U povodu vijesti objavljene na fintech konferenciji, u organizaciji Hanfe i Ekonomskog fakulteta u Rijeci, da je promet kriptom u Hrvatskoj dostigao onaj na Zagrebačkoj burzi, Željko Ivanković prikazuje prvo što je ustvari fintech, zatim neka regulatorna pitanja te socijalnu domestifikaciju novih financija

Piše: Željko Ivanković

Sredinom lipnja održana je mini konferencija o fintechu, koju su organizirali Hanfa (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) i Ekonomski fakultet u Rijeci. Konferencija je privukla dosta pozornosti na socijalnim mrežama, posebno na LinkedInu, ali i u drugim medijima. Povod je ponajprije bila informacija koju je objavio Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća Hanfe, da je u Hrvatskoj promet u mjenjačnicama kriptovaluta u prvih pet mjeseci 2021. godine praktički dostigao promet na Zagrebačkoj burzi od oko 900 milijuna kuna. Sama za sebe, informacija je još uvijek više spektakularna nego signifikantna. U značajnoj je mjeri posljedica pada prometa na burzi, iako je i promet u kriptomjenjačnicama, što se vidi iz Žigmanova slajda, skokovito rastao. Prema očekivanjima Hanfe, i na kraju godine promet kriptovalutama u mjenjačnicama i promet obveznicama, dionicama i fondovima na Burzi mogli bi biti izjednačeni na razini od oko dvije milijarde kuna.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Promet na Burzi i promet kriptom u Hrvatskoj

Premda je ta informacija privukla najviše pozornosti i najviše opservacija, na konferenciji su postavljena i neka druga pitanja o odgovoru na koja upravo i ovise buduća kretanja prometa. Ta ću pitanja u ljetnom broju Mreže ukratko prikazati, kao u nekom svođenju računa prve polovice godine, u kojoj su kriptovalute u cijelom svijetu doživjele novi bum (cjelovita snimka konferencije dostupna je na adresi https://www.youtube.com/watch?v=F_HJCAcldrY, a Žigmanova prezentacija na adresi https://hanfa.hr/media/5985/prezentacija-a-%C5%BEigman.pdf).

Pitanja

Jedno je od pitanja, koje nije tek teorijsko, nego i vrlo praktično, što je uopće fintech? Naime, većina Žigmanove prezentacije bila je posvećena kriptovalutama, odnosno kriptoimovini, kako on ističe. Može se to objasniti činjenicom da fintech u velikom dijelu spektra izlazi iz područja koje nadzire Hanfa, a nalazi se u bankarskom području koje regulira Hrvatska narodna banka. Također, važno je i pitanje je li u slučaju kripta riječ o imovini ili valutama? Tome bi se pitanju, rekao je Žigman, mogla (a rekao bih – i trebala) posvetiti cijela jedna konferencija.

Saša Žiković, profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci

Napokon, na konferenciji je otvorena i rasprava adopcije kripta, kao što se vidi s dobrim povodom, no to je stalno pitanje u cijelom svijetu. Andrew Haldane, jedan inače sasvim staložen čovjek, glavni ekonomist Bank of England, u svojem si je oproštajnom intervjuu ipak dopustio izreći da su kriptovalute – horor. S druge strane, ozbiljne konzultantske kuće kao što je Chainalysis, već su izradile scenarije spajanja tradicionalnih i kriptofinancija. I sam je Žigman iznio podatke iz ankete Deloittea, prema kojima najveće financijske kuće u 83 posto slučajeva očekuju da će digitalna imovina u sljedećih pet do deset godina biti značajna alternativa današnjem novcu.

Fintech

Iako u posljednje vrijeme vuče najviše na kripto, fintech obuhvaća puno šire područje. Na konferenciji, na okruglom stolu, sudjelovali su Darko Tukulj, član Uprave insurtech tvrtke Amodo, i Božidar Pavlović, fintech konzultant i direktor poduzeća Jackie Agency s dugom karijerom u bankarstvu. Insurtech, dakle, primjena suvremenih tehnologija u industriji osiguranja, kao i primjena suvremenih komunikacijskih i računalnih tehnologija u bankarstvu, sigurno su nešto drugo od kriptovaluta.

