Pretpostavimo ugovor o isporuci robe ili usluge koja će se platiti u nekoj digitalnoj valuti za šest mjeseci. Ako sudac presudi da će se ugovor realizirati u toj valuti unatoč drastičnoj promjeni pariteta, digitalna valuta postat će novac i početi konkurirati državnom novcu

Piše: Željko Ivanković

U trenutku kad ovo pišem bitcoin je debelo iznad 7.000 dolara, iako su samo koji tjedan prije, kad je bio na oko 5.000 dolara, najveće banke (J.P. Morgan) upozorile da je riječ o balonu, mjehuru koji će se raspuknuti, a ni regulatori, posebno kineski, nisu bili blaži. Svejedno, ulagači, a možemo ih zvati spekulantima, ne daju se. Više je objašnjenja zašto je cijena bitcoina tako narasla unatoč upozorenjima. Prvo je najvažnije. Polovicom studenoga slijedi još jedan hard fork, kao rezultat pokušaja da se unaprijedi/omogući tehnološko funkcioniranje mreže (u međuvremenu, desetak dana nakon što je ovaj tekst napisan, hard fork je otkazan – op.ur.). Postoji mogućnost da bitcoin mreža završi kao dvije mreže, a onda se – navodno – postavlja pitanje koji je bitcoin pravi. Meni se čini da tih problema ustvari nema, kao što ih nije bilo ni u dosadašnjim podjelama. No, prema tom objašnjenju, rast cijene izazivaju oklade. Drugo je objašnjenje povezano s prvim. Uoči hard forka spekulanti umjetno dižu cijenu kako bi privukli što više novih (i naivnih) ulagača, koji će nakon podjele – kad cijena padne – jako izgubiti.

Vitalik Buterin, kreator je trenutačno najperspektivnijeg digitalnog novca etha

Treće je objašnjenje da se u bitcoin mreži već čuva mnogo novca (oko 130 milijardi dolara) te kako taj novac ne može naprosto ispariti, predstavlja snagu. Oni koji ga imaju, s njime i dalje rade, unatoč napadima. U to se objašnjenje uklapa i činjenica da je cijena bitcoina doživjela prvi ozbiljan uzlet kad su izbile grčka i ciparska kriza. Prema tom objašnjenju, ulagači, posebno ruski, svoj su novac izvlačili ulažući u bitcoin te je bitcoin tako postao porezna oaza ozbiljnih igrača. Treba pratiti kako će se na cijenu odraziti recentno otkriće “Paradise Papers”, prema kojem su u poreznim oazama čuvali novac britanska kraljevska obitelj, članovi Trumpove administracije, a preko njih su i ruske banke, pod embargom američke države, ulagale u socijalne mreže Twitter i Facebook. Kako ne znamo strukturu tih ulaganja, moguće su obje opcije, da se skriveni novac dijelom prebaci u bitcoin, čime bi njegova cijena rasla, ili izvuče iz bitcoina, ako je to već bio oblik ulaganja, čime bi cijena pala.

Državni i privatni novac

Kako god bilo, digitalni novac nije fenomen koji se može tek tako zanemariti, ni jednostavno otpisati. Na konferenciji Future of Fintech, 14. studenoga u Zagrebu, u organizaciji časopisa Mreža, imat ću prezentaciju o privatnom novcu.

Ovaj je članak najava te prezentacije.

Nobelovac Friedrich Hayek pokušao je konstruirati privatni novac čiju bi stabilnost osiguravalo jedino tržište

Privatni novac nije nikakav fenomen, specifičan samo za digitalno doba. Premda naslov konferencije i naslov prezentacije sugeriraju da će naglasak biti na privatnim emisijama digitalnog novca, što je, naravno, točno, stvari valja staviti u povijesni kontekst. Privatnih emisija novca bilo je oduvijek. Teorijski i znanstveno također su vrlo dobro istražene. Jedna teorija o nastanku novca čak pretpostavlja da je on nastao kad se jedna roba, privatno plasirana na tržište među mnoštvom roba, emancipirala kao univerzalno sredstvo plaćanja, a upravo to je najraširenija definicija novca, međutim netočna kao i ona teorija. Ne postoji novac koji je “univerzalno sredstvo plaćanja”. Ni u Americi ne možete sve kupiti dolarima. Primjerice, loyalty bodove, za popust na zrakoplovne karte, možete kupiti samo putovanjima, iako tim bodovima možete plaćati karte (primjer je analogan nekim oblicima digitalnog novca). Postoji novac kojim se na određenom državnom teritoriju plaća porezna obaveza. Druga sredstva plaćanja na istom teritoriju intuitivno se nazivaju – privatni novac. Ovdje nećemo ulaziti u složenu teoriju i zamršenu povijest novca (vidi okvir). Nastojat ćemo na primjerima prikazati karakteristike, mogućnosti i razloge zbog kojih se razvija privatni novac u digitalno doba.

