Slučaj likvidiranog ugovora na platformi decentraliziranih financija Compound potkraj studenoga otvara pitanja o razvoju, ne samo kriptotržišta, nego i suvremene financijske tehnologije općenito

Piše: Željko Ivanković

Konferencija Future of Fintech, u organizaciji časopisa Bug i Mreža, održana je krajem studenoga. Upravo dok je konferencija trajala, na platformi decentraliziranih financija Compound, zbivala se mala drama, koja je mogla biti jedna od tema konferencije (ili je neizravno čak i bila). Sklopljen tzv. pametnim ugovorom (smart contract) algoritam je automatski likvidirao posudbu/kredit od oko 89 milijuna dolara (u početku se mislilo da je vrijednost posla oko 100 milijuna dolara). I to prije isteka, dakle, moguće i protivno volji strana koje su posao sklopile. Metaforički rečeno, posao se više “nije sviđao” algoritmu. U trenutku pisanja ovog članka detalji slučaja još su otvoreni, no neki se zaključci ipak mogu izvesti.

DeFi

Započnimo jednim grubim opisom. Dakle, Compound je jedna od najpoznatijih platformi tzv. decentraliziranih financija (DeFi). Na takvim platformama sklapaju se poslovi pametnim ugovorima. To znači – nema treće strane koja kontrolira posao. Ili možda ipak ima? Prema pametnim ugovorima, sklopljenim na platformi Compound, kolateral kredita/posudbe uvijek mora biti veći od svote kredita. Što to znači onima koji nisu upućeni u financije? Ako, dakle, netko uzme kredit za stan, onda svota koju mu banka daje mora biti manja od vrijednosti stana (kolaterala). Drugim riječima, kupac mora i sam nešto uložiti. Tako je kreditni posao osiguran. No što ako vrijednost stana na tržištu naglo padne? Ako kupac prestane otplaćivati kredit (jer je izgubio posao), banka se ne može naplatiti prodajom stana. Gubi.

Nešto slično dogodilo se na platformi Compound, samo je umjesto pada cijene kolaterala, porasla cijena pozajmice, pa je kolateral više nije pokrivao. Ugovor je algoritam automatski likvidirao. U uobičajenim financijama to se ne bi dogodilo. Dužniku uglavnom ne odgovara da je ugovor likvidiran/dospio, jer zašto bi inače posuđivao. U standardnim financijama i vjerovnik je zadovoljan kad vrijednost njegova potraživanja poraste, dok god dužnik uredno vraća dug. Natrag dobiva više. Posao je, dakle, likvidiran protivno pretpostavljenoj volji obiju strana koje su u njega uključene, a da je tome tako, sugerira i činjenica da su se stranice posvećene kriptofinancijama, posebno decentraliziranim financijama, o tome raspisale. Ne predstavljaju događaj, i nisu ga tako doživjele, kao da je riječ o nečem redovnom. Iako je likvidacija izvedena automatski, to jest – možda baš zato.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

U nastavku ću članka iz dostupnih informacija dalje pojasniti slučaj, usporediti sa sličnim slučajevima iz reguliranih financija, a zatim predstaviti što dosadašnja teorija kriptotržišta o tome može reći.

Tvorac ideje pametnih ugovora, odvjetnik i kriptograf Nick Szabo

Streloviti rast decentraliziranih financija

Dakle, decentralizirane financije posljednji su hit na kriptotržištima, iako (prema mojem dosadašnjem razumijevanju) konceptualno/idejno nisu ništa novo. Nikola Škorić, osnivač Electrocoina, najbrže rastuće hrvatske tvrtke, prema analizi Deloittea, na spomenutoj konferenciji Future of Fintech rekao je da, prema njegovom mišljenju, upravo DEFI potiče trenutačni streloviti rast cijene kriptovaluta. U sličnom je tonu govorio i Ante Žigman, ravnatelj Hanfe, regulatora zaduženog za kriptotržišta u Hrvatskoj.

Ukupna vrijednost pametnih ugovora na platformama decentraliziranih financija

Od ljeta, vrijednost ugovora u decentraliziranim financijama (oni kažu “zaključana” vrijednost; vole, kao i svi profesionalci, terminima davati jedan ton sofisticiranosti) porasla je s oko milijardu na cijelih petnaestak milijardi dolara. Strmo je rasla u tom razdoblju i cijena kriptovaluta, dostigavši gotovo povijesne maksimume, slične onima otprije tri godine iz vremena tzv. ICO-balona, kad su razni, slabo provjereni i slabo provjerljivi poslovni pothvati financirani na kriptotržištu (iako, za rast cijene prije tri godine ima i drugih objašnjenja, manipulacija cijenama itd.). Upravo u vrijeme spornog likvidiranog ugovora cijena se kolebala: padala je i cijena kriptovaluta i vrijednost sredstava “zaključanih” u decentraliziranim financijama, na oko 12 milijardi dolara. U trenutku kad nastaje ovaj članak cijene ponovno probijaju svoje maksimume, a što će dalje biti, ne možemo znati. Uostalom, neizvjesnost u cijelom svijetu okupiranom koronavirusom nije manja nego u kriptofinancijama.