Pogled svjetske industrije na kriptoimovinu

Prema jednoj definiciji, fintech je započeo s telekomunikacijama, kada su iskorištene za davanje naloga za plaćanje, koje je temeljni novčani posao. Tradicionalno, nalog za plaćanje davao se u fizičkoj prisutnosti u banci ili nekom drugom platnom servisu, primjerice, u pošti, i potpisivao se. U tom se slučaju davatelja naloga za plaćanje moglo identificirati identifikacijskim dokumentom. Banka je čuvala potvrdu s potpisom. U počecima bankarstva u ranorenesansnoj Italiji, nalog za plaćanje knjižnim novcem davao se u prisutnosti (uglednih!) svjedoka, često su bila nužna dvojica. Nalog za plaćanje i u telekomunikacijskom dobu mora imati mogućnost identifikacije davatelja naloga i registraciju aktivnosti. Davanje naloga za plaćanje telefonom uobičajeno se snimalo.

U fintech, dakle, ulaze i platne, odnosno kreditne kartice, od trenutka kad su spojene telekomunikacijski (kao što se zna, do prije samo nekoliko desetljeća nisu bile), a pitanje je mogu li se tu uvrstiti i bankomati, kao neka prijelazna faza. Svejedno, fintech se kao tehnički termin značajnije počeo koristiti od pojave mobilne telefonije i pametnih telefona, koji se smatraju vrlo dobrim identifikatorima. Dva su načelna rješenja fintech plaćanja moguća – jedno, prema kojem se korisnik spaja na svoj račun u banci, i drugo, prema kojem na svojem uređaju ima novčanik, ima određenu svotu na raspolaganju. Danas se prakticiraju oba rješenja, premda kompanije kojima je regulacija omogućila pristup računima u ovom trenutku diktiraju tempo u fintechu (ne računajući kriptovalute). Čini mi se da se, uz u Hrvatskoj već prisutne kompanije za platni promet, u poluvremenu utakmica na Europskom prvenstvu u nogometu reklamirao i kineski Alipay. Na konferenciji je naglašeno da je upravo to područje možda najsnažnije tehnološke transformacije financijske industrije u ovom trenutku.

Financiranje

No, nije jedino nalog za plaćanje financijska usluga. To je i financiranje. U tom su se pogledu, u odnosu na tradicionalno dominantne financijske usluge kao što su štednja, krediti, ulaganja, u području fintecha izdvojile tek dvije “nove” financijske usluge – peer to peer banking i crowdfunding. I za jednu i za drugu moguće je pronaći primjere u prošlosti prije fintecha, no tehnologija platformi dala im je novi poticaj. Tu se, dakle, otvara pitanje, postavljeno i na konferenciji, koje su nove financijske usluge razvijene u novo doba, a u kojima se radi samo o tehnološkom usavršavanju starih financijskih usluga. Te dvije stvari nije uvijek najlakše razjasniti, nije uvijek jasno što je puka tehnička inovacija, davanje naloga preko novog komunikacijskog kanala, a što je nova financijska usluga (primjerice – opcija). Kad je riječ o kripto-svijetu, tzv. prediction-market može se smatrati novom financijskom uslugom (slično opciji, odnosno bilo kojem derivatu), ali i tek pukom primjenom tehnologije u postojećim financijama. Zanimljivo je, primjerice, da se tzv. sintetski proizvodi, sintetska imovina u kripto-domeni, najčešće definiraju kao derivati (!) na temelju kriptovaluta (tradicionalne financije uzele su termin koji sugerira na izdvajanje komponenti, a nove financije biraju termin koji sugerira suprotno, spajanje, no prihvaća se da je riječ o sličnom procesu).

