Fintech – AI i kripto: Kakve će promjene umjetna inteligencija izazvati na kriptotržištu?

U povodu euforije i panike izazvanih lansiranjem ChatGPT-a, kao modela tzv. generalne umjetne inteligencije, pokušat ćemo opisati ciklus tehnoloških promjena kako je identificiran u poznatim znanstvenim studijama te kratko prikazuje diskusiju unutar kriptofinancija i blockchain zajednice, kako će proći s umjetnom inteligencijom.

Piše: Željko Ivanković

“Rano je reći”, tako je otprilike odgovorio Mao Zedong (ili je to bio Deng Xiaoping), na pitanje novinara kako procjenjuje povijesno-političko značenje Francuske revolucije iz 1789.? Pitanje je bilo postavljeno negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća (ili osamdesetih, svejedno). Identičan odgovor, “rano je reći”, sugerirala bi Carlota Perez, venezuelanska znanstvenica s već skoro polustoljetnim boravkom u Sjedinjenim Državama, na pitanje o značenju umjetne inteligencije na razvoj ekonomije i društva, sudeći barem prema njezinoj prijelomnoj studiji “Technological Revolutions and Financial Capital”. Studija je objavljena 2002. godine, ali još je dovoljno značajna da najnovija, upravo objavljena, knjiga slavnog Darona Acemoglua i Simona Johnsona pod naslovom “Power & Progress” (2023), očito ponavlja obrasce koje je uočila Perez (Acemoglu je inače s drugim autorom, Jamesom Robinsonom, objavio prije desetak godina silno popularnu i u nas prevedenu knjigu “Zašto nacije propadaju”). U knjizi “Power & Progres” prati se utjecaj tehnoloških promjena na ekonomsku i političku moć i nejednakost u posljednjih 1000 godina (i preporučljiva je za ljetno čitanje). O razvoju i efektima umjetne inteligencije na društvo još ne znamo skoro ništa, osim da trenutačno vlada puno panike. Svaka je promjena drukčija, ali pogled unatrag, na prethodne tehnološke promjene, jedan je od načina da pokušamo shvatiti što bi se moglo događati.

Egzemplar AI

ChatGPT, egzemplar tzv. generalne umjetne inteligencije, odnosno sustava procesuiranja prirodnog jezika (LLM – Large Language Model) lansiran potkraj studenoga prošle godine privukao je enormnu pozornost, prije svega medija i svih vrsta spekulanata, financijskih i proroka o budućnosti svijeta. Iako je u kratkom vremenu otkriveno bezbroj njegovih mana, zaslužena pozornost koju je ChatGPT privukao, kao i hitro lansiranje konkurentskog Googleova Barda (da se ne zaostane), izazvali su rast cijene Nvidijine dionice do razine ukupne kapitalizacije od 1000 milijardi dolara, pri čemu je samo u dan, dva nakon objave rezultata prvog tromjesečja, posebno nakon objave rasta prihoda, što sugerira potražnju, cijena kapitala narasla nekih 200 milijardi dolara, što je praktički cijela vrijednost ethereuma, kriptovalute.

To su samo neke indikacije financijske manije u tehno biznisu. Otprilike 40 posto otvorenih radnih mjesta u velikim bankama, piše Bloomberg, povezano je na ovaj ili onaj način s umjetnom inteligencijom. Radi se o podatkovnim inženjerima, kvantitativnom modeliranju (quantitative finance, ili žargonski – quants), kao i o pozicijama za etička pitanja i upravljanje. Taj socijalni aspekt je nezaobilazan, i kako se čini, u ovu se fazu tehnološkog razvitka napokon ulazi s kakvom-takvom sviješću o tom aspektu. Deutsche Bank služi se umjetnom inteligencijom za upravljanje ulaganjima bogatih klijenata, piše Bloomberg, u ING-u umjetna inteligencija istražuje potencijalne bankrote, JPMorgan i Morgan Stanley objavljuju da “eksperimentiraju” s upotrebom umjetne inteligencije. Toliko o strahu od masovne nezaposlenosti i “robotima” koji će preuzeti poslove računalnih i drugih stručnjaka, zaključuje Bloomberg. Svojevrsni je to odgovor The Economistu, koji je polovicom svibnja, svoju sklonost zabavnim i ishitrenim prognozama demonstrirao u članku u kojem tvrdi da velike tehnološke tvrtke više ne trebaju računalne stručnjake nego ih otpuštaju te kako bi sav trud studenata na vodećim sveučilištima mogao iščeznuti u dimu STEM euforije. Dijelom zbog ekonomske krize, dijelom zbog zastoja tehnološkog rasta, a dijelom i zato što bi veliki dio poslova navodno preuzela umjetna inteligencija. Koja je od dviju velikih i uglednih medijskih kuća bliža istini?