 

Ukupnu vrijednost kriptovaluta od oko 600 milijardi dolara na kraju studenoga (još uvijek manje nego 800 milijardi prije tri godine) u posljednjih je pola godine potaknuo i rast decentraliziranih financija (doljnja linija)

Dužnik je, dakle, uložio kolateral, a zauzvrat dobio DAI-token. To su neka sredstva, s kojima je nešto namjeravao. Cijena tog DAI-tokena naglo je porasla 30 posto i posudba je premašila kolateral. Algoritam je ugovor likvidirao. Uobičajeno u financijama likvidacija znači da je posudba/kredit dospjela na naplatu. Dakle, dužnik je morao vratiti posuđene sve DAI-tokene. Što likvidacija znači u slučaju ovog pametnog ugovora, nije jasno. Ovisi o algoritmu, odnosno o sadržaju pametnog ugovora. Jedino na grafu Compounda možemo vidjeti da je vrijednost “zaključanih” sredstava na toj platformi naglo pala. No, kako je ugovor točno likvidiran, kako je dužnik vratio posudbu, ako je vratio, još nije odgovoreno. Ili je vjerovnik jednostavno uzeo kolateral, a dužniku su ostali DAI-tokeni, što je vjerojatnije.

Teško mi je povlačiti tu paralelu, ali slično se dogodilo sa slučajem franak, jedino što u tom slučaju dužnici više nisu mogli vraćati kredit, jer su izvori njihovih sredstava relativno oslabili. Ali, u tom su slučaju obje strane mogle pristupiti raznim vrstama nagodbe, a prema potrebi, i treća je strana mogla – u skladu s ugovorom – biti pozvana da procijeni što je pravedno, što je zakonito, itd. Kada je riječ o pametnim ugovorima, algoritam ne pretpostavlja mogućnost treće strane, likvidira.

Na platformi Compound vrijednost ugovora narasla je do više od milijardu i pol dolara. Na grafu se vidi pad potkraj studenoga, izazvan likvidacijom jednog ugovora

Oracle manipulacija?

Nagli rast cijene DAI-tokena zanimljiviji je za priču. Naime, pametni ugovor podatke o kretanjima cijene kolaterala, kao i cijene posudbe, vuče izvana, s tržišta, iz izvora koji su njime specificirani. Taj se izvor u žargonu zove oracle, a u ovom slučaju, podaci o cijeni DAI-tokena potjecali su s Compounda Pro. Kriptozajednica obrušila se na takav aranžman u pametnom ugovoru. Međutim, Compound platforma, u ovom je slučaju, različitim klauzulama o karakteru pametnih ugovora, ustvari regulator poslova. Ona na tome i zarađuje lijepi novac. S druge strane, kritike ne pogađaju dovoljno: odakle god dolazili podaci, bilo o cijeni kolaterala ili kredita, mogli su jako fluktuirati, i ugovor je mogao biti likvidiran.

Tablica koja pokazuje pad ugovora na platformi Compound potkraj studenoga

Postoji pretpostavka o manipulaciji cijenom DAI-tokena, upravo da se sruši ovaj pametni ugovor, iz nekog interesa. To je moglo biti u interesu bilo kome, nekoj strani izvan ovog posla, naprosto da našteti svojem konkurentu u nekom drugom poslu, na nekoj drugoj platformi, ali ovisno o sadržaju pametnog ugovora, to je moglo biti u interesu i nekome uključenom u posao. Nije mali novac 100 milijuna dolara.

Flash crash na američkim burzama 2010. godine, koji je izazvao high frequency trading

I sad, dolazimo do pomalo teorijskog osvrta na slučaj, koji pokazuje zašto je on znakovit za razvoj digitalnih financija općenito. Prije, međutim, moramo stvar usporediti s donekle sličnim skandalom u tradicionalnim financijama, samo kudikamo veće vrijednosti i značenja. Riječ je o libor-skandalu, jednom od najvećih skandala u povijesti financija uopće, a koji je iz razumljivih razloga, jer uzdrmava svjetski financijski poredak, prigušen do razine da je zataškan. Otkriven je 2014. godine, a izvođen je godinama prije. Upravo libor-skandal jedan je od argumenata za afirmaciju pametnih ugovora.