Bilo kako bilo, jedan od glavnih argumenata protiv kripta u inicijalnoj fazi razvitka bila je nemogućnost razvoja financijskog instrumentarija, to što je osuđen samo na transakcije. Bila, dakle, riječ o sintetskim ili izvedenim, derivativnim proizvodima, za kripto predstavljaju (dobrodošao) iskorak.

Panel-diskusija: Korunić (Interkapital), Škorić (Electrocoin), Pavlović, Tukulj (Amodo), Ridzak (Hanfa), Ivanković (PCU)

Radi li se kod nekog proizvoda o tehnološkom ili financijskom iskoraku, važno je i zbog regulatornih razloga. Slučaj Wirecard, u kojem se regulatorne agencije svađaju oko toga koja je bila nadležna za nadzor, to potvrđuje. Naime, pitanje je, primjerice, u slučaju insurtecha i fintecha u bankarstvu koja agencija propisuje tehničke specifikacije, ako ih uopće ijedna propisuje. Tehnička se rješenja mogu prilagođavati postojećim regulatornim zahtjevima, ali to može suzbijati inovacije.

Financijska regulacija u svakom slučaju regulira transakcije, a ne uvijek tehničko sredstvo. Ako je lihvarska kamata zabranjena, svejedno je je li oglašena na banderi ili se realizira na blockchainu. Na konferenciji Legaltech, u organizaciji Mreže, Linardo Martinčević bavio se pitanjem mogućnosti regulacije (kripto)tehnologije, iako je fokus financijske regulative uglavnom na regulaciji posla i agenata koji su u tom poslu. Ako netko nekog prevari, a tu su tehnološke mogućnosti vrlo široke, kao što je pokazala prezentacija o ICO-u Saše Žikovića, profesora na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, to ostaje prijevara, bez obzira na uhvatljivost ili neuhvatljivost krivaca i naivaca. Valja podsjetiti da u Hrvatskoj Hanfa nadzire samo moguće pranje novca preko kripta, a tu se upravo radi o uhvatljivosti ili neuhvatljivosti onih koji su novac stekli kaznenim djelom. Samo “pranje”, u smislu transakcije, nije sporno, koliko mogućnost da se transakcija obavlja novcem koji je stečen nelegalno ili za kaznenu svrhu.

Iz tih je generalnih objašnjenja barem donekle jasno da je fintech puno šire pitanje od kripta. Kolikogod se zagovornici kripta opirali, pitanje regulacije neprestano se vraća, i uz cijenu, jedno je od trenutačno najživljih. U svu raznovrsnost tog pitanja u svijetu ovdje nije moguće ući (jedna sistematizacija neformalne i formalne regulacije također bi mogla biti posebna konferencijska ili tekstualna tema). Bitno je, međutim, da regulaciju očekuje i značajan dio sudionika tržišta koji pretpostavljaju da bi to dalo novi impuls. Regulacija ne mora biti samo ograničenje, nego i poticaj.

Četiri faze prožimanja tradicionalnih financija i novih financija

Imovina ili valuta

Žigman je, dakle, pokrenuo i drugo pitanje, je li u slučaju kripta riječ o valuti ili imovini. To nije prije svega teorijsko, već ponovno regulatorno pitanje, a kako je to bila konferencija koju je suorganizirala regulatorna agencija, nije čudno što ga je njezin šef postavio. Prema važećim odlukama Suda EU, kripto je valuta, novac. Činjenica je, međutim, da se umnogome njime danas raspolaže kao imovinom. Hrvatsko Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka pristupaju kriptu kao imovini, a i Žigman je natuknuo da ima sličan stav. Nikola Škorić, šef Electrocoina, dao je do znanja kako je za njega to pitanje sekundarno, kao i pitanje radi li se u slučaju platformi koje organiziraju transakcije kriptom o burzama ili mjenjačnicama. Dapače, sugerirao je da je u slučaju kripta možda riječ o nečem trećem. Dijelom je u pravu, a dijelom neke aspekte zanemaruje, što ću u nastavku članka nastojati pokazati.