Oblici novca

U zborniku Economic Analysis of the Digital Economy iz 2015. godine, dosad najcjelovitijoj znanstvenoj studiji digitalne ekonomije, jedno je poglavlje posvećeno privatnom digitalnom novcu. Autori Gans i Halaburda prije svega upozoravaju na razliku između privatnog digitalnog novca i digitalizacije novca koji emitira država. Tako se PayPal služi državnim digitalnim novcem, dok su primjeri privatnog digitalnog novca, uz bitcoin i sličnih petstotinjak valuta, tu još Liberty Exchange, Linden dollars, FarmVille dollars, World of Warcraft Gold, zatim Nintendo i Microsoft points, Tencentov QQ coins… Facebook Credits je primjer kojem autori posvećuju najviše pozornosti i čije potencijale analiziraju u posebno konstruiranom matematičkom modelu.

Cijena bitcoina u posljednjih je mjesec dana u toj mjeri varirala u odnosu na američki dolar da on nikako ne može biti novac

Razlog je jednostavan. Godinu dana prije nego što je i Facebook zapustio svoj novac, ugledni su autori predviđali da će “jednog dana divovska privatna kompanija poput Facebooka lansirati svoj novac koji će konkurirati državnom”. Ekonomist David Evans bio je 2012. godine konkretan: “Proizvođači igara mogu platiti programere Facebook Creditsom, a mali poduzetnici mogu prihvatiti FC jer njime mogu kupiti druge stvari koje su im potrebne ili darove za partnere. U nekim zemljama (posebno onima čiji je dug veći od nacionalnog proizvoda) Facebook Credits može biti sigurnija valuta nego nacionalna valuta”.

Cijena etha, nakon udara se donekle stabilizirala, ali još uvijek je to više vrijednosnica nego novac

Svojstva i konvertibilnost

Prije nego što objasnimo zašto tome nije tako i zašto se to nije dogodilo, niti će se tako nešto uskoro dogoditi, treba razjasniti nešto što je pozorniji čitatelj možda već uočio. Gore popisane privatne valute imaju različita svojstva. Linden dollars su valuta u kompjuterskoj igri Second Life. Oni se mogu zaraditi u igri, razmjenjivati u igri, kupiti za državni novac, prodati za državni novac. Netko dakle, može, i to se i događa, zarađivati igrajući Second Life. Linden dollars, rečeno tehničkim ekonomskim rječnikom, imaju punu konvertibilnost. Nasuprot tome, Microsoft points mogu se poput žetona kupiti za državni novac, njima se mogu kupovati proizvodi iz Microsoftove ponude, ali se ne mogu prodati natrag za dolare, niti zaraditi unutar sustava u kojem se koriste, troše. I WoW Gold može se kupiti za državne dolare i trošiti unutar sustava, ali se natrag ne može prodati. Slično kao FV dolari, ni WoW gold nema punu konvertibilnost. Međutim, kako se unutar sustava može i zaraditi raznim aktivnostima, igrači iz zemalja s nižim plaćama ipak zarađuju igrajući WoW i trguju njime na crnom tržištu. Neke od tih valuta, dakle, podsjećaju na razne oblike prije spomenutih loyalty bodova, kakve nude razne trgovačke kuće. To je sredstvo plaćanja najnižeg stupnja slobode transformacije (konvertibilnosti). Mogu se zaraditi samo aktivnostima unutar sustava i trošiti samo unutar sustava.

Potencijali privatnih valuta

Autori studije analizirali su potencijale privatnih valuta s punom konvertibilnošću da konkuriraju državnom novcu. U kompliciranom modelu glavna je činjenica da Facebook zarađuje od oglašivača te kako mu je cilj korisnike što više zadržati u svom sustavu. To implicira kako mu više odgovara i da se Facebook Credits što više koriste unutar sustava, da se ne razmjenjuju za dolare. Zato je Facebook motivirao korisnike da se valutom koristi unutar sustava. Nije riječ, dakle, samo o formalnom dopuštanju pune konvertibilnosti, nego i o tome žele li korisnici punu konvertibilnost. Odnosno, da povežemo cijelu priču s okvirom, privatni novac je najčešće roba, nije novac ni u digitalnom svijetu.