LIBOR-skandal

LIBOR je kratica za London Inter-Bank Offered Rate, odnosi se na prosječnu kamatnu stopu po kojoj banke iz prve svjetske lige posuđuju novac. To je referentna kamatna stopa za vrijednost novca širom svijeta. To je kamatna stopa koja se koristila, i još koristi, za određivanje cijena financijskih sredstava vrijednih inače tisuće milijardi dolara, a i kredita i u Hrvatskoj (iako se prelazi sve više na EURIBOR, koji je slična konstrukcija). LIBOR se formirao i formira na osnovi kamatnih stopa najvećih svjetskih banaka. Skandal je izbio kad je otkriveno da su one falsificirale svoje pozicije, iz interesa. Primjerice, ako one posuđuju novac po tri posto, a LIBOR se smanji s 2,5 na 2 posto, to mijenja tržišnu vrijednost njihove imovine (u ovisnosti o tome kakva je). Posebno u vrijeme iskazivanja financijskih rezultata ili sklapanja velikih poslova, odgovaralo im je da manipuliraju cijenom LIBOR-a, i to su radile, i u dogovoru. (U Hrvatskoj se u to ime znalo potkraj godine manipulirati cijenom deviza, kako je u svojoj knjizi priznao bivši guverner Željko Rohatinski.)

Rast cijene ethera, koji je valuta svih pametnih ugovora na platformama decentraliziranih financija

Paralelizam sa slučajem likvidiranog ugovora na platformi Compound već bi mogao biti jasan. Nekome je odgovaralo da se cijena DAI-tokena naglo promijeni, čime je ugovor poprimio drugu vrijednost, čak je i likvidiran. Nije to izveo izravnim laganjem, nego mogućom manipulacijom cijenom. Pametni ugovori izmišljeni su upravo zato da bi se izbjeglo ono što su banke radile s LIBOROM, međutim, mogućnost manipulacije nije, kao što se vidi, u potpunosti izbjegnuta.

Nekompletni ugovori

I tu sada dolazimo do trećeg, teorijskog dijela ove priče. U poslovnoj i financijskoj teoriji postoji nešto što se zove incomplete contracting (necjelovito ugovaranje, nekompletni ugovori). To je vrlo složena i vrlo apstraktna teorija, iako je povezana i s pravnom empirijom. Pretpostavka je te teorije da se ugovorom ne može obuhvatiti sve. S jedne strane, svaka strana ugovor uvijek tumači na svoj način, nikad ga nije moguće napisati tako da je neupitno jednoznačan objema stranama. Ako u ugovoru stoji da će biti isporučene jabuke, čak i određene vrste i kvalitete, uvijek je potrebna treća strana koja bi potvrdila da je ugovor ispoštovan, jer jedna strana može tvrditi da jest, da su to baš jabuke iz ugovora, a druga da nije. Drugi glavni argument teorije nekompletnog ugovaranja je da u ugovorima ne mogu biti predviđeni budući događaji koje ugovor pretpostavlja, kako se uvijek može dogoditi nešto što smisao ugovora mijenja. To se upravo dogodilo u slučaju franak. Već je razvijena pravna tradicija koja uzima u obzir izvanredne okolnosti kada se primjenjuje, bilo ugovor, bilo zakon.

Otprilike u duhu teorije nekompletnog ugovaranja ide načelna kritika pametnih ugovora. Tvrdi se, dakle, da se ni pametni ugovori ne mogu napisati da se izbjegne treću stranu koja bi prosudila je li jedna strana oštećena manipulacijom ili izvanrednim okolnostima.

Kevin Werbach, pravnik i autor odlične knjige “Blockchain and the New Architecture of Trust”, ideji pametnih ugovora prigovara upravo to, da se i oni, kao i svi ugovori, odnose na stvarnost, na nešto što je izvan njih, nije njima obuhvaćeno, a može se razviti kako ugovorom nije pretpostavljeno. Werbach tvrdi da code/kôd jednostavno ne može biti law/zakon, jer zakon podrazumijeva da ga netko primijeni, da procijeni je li taj zakon odgovarajući za određenu situaciju.

Izabella Kaminska (FT), Amazonka borbe protiv tvrdnji da kriptovalute mogu bez regulacije