Odgovornost

U slučaju Suda EU, odluka o tome je li riječ o imovini ili valuti, donesena je zbog poreznih razloga. Naime, trgovanje valutama i trgovanje imovinom u većini se zemalja različito oporezuje. Tu je riječ o tzv. javnom pravu. No postoje i privatnopravni razlozi zbog kojih je u ugovoru važno znati trguje li se imovinom ili valutom (pri čemu se imovina može čuvati u obliku valute, recimo, štednja u kunama ili eurima je imovina). Već od Rimskog prava transakcija novcem ne podliježe provjeri kredibiliteta: kad lopov uđe u dućan i kupi nešto ukradenim novcem, prodavač ne mora vratiti novac. Ako, pak, plati ukradenim predmetom (kao u trampi), primjerice, ukradenim satom, prodavač koji je primio sat mora ga vratiti vlasniku, a on se naplaćuje od onoga od koga ga je uzeo. Radi se, dakle, o alokaciji odgovornosti u transakciji.

Tonči Korunić, suvlasnik i partner u Interkapitalu, najvećoj brokerskoj (i privatnoj investicijskoj) kući u Hrvatskoj i Sloveniji, objasnio je da su njegovi brokeri koji posreduju u trgovini vrijednosnicama, odgovorni kupcu isporučiti proizvod standardizirane kvalitete. Dakle, ako preko Interkapitala netko kupuje obveznice, dionice, udjele u fondovima, itd. za deklariranu kvalitetu tog financijskog proizvoda suodgovorni su i posrednik i prodavač. Kad, međutim, netko uđe u mjenjačnicu i kunama kupuje euro, mjenjačnica nije odgovorna za kvalitetu te valute koju prodaje.

Konačno pitanje

Prije nego što prijeđem na konačno pitanje simbioze kripta i tradicionalnih financija (ili će to biti adopcija kripta u tradicionalnim financijama, ili supremacija kripta nad tradicionalnim financijama), potrebno je pojasniti njegovu konstrukcijsku neobičnost. Najbolje je ako kripto razlikujemo od silnih najava centralnobankarskih digitalnih financija. U tom se slučaju ne radi o kriptovalutama, kolikogod se to ne želi uvijek izravno reći. Naime, centralna banka upravlja ponudom novca i njegovom vrijednošću, kako na transakcijskom tržištu (u odnosu na druge valute), tako i na ulagačkom tržištu (visinom kamatne stope za koju se u toj valuti netko zadužuje). Kod niza kriptovaluta, poglavito glavnih, ponuda novca je automatizirana, s obrazloženjem da se tako njome ne može manipulirati. Automatizirana je i decentralizirana i konfirmacija transakcija (Nakamoto je to objasnio zaštitom prodavača, ali to je neuvjerljivo), a registar transakcija distribuiran je uglavnom svim članovima mreže.

Žene u kriptu: Joyce Kim, Jinglan Wang, Jen Greyson, Perianne Boring, Amber Baldet

Tim osobinama kriptovalute razlikuju se ne samo od centralnobankarskog novca, digitalnog i nedigitalnog, nego i od oblika privatnog digitalnog novca, kojeg itekako ima i sve više, a neki se nastoje ugurati u kripto. Čim je drukčiji, kripto u najmanju ruku ima svoju nišu, a hoće li se razviti i čak prevladati, ili će se na neki način stare i nove financije prožeti, ne može se precizno predviđati.