I tu se sada priča može vratiti raznim digitalnim valutama poput bitcoina, ethereuma i ostalima. Njihova je glavna ideja da nema centralnog autoriteta koji potvrđuje transakciju. Također, činjenica da su u digitalnom obliku, mnogima stvara dojam da bitcoini, ethi i druge digitalne valute nisu roba. To, međutim, nije a priori točno. Većina monetarnih vlasti koja se o digitalnim valutama izjasnila, tretira ih kao robu. Nije stvar samo u tome kako ih tretiraju monetarne vlasti. Pitanje je kako će ih tretirati društvo, hoće li ih uzimati kao mjeru vrijednosti, što je ipak inicijalna funkcija novca.

Novac i roba

Hoće li se ugovor koji se sklapa u ethu, nakon nekoliko mjeseci kad se cijena etha drastično promijeni u odnosu na robu ili uslugu koja se ethom plaća, platiti u ethu ili u toj robi? Kad su suci u 12. stoljeću (vidi okvir) presudili da se ugovor plaća u kovanicama, bez obzira na promjenu cijene od ugovaranja do plaćanja, novac je postao novac. Kad se digitalne valute tako afirmiraju da se u njima plaća unatoč promjeni cijene, kad se relativni pariteti stabiliziraju, onda će početi ravnopravno konkurirati državnom novcu. To nije nemoguće, ali je daleko od toga da bude izvjesno. Treba vremena i izgradnje financijske i društvene infrastrukture da privatni digitalni novac postane zaista novac. Cilj je ovog članka bio da objasni koje su pretpostavke potrebne da se to dogodi.

Second Life ustvari ima jedinu formalno potpuno konvertibilnu valutu
Facebook je svoju valutu ipak tretirao kao robu
Nintendo points su ustvari žetoni, ne novac

Svaki je novac nestabilan, i državni i privatni

Jedno je pojmovno razjašnjenje nužno. Robni novac nije novac. Iako teorija spomenuta u članku pretpostavlja da je novac nastao upravo tako što se jedna roba emancipirala kao novac, robni novac je roba. To je posebno važno naglasiti u digitalno doba, kad se trguje nematerijalnom robom. Novac je nastao kad je njegova nematerijalna, nerobna, vrijednost prihvaćena kao sredstvo plaćanja. U rimskom se pravu to uzimalo kao zdravo za gotovo. Međutim, tu je riječ o državnom novcu, obaveznom, tzv. fiat novcu. U vrijeme monetarne obnove u Engleskoj, posebno u 12. stoljeću, sudovi su trebali presuditi o obliku naplate duga. Pretpostavimo da uzgajivač proda pet ovaca, a plaćanje 100 kovanica ugovori s mesarom za mjesec dana, kad on proda meso. Ako u međuvremenu cijena ovce naraste, je li mu mesar dužan novu cijenu pet ovaca ili onu ugovorenu? Novac je nastao kad su sudovi počeli presuđivati, a društvo prihvaćati, da se plaća nominalna cijena, a ne ona podešena prema robi. U toj teoriji, novac je društveni proizvod kojim se formira tržište (a ne obratno). S jedne strane, nastanak novca je omogućen u razdobljima kad su pariteti među robama stabilni, a s druge strane, novac – kao mjera vrijednosti – omogućuje uspostavu te stabilnosti. To ide jedno s drugim.

Jasno je da u trenutku izrazite nestabilnosti, vrlo visoke inflacije, društvo i sudovi mogu odustati od plaćanja nominalnom vrijednošću nekog novca, čak i obaveznog, državnog. To se događalo i u novijoj hrvatskoj povijesti s državnim novcem. Nitko nije mogao natjerati ljude da se njime služe, a i sudovi su se prilagodili i prihvaćali ugovore u kojima su cijene u stabilnijem, stranom novcu (marka, euro). Jedna teorijska struja tvrdi da je inflacija posljedica prije svega enormne proizvodnje državnog novca. Friedrich Hayek u knjizi “Denationalisation of Money”, napisanoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća, predlaže da se bankama dopusti izdavanje privatnog novca, i pokušava dokazati da će ga tržište stabilizirati. Ali ne uspijeva. Novac je inherentno nestabilan. Ako je vrijedan, korisnici ga čuvaju, povlače iz upotrebe i tako mu smanjuju likvidnost, što je osnovna funkcija novca, bez kojeg prestaje biti sredstvo plaćanja. Lošiji novac, onaj koji se ne isplati čuvati, postaje sredstvo plaćanja. Kako bi novac bio stabilan, na njega društvo treba paziti, prihvaća i Hayek. Ne mora to biti država, ali mora biti netko izvan tržišta. To je važno znati kad je riječ o bitcoinu, koji već pati od paradoksa da njime malo tko nešto kupuje, ali se njime spekulira kao s financijskom investicijom.

Podijelite: