerenost

U istraživanju koje se odnosi na Hrvatsku primjetno je zaostajanje u svim segmentima digitalizacije nastave u školama, od opremljenosti škola informatičkom tehnologijom, dostupnosti interneta, usmjerenosti škola na digitalizaciju nastave, educiranju nastavnika u digitalnim vještinama, strategiji digitalizacije edukacije… No s druge je strane zanimljivo da učenici imaju više privatnih smartphonea od EU prosjeka te da su roditelji učenika u Hrvatskoj više uvjereni kako znaju o sigurnosti korištenja interneta svoje djece. Takvi podaci u suštini nisu pozitivni zbog usmjerenosti korištenja pametnih telefona kod učenika u Hrvatskoj (više za zabavu nego za edukaciju) te zbog samouvjerenosti roditelja, odnosno njihovog nedovoljnog poznavanja svih opasnosti koje prijete njihovoj djeci u online prostoru.

Hrvatska ima na svim razinama obrazovanja upola manje visoko digitalno opremljenih škola u odnosu na EU prosjek. Visoko digitalno opremljene i povezane škole imaju (između ostalog) visoku ponudu digitalne opreme (prijenosna računala, stolna računala, kamere, pametne ploče…) po broju učenika i visoku brzinu širokopojasnog pristupa internetu

 

Hrvatska zaostaje za prosjekom EU i u brzinama pristupa internetu u školama. Manji je udio većih brzina pristupa internetu (iznad 100 Mbps) u svim razinama škola
Hrvatski učenici u školama imaju manje dostupnih računala za nastavu od prosjeka EU
Zanimljivo je da hrvatski učenici imaju manje svojih tableta i računala od EU prosjeka ali imaju poprilično više od tog prosjeka privatnih smartphonea
Škole u Hrvatskoj imaju slabije zastupljenu usmjerenost na digitalne kompentencije učenika od prosjeka EU
Učenice su značajnije zapostavljene u dostupnosti učenja programiranja od učenika.
Škole u Hrvatskoj imaju slabije zastupljenu usmjerenost na digitalne kompentencije nastavnika od prosjeka EU
Vrsta digitalne obuke nastavnika
Zanimljivo je i da više roditelja u Hrvatskoj od prosjeka EU smatra kako su sposobni usmjeravati i kontrolirati svoju djecu (učenike) na sigurnije korištenje internet

Podijeli:

Vezane objave