Transformacija

Ostaje, dakle, prepričati scenarij razvoja kripta kako ga vidi Chainalysis. radi se zapravo o već viđenom, ali nije zgorega “ponoviti gradivo”. Chainalysis ističe da su banke prvo imale veliki otpor prema kriptu, čak neprijateljstvo, što, naravno, nije postiglo značajan željeni rezultat. Koga ne možeš pobijediti, pridruži mu se, ili ga adoptiraj, stavi pod svoje. Prvi koraci bili su omogućavanje građanima da prihod od kripta deponiraju kao legalni prihod u bankama, a zatim i malim biznisima koji su se bavili kriptom. Dakle, prvi je korak bio prihvaćanje prihoda od kripta kao legalnog prihoda. Sljedeći korak već su složeniji proizvodi, kao kad ETF-ovi (ulagački fondovi koji prate indekse, posebno valutne), počnu uzimati u obzir ulaganja u kripto. Prema mišljenju Tončija Korunića, ta mogućnost sada već postoji u Hrvatskoj. U toj se fazi pojavljuju različiti sintetički fondovi vezani za kripto. No, tu su tradicionalne financije još uvijek na udaljenosti od kriptofinancija. Slijede faze u kojima banke i druge financijske institucije (primjerice, kartičari) počinju nuditi proizvode s kriptom. Jamie Damon, šef J.P. Morgana, veliki je javni protivnik kripta ostao i do dan-danas, no – sila Boga ne moli! – njegova banka svojim je bogatijim klijentima, kojima nudi tzv. wealth management (upravljanje imovinom) ponudila alociranje dijela imovine u kripto. Također, ove godine su kartičari, nakon PayPala, obećali omogućiti plaćanje u kriptu.

No više od svega na domestifikaciju kripta utječu mediji i tzv. influenceri. Nedavno je objavljeno da Kim Kardashian ulazi u kripto, Elon Musk i njegova manipulacija cijenom bitcoina već je sapunica. Kada je riječ o socijalnoj domestifikaciji, dvije su mogućnosti – prva, da bogataši počnu eksperimentirati s kriptom, i druga, da oni koji su se na kriptu obogatili, postanu slavni.

Premda sve završava na najnižoj razini tzv. malog čovjeka, do kojeg je ambicioznijem poslovnom pothvatu cilj doći, jer se u masovnosti stvara novac, sve uvijek počinje od elita. Kripto je stvorio svoje zvijezde, a da je tome tako, činjenica je da su časopisi počeli objavljivati priloge o najznačajnijim ženama u kripto-zajednici. To znači da su nove financije krenule prema definitivnom udomaćenju. Jedina im je prepreka što su tehnički i tehnološki u osnovi zahtjevne, i tu se posredničke institucije trebaju potruditi, a regulatori, čiji je konačni cilj upravo zaštita tih vrsta korisnika, neće propustiti regulirati ih.


Kripto je drukčiji

Kripto je, i tu je Škorić u pravu, zaista drukčiji, što znači da se i pitanje odgovornosti donekle drukčije postavlja, ali odgovornost se ne može izbjeći (odgovornost je temelj regulacije, bilo da je formalna, bilo da je neformalna). Kripto se, za razliku od ostalih financijskih instrumenata, razmjenjuje prema nominali, kao u mjenjačnici, prema tečaju. Istodobno, uglavnom, ne služi za transakcije, nego kao ulagački proizvod. Regulatorima je, zahvaljujući tehničkim karakteristikama koje kripto ima, omogućeno “slijediti trag novca” pa su učestali slučajevi zapljene kripta u slučajevima ucjene (Colonial Pipeline) ili kada je namijenjen financiranju terorizma, bez obzira na to kod koga je zatečen.

Drugim riječima, kripto ima karakteristike i novca (valute) i imovine. Utoliko je standardiziranje pitanja/raspodjele odgovornosti svih uključenih u transakcije pitanje vremena, i u tom je procesu dosta važno kako će se koji sudionik postaviti, s koliko i kakvih argumenata i koliko snage. Tu se onda rješava pitanje budućnosti, ne samo kripta, nego i financija digitalnog doba. A kako će budućnost izgledati, ne možemo znati.

Podijeli:

 

 

Vezane objave