Potkraj prošle godine Xi Jinping najavio je prijelaz Narodne banke Kine na blockchain tehnologiju. Početkom ove godine uslijedio je niz studija o digitalnoj transformaciji centralnih banaka

Piše: Željko Ivanković

Početkom 2020. pojavila se nekolicina stručnih radova i konzultantskih studija o digitalizaciji novca centralnih banaka. Za zagovornike kriptovaluta svakako je najznačajniji nastup Josepha Lubina, suosnivača Ethereuma i predsjednika uprave newyorške blockchain kompanije ConsenSys u Davosu, krajem siječnja 2020. godine, prije panike zbog koronavirusa, uz koji je objavljen i njegov “white paper” pod naslovom “Centralne banke i budućnost digitalnog novca”. No za pratitelje odnosa centralnih banaka i eksperimentatora s digitalnim novcem najmanje je očekivano (objavljeno nekoliko dana prije Lubinovog) izvješće Banke za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements, BIS) iz Basela, svojevrsne banke centralnih banaka i najuglednije multilateralne institucije dominantnog svijeta državnih valuta, njegov najčvršći obrambeni bedem – BIS-ove su studije i prikaze zagovornici kriptovaluta uglavnom dočekivali žestokom protupaljbom.

Lijevo na slici vidi se da među anketiranim centralnim bankama raste interes za digitalnu transformaciju te kako neke od njih već razvijaju pilot-projekte

Ovaj su put to izvješće promptno prenijele velike informativne agencije (Reuters) i financijski časopisi (Euromoney), a i drugi stručni radovi i konzultantske studije objavljene u isto vrijeme požurili su uvrstiti BIS-ove nalaze u svoje prikaze. Na BIS se poziva čak i trodijelna analiza Deutsche Bank o budućnosti plaćanja, također iz siječnja 2020. Napokon, u veljači je američki Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (NBER) objavio svoju analizu kako bi centralnobankarski digitalni novac mogao izgledati.

Raste i vjerojatnost da će neke centralne banke lansirati digitalnu valutu u kraćem roku

Dugogodišnja skepsa

Većina studija i članaka spominje dugogodišnju skepsu centralnih banaka prema kriptovalutama. No, pozornijim promatračima izjava, opservacija, stavova vodećih svjetskih monetarnih figura ova sklonost centara monetarne moći prema digitalizaciji novca centralnih banaka nije došla sasvim bez najave. Prošle je godine u tom pogledu najagilnija bila Christine Lagarde, tada još predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda, koja je centralnim bankarima skretala pozornost prema promjenama u karakteru novčanog poslovanja i kriptovalutama. Otkako je u studenom postala guvernerka Europske centralne banke zatekla se u Hic Rhodus, hic salta situaciji.

Na početku će članka, dakle, biti prikazani neki podaci iz spomenutog BIS-ovog izvješća. Slijedi prikaz izvješća Deutsche Bank, u kojem se krije jedno od objašnjenja što je utjecalo na otapanje leda centralnih banaka prema digitalnim valutama. Na kraju će biti prikazano kojim argumentima Lubin promovira Ethereum mrežu, odnosno kako bi u toj varijanti izgledao centralnobankarski digitalni novac.

BIS-ovo izvješće predstavlja anketu provedenu među 66 svjetskih centralnih banaka, od kojih su 21 u razvijenim zemljama, a preostalih 45 u zemljama u razvitku, u kojima zajedno živi 75 posto svjetskog stanovništva, a u tim se zemljama stvara 90 posto svjetskog godišnjeg proizvoda. Uzorak je, prema tome, više nego reprezentativan, gotovo je obuhvatan. Ovo nije prvo BIS-ovo izvješće ni prva anketa – dvije godine prije sudjelovale su 63 centralne banke, a BIS je sporadično imao i drugih razmatranja i osvrta u svojim publikacijama. Početne BIS-ove rezultate pogledajte na slici – osamdeset posto centralnih banaka angažirano je oko digitalizacije svojeg novca, što označava rast interesa – u prethodnoj je anketi potvrdno na to pitanje odgovorilo njih 70 posto. Desetak posto njih razvija pilot-projekte, a četrdesetak posto eksperimentira, nakon razmatranja koncepta.

Razlozi zbog digitalne transformacije centralnih banaka nisu na ovoj slici najjasniji. No poticaja izvana ima više nego dovoljno
Priprema regulatornog okvira za digitalnu transformaciju teče sporo

Zanimljivo je, i to BIS ističe nekoliko puta u izvješću, da su istraživanju digitalnih valuta više nego u razvijenim zemljama sklone centralne banke u zemljama u razvitku, gdje spadaju i Kina i Indija. Sve izglednija mogućnost, koju je u listopadu prošle godine istaknuo i kineski predsjednik Xi Jinping, da Narodna banka Kine svoju službenu valutu pretvori u digitalnu kovanicu, s vrlo neizvjesnim efektima na cijeli svijet, zacijelo je jedan od razloga pojačanog interesa za zbivanja u tom području.

Uljuljane u moć, centralne banke slabo analiziraju transformacije u monetarnom okruženju

Digitalni novac opće namjene

Više centralnih banaka radi na digitalnom novcu opće namjene, nego na digitalizaciji velikih (međubankovnih) transakcija. Među njima je i kineska centralna banka. I kod digitalizacije novca opće namjene riječ je o nizu varijanti: prva je, najvažnija i najčešće diskutirana, da svaki građanin može kod centralne banke otvoriti svoj račun, umjesto ili uz dodatak računu u komercijalnim bankama (prva b mogućnost). Druga je varijanta da se građanima omogući korištenje digitalnih kovanica koje izdaje centralna banka (kao nekom zamjenom za papirni i metalni novac). Razlika među tim pristupima prilično je sofisticirana, kako tehnološki tako i konceptualno, a izbor puta ima potencijal da značajno utječe na razvoj monetarne povijesti.

Ako bi svaki građanin otvorio račun kod centralne banke, prvi se nameće problem održanja stabilnosti, ali i karaktera poslovanja bankovnog sustava. U svojoj ga analizi postavlja i Lubin.

Korištenje keša je u opadanju
Putanja rasta broja korisnika blockchain novčanika slijedi putanju rasta korisnika Interneta

Drugo pitanje, račun i/ili kovanice ustvari je pitanje o anonimnosti transakcija. Iako su u Kini vrlo razvijeni privatni anonimni kanali transfera digitalnog novca (Alipay, WeChat Pay), puno je vjerojatnije da se kineska centralna banka odluči za kontrolirane bankovne račune. Dakako, prva je pomisao mogućnost nadzora kojoj je kineska vlast inherentno sklona, no nije to jedini razlog. Ako bi se digitalne kovanice mogle anonimno transferirati kao danas metalni i papirni novac, moglo bi ih se iznijeti izvan monetarnog sustava, što bi zbog mogućnosti gomilanja digitalnih kovanica učinilo monetarni sustav ranjivim i otežalo mogućnost njegovim upravljanjem. Slične su epizode poznate iz povijesti novčanih ratova među zemljama. No, postoji mogućnost da kineska centralna banka želi svojim digitalnim novcem širiti utjecaj u svijetu. Ako bi ga neke druge zemlje željele u svom platnom prometu zabraniti, s anonimnim transakcijama to bi bilo teže izvodivo. Uglavnom, izbor tehničkog rješenja i koncepta digitalnog novca ima i svoju geopolitičku dimenziju, koje se dotiču i spomenute studije.

U kojem bi se razdoblju cijela ta priča mogla dogoditi? Vjerojatnost pojave centralnobankarskih digitalnih valuta postupno raste, iako 70 posto centralnih banaka i dalje ne planira taj pothvat realizirati u doglednoj budućnosti. No 10 posto centralnih banaka vidi to kao svoj kratkoročni plan, a još 20 posto kao srednjoročni. O kojim je bankama riječ u izvješću BIS-a ne može se konkretno pročitati, ali postoje sugestije. Onih deset posto centralnih banaka koje planiraju uvesti digitalnu valutu u sljedeće tri godine predstavlja petinu svjetske populacije – Kina je očito među njima, s obzirom na to da sljedećih dvadeset posto banaka predstavlja tek 2 posto svjetske populacije.

Četrdesetak posto Kineza koristi se u dućanima digitalnim novčanikom; u drugim je zemljama taj postotak znatno manji
Analitičari Deutsche Bank ovako prikazuju tehnološki razvitak sredstava plaćanja: od keša do digitalnih novčanica
Dok se u Kini za online plaćanje većinom koristi pametni telefon, u drugim zemljama još uvijek caruje PC

Na slici uz tekst su prikazani i neki motivi: bolje upravljanje monetarnom politikom, i drugi očekivani bla, bla razlozi, čija se utemeljenost ne može uvjerljivo argumentirati a da se ne uđe u konkretnu situaciju u području odgovornosti pojedine centralne banke. No kako je jedan od motiva i učinkovitije međunarodno plaćanje, vrijedi spomenuti zajednički eksperiment centralnih banaka Kanade, Velike Britanije i Singapura.

U mnogim zemljama još nisu sigurni na kako bi ozakonili centralnobankarske digitalne valute, premda – ukupno gledajući – raste broj jurisdikcija koje su se pripremile. No, za kraj ovog dijela prikaza valja dodati da mnoge centralne banke nisu provele analizu utjecaja privatnog digitalnog novca na monetarnu situaciju u području njihove odgovornosti, ali je primjetno sve manje korištenje kešom, što je osobito značajno – primjećuje analiza Deutsche Bank čiji prikaz slijedi – u rastućim ekonomijama, za razliku od većine razvijenih ekonomija.

Napuštanje keša

U razvijenim je zemljama, ponajprije u Švedskoj, ali i u cijeloj Europskoj uniji, napuštanje keša službena politika. Svejedno DB-anketa pokazuje da navike umiru sporo – keš je omiljeniji, i još će se dulje zadržati u razvijenim zemljama nego u zemljama u razvitku. S druge strane, zemlje u razvoju, osobito Indija i Kina, puno se više koriste mogućnostima bezgotovinskog plaćanja.

Ti su podaci posebno važni gledaju li se iz kuta naglo probuđenog interesa centralnih banaka, odnosno njihovih krovnih organizacija kao što su BIS i MMF, za digitalnu transformaciju. Lani ih je Christine Lagarde upravo upozoravala da ne prate što se zbiva oko njih. Iako se izvješće Deutsche Bank bavi samo budućnošću plaćanja, i ono upućuje na sličan zaključak. S jedne strane krovne organizacije, s druge strane komercijalne banke, upozoravaju odozgo i odozdo da se svijet novčanog i financijskog poslovanja mijenja, dok se centralne banke tek usporeno bude iz sna.

Zarada od platnog prometa strelovito raste
Postotak građana koji su se okušali u trgovanju kriptovalutama najveći je u Kini
Mlađi imaju svoje razloge zbog kojih su skloni kriptovalutama (služe im umjesto keša, dobre su za ekonomiju, itd.), dok stariji imaju svoje razloge za oprez (rizik, teško ih je prodati…)

U trećem nastavku svoje analize Deutsche Bank uočava da adopcija kriptovaluta raste otprilike sličnom krivuljom kojom je rasla adopcija Interneta. Očekuje se da će do kraja desetljeća 200 milijuna ljudi imati svoj kriptonovčanik. Time će kriptovalute postati značajan dio novčanog sustava. Tu se pojavljuje problem percepcije brzine tehnoloških promjena. Iako se iz svakodnevnih poslovnih aktivnosti čini kako se ništa bitno ne događa, da nikako ne dolaze one revolucionarne promjene koje su najavljivane kad se prvi put čulo za bitcoin i blockchain, ustvari se svijet novčanog poslovanja u posljednjih deset godina radikalno promijenio. Iako kriptovalute, i zbog svojih unutrašnjih teškoća, ne osvajaju prostor najavljivanom brzinom, u svim se eksperimentima i inovacijama novčanog poslovanja uzimaju u obzir ideje Satoshija Nakamota: sprečavanje plaćanja dvaput istim novcem ili nepostojećim novcem, ključni su za bezbroj privatnih digitalnih metoda plaćanja lansiranih posljednjih godina.

Deutsche Bank je provela anketu među 3.600 korisnika u nekolicini najvećih i najrazvijenijih zemalja i analizirala trendove u njihovom korištenju keša, čekova, beskontaktnih i kreditnih kartica s PIN-om te digitalnih novčanika, kako bi identificirala trendove u korištenju mobilnog i online plaćanja te kriptovaluta. U četrdesetak posto kupnji u maloprodaji u Kini plaća se digitalnim novčanikom, dok je u drugim zemljama taj postotak znatno manji. Kupci u njima još plaćaju karticama i kešom. Nije nevažna ni Indija, u kojoj se plaćanje kešom posljednjih godina prepolovilo (sa 60 na 30 posto).

Na slici možete vidjeti i prikaz kako analitičari DB-a vide razvoj sredstava plaćanja u posljednjih stotinjak godina: od keša, preko čekova i kartica, do mobilnog (digitalnog) plaćanja i kriptovaluta. Taj razvoj je tehnološki i ne treba ga identificirati s razvojem novca, u čijoj putanji nakon metalnog ide razvoj bankovnog i papirnog novca te centralnog bankarstva.

Što se tiče posljednje tehnološke faze, u analizi su Sjedinjene Države označene kao zemlja koja prednjači u inovacijama, a zaostaje u adopciji suvremenih metoda plaćanja. Tako su Sjedinjene Države lansirale dva oblika plaćanja digitalnim novčanikom: prvi reprezentiraju Google Pay i Apple Pay, kao opće metode plaćanja, a drugi su specijalizirani appovi, primjerice, Starbucks Reward (koji već ima 17 milijuna korisnika), zatim appovi koje su lansirali veliki trgovački lanci Tesco Pay i Walmart Pay.

Treća metoda

Treća se metoda rasplamsala u Kini. Riječ je o plaćanju preko komunikacijskih servisa kao što je WeChat (kineska verzija WhatsAppa). Tako je moguće s jedne adrese na drugu poslati novac, bilo radi plaćanja neke robe, ili naprosto poslati novac prijatelju ili članu obitelji. Ta metoda ima mogućnost anonimnosti kakvu ima tradicionalni keš. Prema analizi, čak 92 posto kineskih građana u velikim urbanim centrima preferira tu metodu. Druga je tehnička karakteristika uređaj kojim se plaća. Samo u Kini preferirani uređaj je pametni telefon, dok u drugim tehnološki naprednim zemljama još uvijek prednjači PC.

Svijet je sve izloženiji Kini, a Kina (kako raste) sve je manje izložena svijetu

Ovdje ne treba zanemariti činjenicu da zarada od platnog prometa strelovito raste. U to nisu uključeni samo spomenuti servisi, nego i drugi, no analiza Deutsche Bank upozorava kako se naknada za obavljanje platnog prometa približava nuli, a da se sve više zarađuje prodajom podataka o korisnicima. Uglavnom, unatoč dojmu da se ništa revolucionarno nije dogodilo, krajolik novčanog poslovanja posljednjih se nekoliko godina radikalno promijenio. I tu se sada dolazi do ponovne rasprave o motivaciji centralnih banaka da razmišljaju o svojoj digitalnoj transformaciji, ako vode računa o trendovima: u svim zemljama značajan postotak najmlađe generacije eksperimentira s kriptovalutama. Premda, ne treba smetnuti s uma da je skepsa još uvijek jaka.

Napokon, prije nego što u završnom dijelu predstavimo kako digitalnu transformaciju centralnog bankarstva vidi Joseph Lubin, nužno je spomenuti zapažanje da sve navedene studije i analize spominju Facebookov plan da ove godine lansira libru, kao stablecoin. U posljednjih su nekoliko godina kriptovalute prošle kroz nekolicinu faza: promocija, eksperimentiranje, razvoj novih kriptovaluta s novim tehničkim performansama i monetarnim karakteristikama, krađe, skandali i usavršavanje sigurnosti. Razvijala se infrastruktura, burze, te financiranje poslovnih pothvata kriptovalutama (ICO). Zbog volatilnosti cijene, međutim, nisu prihvaćene kao sredstvo plaćanja. To je bio motiv za razvitak tzv. stablecoina, od kojih se najpoznatiji tether odmah našao na udaru kao piramidalna shema koja je i izazvala kripto mjehur s kraja 2017. godine. Međutim, tether je opstao. Utoliko je Facebookova ideja da razvije svoju valutu kao stablecoin opasnija za centralne banke. Premda je još pitanje hoće li od toga išta biti, hoće li, uostalom, libra biti dopuštena, taj je poticaj još živ.

Lubinova shema centralnobankarskog blockchain sustava

Činjenica da se kriptovalute – koje su započele kao negacija “treće strane” u platnom prometu – približavaju centralnom bankarstvu možda je paradoksalna. Teorija novca svakako ima odgovor na taj paradoks, koji se ovdje ne može detaljnije opisivati. Uostalom, kriptovalute su imale (i još imaju) teškoća s razvitkom bankovnog novca. Bilo kako bilo, Joseph Lubin u Davosu je ponudio centralnim bankama digitalnu transformaciju na temelju Ethereum blockchain mreže.

Centralnobankarski novac i kriptovalute dijele jednu zajedničku karakteristiku: u oba je slučaju riječ o novcu bez pokrića. U centralnobankarskom slučaju to se naziva fiat novac, državni, legalni novac. Nekoć, kada bi se došlo u banku s “banknotom” koju je ona izdala, moglo se računati na protuvrijednost u pokriću na temelju kojeg je ta “banknota” izdana. Centralne su banke jamčile zlatom i određena je banknota imala protuvrijednost u zlatu. Sad se za jedan dolar, jednu kunu, jedan euro u pripadajućim centralnim bankama može dobiti jedan dolar, jedna kuna, jedan euro. Ista je stvar s kriptovalutama. Dakako, druge su im karakteristike vrlo različite. Centralnobankarski novac je bankovni novac, to znači dug, to znači kredit – kriptovalute to zapravo nisu, one su sličnije kovanicama. Bankovni se novac pokazao ekonomski funkcionalnijim od metalnog novca, zato je i prevladao. Utoliko se kriptovalute čine kao regresija u razvitku novca, odnosno centralnobankarski novac u odnosu na njih ima niz prednosti: stabilniji je u odnosu na košaru roba i usluga, ekonomski funkcionalniji…

Poticaj

Pitanje je što potiče centralne banke na digitalnu transformaciju, upravo prema uzoru na kriptovalute. Prvo, tehnologija je tu već učinila svoje: transformacija plaćanja izmiče iz dosega komercijalnih banaka i centralnih banaka koje njima upravljaju. Drugo, stablecoin, a posebno libra, ili neka slična privatna valuta, otkinut će još jedan komad prometa. Treće, na temelju kriptovaluta razvijaju se i oblici financiranja investicija koji konkuriraju bankovnom novcu. Napokon, najznačajnija je prijetnja Kina – ako se kineski monetarni sustav digitalno transformira, a za što postoje namjere pa i pretpostavke, bit će to izazov svim drugim monetarnim sustavima: ako to ne učine oni, učinit će Kina. To je rizik. Izloženost svijeta prema Kini raste, dok izloženost Kine prema svijetu opada.

Christine Lagarde odavno nagovara centralne banke da krenu u digitalnu transformaciju. Sad, kao guvernerka ECB-a, sama ima priliku

Lubin pretpostavlja jednu evoluciju centralnobankarskog novca. Nije to čudno. Potaknute skandalima i problemima s kriminalnim aktivnostima, kriptovalute su se razvojem približavale centralnobankarskim karakteristikama: u slučaju Coincheck, kad je nestalo 400 milijuna dolara u NEM tokenu, osnivač burze i regulator postavili su kao da transakcije kontroliraju i odobravaju poput neke centralne banke.

Zatim, Lubin predlaže zadržavanje komercijalnih banaka u sustavu (to očekuje i naprijed spomenuta NBER-ova studija), i tu je možda proturječan: na jednom mjestu spominje da centralna banka autorizira intermedijare (nodes) kao jedini put kojim građani mogu doći do centralnobankarske kriptovalute. Na drugom mjestu spominje opasnost da građani povuku novac iz komercijalnih banaka i time izazovu njihov kolaps. Gdje da ga povuku? Da ga prenesu intermedijarima koji nisu banke? Tu je nedorečen.

Sustav se sastoji od četiri razine. U temelju je Ethereum mreža. Sljedeća je razina državna centralna banka koja odobrava emisiju novca i, na trećoj razini, intermedijari (među kojima su moguće i komercijalne banke) kod kojih građani imaju kriptovalute (četvrta razina). Intermedijari mogu imati autonomne blockchain mreže, čime bi se omogućilo ubrzanje transakcija (blockchain boljka). Tu se, međutim, još ne vidi neka posebna razlika u odnosu na dosadašnji sustav.

Joseph Lubin u Davosu

Prednost je, prema Lubinovim navodima, u odnosu na dosadašnji sustav to što bi mu integritet jamčila tehnologija. Utoliko bi bio omogućen veći broj intermedijara nego što ih danas imaju današnji sustavi. U Hrvatskoj, primjerice, u sustavu postoji samo tridesetak komercijalnih banaka. Veći broj intermedijara značio bi i veću konkurenciju i niže cijene za građane, zaključuje Lubin.

No, što to točno znači da integritet sustava jamči tehnologija? To se može samo pretpostaviti. Da se danas uključe u centralnobankarski sustav banke moraju jamčiti određenim kapitalom. Posrednik između centralnobankarskog novca i građana vjerojatno bi u Lubinovoj verziji mogli biti svi koji ispune tehničke preduvjete za uključenje na Ethereum mrežu. Pretpostavlja se također da bi centralna banka njima odobravala i tip pametnih ugovora s građanima koji se na Ethereum mreži mogu sklapati. Dalje bi sve išlo prema automatizmu, osim što Lubin dopušta određeni stupanj reverzibilnosti transakcije. Prema njegovom mišljenju, ovaj je sustav prije svega tehnološki napredniji od dosadašnjeg.


Pitanja za budućnost

Članak bi bio nekompletan kad ne bi završio pitanjima za neku buduću raspravu. Novac ima tehnološke, ali i ekonomske i političke karakteristike. Počnimo s grubim političkim karakteristikama novčanog sustava. Pritom se ne misli samo na geopolitičke odnose velikih centralnih banaka i sfera njihova utjecaja, nego i na pitanje anonimnosti (privatnosti) transakcija te na stupanj legalizacije pojedinih transakcija radi sprečavanja aktivnosti koje se smatra nedopuštenima (pranje novca, primjerice).

Drugo je pitanje bi li, dakle, time što bi bio tehnološki napredniji (ako to zaista jest?) ovaj sustav ujedno bio i poslovno, ekonomski napredniji? To umnogome ovisi o intermedijarima, njihovoj poslovnoj aktivnosti i tipu ugovora koje bi centralna banka odobrila, tj. pripustila u sustav. Centralna banka i danas uz kapitalne zahtjeve komercijalnim bankama odobrava i kojim se poslovima mogu baviti. Dosad se na Ethereum mreži nije razvila spektakularna poslovna aktivnost. Simbioza s centralnom bankom i za nju je prilika, ali ključno je da centralnoj banci i dalje ostaje upravljanje ekonomijom.

Podijeli:

 

Vezane objave