Imaju li Rusi alternative nakon izbacivanja iz SWIFT-a?

Kinezi su izbacivanje iz SWIFT-a u nekoliko članaka nazvali financijskom atomskom bombom, koja – u njihovom tumačenju – ne pogađa samo one na koje je bačena, nego se u valovima širi međunarodnim financijskim sustavom. Što je SWIFT, kako je nastao i razvio se, i postoji li mu alternativa

Piše: Željko Ivanković

Još i prije nego što su zapadne zemlje odlučile izbaciti najznačajnije ruske financijske institucije iz SWIFT-a, pojavila se vijest, koju je prenijela i britanska informativna agencija Reuters, da Indija, zemlja sa skoro 1,4 milijarde stanovnika, “razmatra načine da uspostavi platni mehanizam utemeljen na rupiji da oslabi udar na New Delhi zapadnih sankcija prema Rusiji”. Rupija je, naravno, indijska službena valuta. Indijski dužnosnici posebno su “zabrinuti mogućnošću da opskrba umjetnog gnojiva bude prekinuta, što bi pogodilo veliki indijski poljoprivredni sektor”.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Plaćanje preko SWIFT-a

U vijesti, pisanoj prije nuklearne prijetnje, postojao je i politički aspekt u kojem Indija poziva na prekid nasilja u Ukrajini, ali se “suzdržava od direktne osude Rusije s kojom dijeli dugoročne političke i sigurnosne veze”, no ovaj se članak fokusira na SWIFT, međunarodni sustav informacija o plaćanju (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication). Detaljnom razjašnjavanju što je SWIFT, hrvatski se mediji nisu posebno posvetili. Fokusirali su se na sudbinu Sberbanka, za koji je Europska središnja banka, nakon isključivanja ruskih banaka iz međunarodnog financijskog poslovanja, ustanovila da mu je vijek ograničen, zbog čega je proglašena likvidacija austrijske Sberbank, a u Sloveniji i Hrvatskoj su ih preuzele domaće banke, te na sudbinu Fortenove (bivšeg Agrokora), koji je nakon restrukturiranja od prije četiri godine dospio pod kontrolu ruskih banaka, inače i najvećih kreditora.

Težak udarac

Međutim, mediji širom svijeta SWIFT-u su posvetili dosta pozornosti. China Daily, službeno glasilo Komunističke partije Kine, neposredno nakon odluke zapadnih zemalja da isključe iz SWIFT-a ruske financijske institucije, objavio je dva komentara, sličnog sadržaja ali s različito nijansiranim pitijskim naglascima. U prvom Kineska komunistička partija ističe da je “isključenje iz SWIFT-a težak udarac za svaku zemlju, nešto slično onome što bi neki nazvali ‘financijski atomski udar'”. Da odmah bude jasno, ne mislim da je smisleno uspoređivati isključenje iz SWIFT-a i atomski napad, koji neposredno i nediskriminatorno uništava živote, građevine i stvari, iako je i sam Putin kao povod za svoju nuklearnu prijetnju – prema članku na Indexu – iskoristio “‘nezakonite’ ekonomske sankcije”.

Plaćanje preko SWIFT-a izravno i kroz korespondentne banke

No vjerujem da je u uvodu članka o SWIFT-u korisno informirati o gledanju Indije i Kine, u čijem se službenom glasilu dalje objašnjava kako “potez Sjedinjenih Država i saveznika ne znači samo snažan udarac Rusiji i njezinoj ekonomiji, nego izaziva snažan val u cijelom SWIFT-u i širom financijskih tržišta”. Također, korisno je za razumijevanje razvoja događaja u vezi s Ukrajinom promatrati i političke stavove Kine (i drugih zemalja izvan anglosaksonskog kruga), no ovdje će se pozornost posvetiti samo slučaju SWIFT.

Glasilo Komunističke partije Kine, u drugom članku, objavljenom nakon odluke zapadnih zemalja o isključenju ruskih financijskih institucija iz SWIFT-a, i Putinove prijetnje nuklearnim oružjem, ponavlja da je riječ o financijskoj “nuklearnoj opciji” (ovaj put Kinezi se pozivaju na zapadni think tank u Rusiji Carnegie Moscow Center). No, ekonomist Deng Ximao uočava da se ne isključuje “cijeli ruski financijski sustav”, nego “selektirane banke”, što “ostavlja prostor EU da nastavi dolarski uvoz plina iz Rusije”.