Što je hakiranje

Slučaj likvidiranog ugovora na platformi Compound važan je upravo zbog toga, kao primjer, jer se odnosi na stvarnost izvan ugovora, ta stvarnost izvan ugovora može ugovoru biti zavaravajuće prezentirana, zbog čega ishod može biti protivan volji obiju ugovornih strana. Platforma Compound se, koliko se može vidjeti, od problema novčano lako oporavila, ali slična mogućnost nije uklonjena. Dakako, uvijek se može reći da je u pametni ugovor jednostavno trebalo ugraditi klauzulu da izvor podataka (oracle) ne može biti samo Compound Pro, nego neki “vjerodostojniji” izvor (neko uprosječivanje kakvo je LIBOR, samo automatsko), i to je točno, ali nikakvo usavršavanje, kolikogod otišlo daleko rješavajući jedan po jedan sličan problem, ne može ukloniti mogućnost neočekivanog događaja i nenamjeravanog ishoda. Napokon, kao što se pretpostavlja da se i u ovom slučaju dogodilo, netko taj neočekivani događaj može proizvesti, ne laganjem, kako je namještan LIBOR, nego manipulacijom cijenama. Uostalom, što je hakiranje? Nije ono samo upad u kôd, nego i iskorištavanje slabosti kôda, to jest, pametnog ugovora. Ne moraju ga izvesti samo računalni znalci, nego i oni koji se tom tehnologijom koriste na tržištu, kao i svakom drugom.

Jemima Kelly, Amazonka borbe protiv nemogućih obećanja koja dolaze od nekih protagonista svijeta kriptovaluta

I tu se sada postavlja pitanje izvanjske intervencije, kakvu se pretpostavlja kad je riječ o zakonu. Niz akademika koji proučavaju razvitak kriptotehnologije iz izvantehnološkog kuta, tvrde i na primjerima pokazuju, da i kod pametnih ugovora postoji u slučaju nenamjeravanog ishoda i neočekivanih događaja tijelo kojem se može postaviti pitanje odgovornosti za razrješenje slučaja. U nekim slučajevima za odgovornost se pozivaju ili je preuzimaju developeri. Takav je slučaj bio kad je 2018. hakirana japanska burza kriptovaluta Coincheck i kada je iščezlo kriptovaluta u visini 500 milijuna dolara. Developeri su obećali nadoknaditi štetu korisnicima i pronaći svaki ukradeni novčić. U paradigmatičnom slučaju DAO odgovornost preuzeli su članovi mreže, koji su izglasali hard fork. Isplatilo im se.

Osim akademskih autora, tezu da se uvijek može adresirati odgovornost vatreno brane dvije prominentne autorice Financial Timesa Izabella Kaminska i Jemima Kelly. Ne treba zanemariti što Financial Times piše. Oni su otkrili slučaj Wirecard nekoliko godina prije nego što je izbio. Oni su manipulaciju LIBOR-om otvorili čak dvije godine prije nego što je izbila u javnost, i ustanovili da traje čak od 1991. godine. Kada su krenule kritike libre, Zuckerberg je odgovarao samo Kelly i Kaminskoj, očito svjestan kvalitete njihove kritike i utjecaja FT-a.

Flash crash

No, za razliku od njihove beskompromisne kritike, mislim da pametni ugovori ipak imaju vrijednost. Prvo, oni se ne odnose samo na svijet kriptovaluta i Ethereum mrežu, s kojima se sada uglavnom identificiraju. Uostalom, Nick Szabo, koji je ideju lansirao devedesetih godina, ilustrirao ih je najobičnijim automatom za prodaju sendviča ili coca-cole. Drugo, automatsko izvršenje trgovinskih naloga u masovnoj je upotrebi na službenim burzama preko tzv. high frequency trading, kojim upravlja umjetna inteligencija na temelju nekih ulaznih parametara. Slično automatskoj likvidaciji ugovora s početka članka, 2010. godine je računalno trgovanje izazvalo tzv. flash crash na nizu američkih burzi. Prema logici da su tada uprave burzi preuzele odgovornost i nakon istrage propisale za sudjelovanje na burzi upotrebu takve tehnologije koja će imati osigurače da se nešto slično više ne dogodi, kad tad postavit će se pitanje developera na Compoundu i drugim platformama. Uostalom, kritičari već sada prigovaraju da oracle, izvor podataka, nije smio biti samo Compound Pro.

Kevin Werbach i njegova knjiga u kojoj raspravlja razliku između zakona i kôda

 


Alkemija novog doba

Pametni ugovori i kriptovalute, prema mojem skromnom mišljenju, imaju vrijednost u tome što eksperimentiraju. Kriptotržišta su za budući financijski poredak ono što je bila alkemija za doba rasta znanosti i industrije. Alkemija je tu odigrala odlučujuću ulogu, što se često s podcjenjivanjem previđa. Eksperimentirala je s potpuno nepoznatim, često na temelju potpuno nemogućih konstrukcija i nevjerojatnih pretpostavki, kada, uostalom, vjerojatne pretpostavke nitko nije ni imao. Iz alkemije su se razvili suvremena znanost i industrijski postupci. Jednako tako, i eksperimentiranjem na kriptotržištima možda se razvije novi, bolji i pravedniji financijski poredak. Možda, nikad se ne zna, ali ipak možda…

Podijeli:

 

 

Vezane objave