Shema funkcioniranja platnog naloga u Srednjem vijeku

Članak je razgovor s nizom stručnjaka. Jedni naglašavaju da isključivanje Irana i Sjeverne Koreje iz SWIFT-a nije predstavljalo jednak udar na svjetski financijski sustav kao isključenje Rusije, drugi izvode razne scenarije, prema kojima bi prelazak Europe na plaćanje plina i nafte Rusiji nekom drugom valutom uzdrmalo i sam dolar koji dominira SWIFT-om. Stručnjakinja za Kinu Zorana Baković izjavila je da bi i Kina nerado prekršila sankcije da izbjegne sukob s SAD-om, jer je i njezin izvoz itekako dolarski. Ipak, pred sami prijelom ovog članka China Daily je 2. ožujka objavio da  „Kina neće uvoditi financijske sankcije Rusiji“. Također su ustanovili da sankcije Rusiji (koje je uveo Zapad) nemaju značajan utjecaj na kinesku ekonomiju, a da jednostrane sankcije „nemaju dovoljno pravno uporište“.

Dugi štap

U članku objavljenom kada se isključenje Rusije iz SWIFT-a još samo zahtijevalo (a sjećamo se, u prvom su se valu tome protivile i Njemačka i Italija), Financial Times zaključuje kako je to još “na dugom štapu” i ne samo zato što u teoriji SWIFT može – dok god radi prema belgijskom zakonu, gdje je registriran – odbiti zahtjeve da isključi neke od svojih 11.000 članica iz sustava. (Zaista, kada su se napokon SAD, EU, Velika Britanija i Kanada složili o izbacivanju Rusa, SWIFT je objavio da će razmotriti što se točno zahtijeva i kako njegova upravljačka tijela mogu donijeti adekvatne odluke.) Financial Times prenosi riječi Adama Toozea, financijskog povjesničara, da su “u 24 sata nakon što je Putin potpisao priznavanje dviju država koje su se odvojile od Ukrajine, EU, UK i SAD kupili 3,5 milijuna barela ruske nafte i naftinih derivata, vrijednih prema tadašnjim cijenama oko 350 milijuna dolara. Uz to, za oko 250 milijuna dolara kupili su još prirodnog plina, plus za desetke milijuna dolara aluminija, ugljena, nikla, titana, zlata i druge robe. Ukupno oko 700 milijuna dolara”.

Ruske članice SWIFT-a (291) ostvaruju 1,5 posto ukupnog prometa. Sa svojih oko 800 milijardi dolara prometa (što je nešto više od pola ruskog BDP-a), ruske su članice na SWIFT-u zajedno šesta “nacionalna reprezentacija”. Naravno, podsjeća Financial Times, nije sav promet kroz ruske financijske institucije usmjeren Rusiji.

Knjiga Benjamina Geve u kojoj objašnjava sustave plaćanja koji su “prethodili SWIFT-u”

No što je uopće SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication). Riječ je o belgijskoj kompaniji, osnovanoj 1973. radi unapređenja platnog prometa među bankama širom svijeta. Najčešće se opisuje kao “kooperativno društvo”, iako to nije najbolji termin. Tradicionalno, u kooperativima članovi (recimo, kupci u nekom trgovinskom društvu) imaju jednaka prava upravljanja, bez obzira na to koliki im je promet, a i dobit se u pravilu reinvestira. U slučaju SWIFT-a najvažnija je kooperativna karakteristika to što vlasnička prava mogu imati samo članice, njih više od 11 tisuća iz oko 200 zemalja – nema ni vlasničkih ni specifičnih upravljačkih prava izvan članstva. Više od 2000 članica ima dionička prava, pri čemu nijedna nema više od 5 posto vlasništva. Društvom upravlja tijelo od 25 direktora, od kojih je jedan iz Rusije.

Strogo formatiranje

No, što i kako SWIFT radi. U svakoj članici financijskoj instituciji postoji SWIFT terminal preko kojeg se šalju strogo formatirane instrukcije o plaćanjima drugim članicama. Bitno je ovdje naglasiti da je SWIFT komunikacijski servis, kako u njemu članice ne drže sredstva niti imaju račune, nego samo šalju instrukcije o plaćanjima. Također, očito je kako ne obuhvaća sve financijske institucije u svijetu, da neke u kojima kompanije ili građani imaju račune nisu članice SWIFT-a. Preko njih se ipak mogu obavljati plaćanja. U Hrvatskoj plaćanja između banaka idu kroz Narodnu banku, a centralne banke račune između zemalja svode preko Banke za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlement, BIS) koja je smještena u Baselu. Ako neka banka nije članica SWIFT-a, njoj se ne može poslati instrukcija o plaćanju, nego njezinoj korespondentnoj banci koja je članica SWIFT-a, a preko koje onda, logično, ide i plaćanje. Korespondentna banka je ona kod koje neka druga banka ili financijska institucija ima otvoren račun.

Ostaje pitanje, koje se postavlja i u članku u FT-u, zašto se instrukcija o plaćanju ne može poslati e-mailom, ili telefonski, ili nekim drugim komunikacijskim servisom. Tu počinje ustvari prava priča o SWIFT-u. Instrukcije o plaćanju razvijaju se u Europi negdje od kasnog Srednjeg vijeka, počevši s trgovcima iz Sjeverne Italije koji su kupovali i prodavali svoju robu u Francuskoj, Švicarskoj i na drugim razmjerno bliskim tržištima. Kupci su donosili “platne naloge” (iz kojih su se razvile i mjenice i drugi platni financijski instrumenti), koje su dobili od “svoje banke” (svog kupca/trgovca ili kreditora), predavali su ih prodavačima koji su se za isporučenu robu mogli naplatiti kod “korespondentne banke” u svojem mjestu. Zato je čuvena bankarska firentinska obitelj Medici širom okolnih zemalja imala svoje ispostave, povjerenike ili partnere od povjerenja.

Dakle, kada dobije (pouzdanu!) instrukciju o plaćanju, banka na računu klijenta smanji ili poveća iznos, ovisno o tome je li klijent platio ili naplatio robu ili uslugu. Kako upozorava stručnjak za povijest plaćanja Benjamin Geva, u biti nema transfera sredstava, nego se na jednom računu svota smanji (na računu koji plaća), a na drugom poveća (onom koji naplaćuje). Instrukcija o plaćanju je sve.

Obitelj Medici imala je ispostave širom Europe

Već iz tog elementarnog opisa jasno je da “platni nalog” mora zadovoljavati standarde jednoobraznosti, prepoznatljivosti i sigurnosti, koji prodavaču ulijevaju povjerenje da će naplatiti isporučenu robu. SWIFT je razvio standarde sigurnosti do razine da njegova platna instrukcija postane rutinski prihvaćen argument na međunarodnom sudu. Uz to, okupio je respektabilno članstvo. Zato FT zaključuje kako se platna instrukcija zaista može proslijediti drugim kanalima, ali to je tek teorijska mogućnost.

Drugi razlog zašto je alternativa SWIFT-u slabih izgleda jest to što je prometom kroz servis zadominirao dolar. Recimo, kad je Washington uveo sankcije Iranu i isključio ga iz SWIFT-a, Europa je nastojala uspostaviti s Iranom instrukcije o platnom prometu preko INSTEX-a (Instrument in Support of Trade Exchanges), ali od toga nije bilo ništa, jer bi se plaćanja nafte, čija se cijena izražava u dolarima, izvodilo preko korespondentnih banaka s dolarima, a one bi, prema nalogu SAD-a koji kontrolira svoju valutu, mogle zaustavljati novčani promet. Tu, dakle, dobiva značenje priča s početka, o platnom prometu između Rusije i Indije na temelju indijske rupije. Dakako, dolar je stekao povlašteni status u dominantnom servisu za platne instrukcije zahvaljujući snazi američkog gospodarstva i obratno, zahvaljujući dominaciji dolara u međunarodnom platnom prometu američko gospodarstvo dobivalo je dodatnu snagu.

Islamski sustav plaćanja Hawala, preko povjerenika, kakvim se koristi Wise

Rubalj i bitcoin

Ostaje ipak da se rasprave alternativne mogućnosti plaćanja, pa i pitanja kriptovaluta. Coindesk je posljednjeg dana veljače objavio graf koji je pokazao kako je enormno skočio promet između rublja i bitcoina. Bloomberg je potkraj veljače nekoliko puta u svojem newsletteru ponavljao vijest da Rusi u bitcoinu drže oko 214 milijardi dolara (prema cijenama u tom trenutku), što je oko trećine ruskih inozemnih pričuva za koje se ne zna gdje ih drže, pa je pitanje koliko su im raspoložive u okolnostima financijske izolacije. Kada su propadale ciparske banke, pretpostavljalo se da su ruski oligarsi koji su u njima držali novac, sredstva izvlačili preko bitcoina, i tako dali prvi poticaj njegovom ozbiljnom rastu cijene i međunarodne prepoznatljivosti.

Rast prometa rubalj – btc (Coindesk)

Jedna od poznatijih fintech inovacija posljednjih više od deset godina bio je TransferWise, koji su u siječnju 2011. osnovali estonski biznismeni i inovatori Kristo Käärmann i Taavet Hinrikus, a usmjeren je upravo na međunarodna plaćanja manjih svota (recimo, zarade koji radnici u inozemstvu šalju obiteljima), a koja su proporcionalno svoti jako skupa. Tvrtka se sada zove Wise i smještena je u Londonu. Ona okuplja mrežu povjerenika koji prime novac od pošiljatelja i razmjerno ga jeftino pošalju u drugu zemlju istom takvom povjereniku, kod kojeg primatelj može podići novac. Riječ je o alternativnom međunarodnom platnom prometu, jeftinijem od međubankovnog, pogotovu preko korespondentnih banaka. Zasniva se na islamskom sustavu platnog prometa nazvanom Hawala. Istini za volju, otkako im se pojavila konkurencija, i banke su smanjile naknade za slanje novca u inozemstvo i ubrzale uslugu, osobito u Europskoj uniji. Prije nešto više od pet godina Poslovni je dnevnik objavio vijest da zagrebački startup Oradian razvija alternativu SWIFT-u u Africi (Nigeriji), gdje se prometuje malim svotama, pa su naknade bankama razmjerno skupe.

No to su tek nasumični primjeri. Vrlo detaljan i opsežan opis SWIFT-a i alternativa daje Eswar S. Prasad, profesor na Sveučilištu Cornell, u recentnoj (2021.) knjizi “The Future of Money: How the Digital Revolution is Transforming Currencies and Finance”, koja je u Mreži djelomično predstavljena i u prošlom broju. Jedan od rizika SWIFT-a koji Prasad ističe je politički rizik, piše Prasad, ne znajući dokle će stvar otići. Iran nije jedina zemlja koju su Sjedinjene Države isključile iz SWIFT-a. Kad je Rusija anektirala Krim 2014. godine, SAD je također predlagao istovrsne SWIFT-sankcije, ali to tada nije prošlo (Andrey Kostin, predsjednik ruske državne VTB banke, uzvratio je da bi isključenje iz SWIFT-a “značilo rat”, za koji u tom trenutku očito nije bilo spremnosti i volje).

Alternative?

Svejedno, otad su se intenzivirala nastojanja da se razvije alternativu SWIFT-u. Osim spomenutog europskog projekta INSTEX, Rusija je, naravno, uspostavila svoj sustav SPFS (Sistema peredachi finansovykh soobscheniy,  ”System for Transfer of Financial Messages”) u kojem su, međutim, uglavnom ruske banke, pa od njega nema neke međunarodne koristi ako se ne uključe druge zemlje u kompeticiji sa SAD-om. Nekolicina njemačkih banaka koje su se uključile u taj ruski sustav vjerojatno su pod strogim nadzorom njemačke države. Uostalom, kad Amerikanci proglase sankcije, one se najčešće odnose i na tvrtke iz drugih zemalja, htjele to te zemlje ili ne, pa kad ih uhvate u prekršaju, onda kažnjavaju i njih.

Prasad i njegova knjiga

No, ni Kina ne sjedi prekriženih ruku. Godinu dana nakon krimske krize i prijetnje Sjedinjenih Država da će iz SWIFT-a isključiti Rusiju, Kina je pokrenula CIPS (Cross-border Interbank Payment System), čija je valuta juan (renminbi). Otvoren je i podešen tako da se u njega uključe platni sustavi drugih zemalja. Zato se kineski sustav i sam služi SWIFT-om, ali i ne mora. U njega je uključeno oko 200 financijskih institucija, što se ne čini nekim velikim brojem, ali one su iz oko 100 zemalja, posebno one iz kineske tzv. Belt and Road Initiative, modernog kineskog ekonomskog “Puta svile”. Ne čudi što su uz kineske banke koje dominiraju, u njega uključene i Citibank, Deutsche Bank, JPMorgan Chase, and Standard Chartered, objašnjava Prasad. Naravno da je uključena i Rusija, ali priključila se i Turska, jer se sankcijama prijetilo i njoj. U 2020. godini promet kroz kinesku mrežu financijskih instrukcija dosegao je 45 tisuća milijardi renminbija, što je u dolarskoj protuvrijednosti bilo oko 7 tisuća milijardi, još uvijek blizu deset puta manje nego dolarska plaćanja, napisao je Prasad.

Prije su spomenuti bitcoin i TransferWise, no pravi “kripto-konkurent” SWIFT-u trebao je biti Ripple (XRP). U trenutku pisanja ovog članka, a u vrijeme kad je donesena odluka o isključenju Rusa iz SWIFT-a, cijena XRP-a kao da na tu vijest nije reagirala. Prema Prasadovu mišljenju, prošle je godine Ripple u mreži za međunarodna plaćanja imao tristotinjak financijskih institucija, no pitanje je koliko su se njome koristile. Španjolska Banco Santander, investitorica u Ripple, sama se tom mrežom nije koristila previše, zacijelo i zbog činjenice da s druge strane nije imala one s kojima je poslovala. Svejedno, SWIFT je pod utjecajem kripto-konkurencije poduzeo korake tehnološkog usavršavanja. Ipak, 2016. godine hakeri su provalili u SWIFT server i izdali niz naloga za plaćanje u ukupnoj visini od milijardu dolara, a s računa Centralne banke Bangladeša u Federalnim rezervama Banke New Yorka. Uspjeli su, izgleda, izvući 81 milijun dolara. Od 2013. do 2017. godine ukupno je provalama u SWIFT izvučeno više od 160 milijuna dolara.

U kineski sustav platnih naloga koji konkurira SWIFT-u već je uključeno stotinjak zemalja

Pouzdanost blockchaina

Kripto-entuzijasti, naravno, ističu pouzdanost blockchaina, nemogućnost da se u njega provali a da se ne ostavi trag. Nedavno je Forbesova novinarka Laura Shin, u suradnji s Chainalysis, navodno otkrila da je čuvenu provalu u Ether DAO iz 2016. godine izveo austrijski hacker Toby Hoenisch. S druge strane, Bloomberg ističe da su Kanađani uspjeli zaplijeniti kripto-donacije njihovim kamiondžijama korona-prosvjednicima. Drugim riječima, financijska blokada Rusa moguća je i u kripto-svijetu.

Pitanje je tko će im otvoriti vrata. Tome presuđuju, naravno, politički i financijski razlozi, ali i poznata inercija u korištenju tehnologije. Najčešći je primjer raspored slova na tipkovnici koji nije optimalan u većini jezika, postoji bolji, ali ih nitko ne mijenja ni na kompjuteru, jer bi trošak promjene svih tipkovnica, kako u korištenju i promjeni navika, tako i u proizvodnji, bio veći od uštede koja bi se dobila kasnije postignutom učinkovitošću. Ratovi čine prijelome. Moguće je da alternative SWIFT-u dobiju poticaj, kao što su dobile 2014. godine, no svejedno bi trebalo vremena da se uhodaju.


Agrokomerc

Možda nije suvišno podsjetiti na slučaj velikokladuškog Agrokomerca Fikreta Abdića, iz vremena neposredno prije raspada Jugoslavije. Financijske instrukcije slale su se teleksom, a Fikret Abdić jednostavno je falsificirao poruke i tako “popravljao” financijsku poziciju svoje tvrtke: “pošiljatelji” novca (kredita) nisu ni znali da financiraju Agrokomerc, a i obaveze su se tobože plaćale, jedino to primatelj nije znao. Trebalo je vremena dok je taj “prekid u vezama” razotkriven. Ustvari, razotkriven je kada su banke primijetile da ih prodavač robe Agrokomercu tereti za kredite koje nisu dale.

Podijeli:

 

 

Vezane objave