U spomenutoj studiji analizom serije tehnoloških revolucija od industrijske do informacijske, Carlota Perez uočava obrasce, slično kao Acemoglu i Johnson, ali za razliku od njih, još više ukazuje na neizvjesnosti – koliko je u tehnološkom razvoju slučajnosti, sretnih okolnosti i napokon neuniformnosti: iz prve tehnološke revolucije koju analizira, industrijske, Velika je Britanija izbila na vrh, no u trećoj, koju karakterizira doba čelika, teških industrijskih strojeva i električne energije, Britanija je potonula iza Njemačke i Sjedinjenih Država, unatoč svem socijalnom i znanstvenom iskustvu koje je imala i prednošću pred drugim nacijama. U tehnološke se promjene, dakle, ulazi s određenim figurama i pozicijama, ali ishod nije zajamčen.

Promjena paradigme

Umjesto revolucijom, Perez razvoj radije naziva promjenom tehnološke paradigme ili evolucijom. Nije to slučajno. Recimo, početak neke tehnološke promjene teško se može odrediti čak i naknadno, a kamoli uočiti u trenutku kada se događa. Tek nakon nekoliko desetljeća, oni koji se sjećaju i koji listaju stare zapise, uoče da žive u sasvim drukčijem svijetu (Perez je inače cikluse promjene tehnoloških paradigmi od industrijskog doba do kraja 20. stoljeća dimenzionirala na oko pedeset godina, prema obrascu koji je postulirao nobelovac Simon Kuznets). Već 1951. godine Alan Turing je napisao: “Čini se vjerojatnim da jednom kad strojevi počnu misliti neće trebati dugo da preteknu naše slabašne moći… Bit će u stanju komunicirati jedan s drugim da izoštre svoju pronicljivost. U nekoj fazi, dakle, trebali bismo očekivati da strojevi preuzmu kontrolu”. Herbert Simon, ekonomski nobelovac, ali još više računalni znanstvenik, predviđao je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća da će za dva desetljeća, oko 1985. godine, kapaciteti strojeva dostići ljudske, kako će moći obavljati sve što rade ljudi. Je li razvoj generalne umjetne inteligencije započeo već tada, ili je konačno rođena tek danas?

Tehnologija ima tu nezgodnu osobinu da je nerazlučiva od prošlosti i sadašnjeg okoliša: vešmašina bez vodovoda nije vešmašina, a opet jest. Niste je mogli ni zamisliti prije vodovoda, a kad je došla, nije bila dio vodovoda nego kućanski uređaj, kao toster. I ChatGPT ne postoji bez Turinga, kao i bez Interneta i velikih baza podataka, a ipak je svoj. Tehnologija se nastavlja na prethodne tehnologije, bez njih je nema, na njima parazitira, a često se s njima sukobljava, odlaže ih u “staro željezo”. Kada se pojavi nešto takvo kao što je ChatGPT, onda se sve druge tehnologije zapitaju kako da se uklope ili dograde, i što će biti s njima. Ovdje će malo poslije biti riječi o intenziviranim raspravama unutar blockchain zajednice o tome što će toj tehnologiji, a posebno kriptofinancijama, donijeti ili odnijeti umjetna inteligencija.

Izlazak generalne umjetne inteligencije u javnost, svojevrsno outanje, izazvao je, kao što je već ilustrirano, potpuno divergentne reakcije. Carlota Perez istražuje ponajprije financijsko-ekonomsku dimenziju, koju, naravno, ne može odvojiti od socijalne, a na kraju i od svjetonazorne. No svi se ti aspekti ne mogu obuhvatiti jednim pogledom, nego je nužno krenuti nekim redom, i pokušati obrasce formulirane u proučavanju prethodnih “revolucija” prepoznati u trenutačnim zbivanjima. Na kraju, bit će vremena i mjesta da se kratko posveti pozornost i “budućnosti svijeta”. Uostalom, postoji i nezaobilazan povod. Upravo u trenutku pisanja ovog članka vodeći ljudi industrije, među njima i Sam Altman, glavni izvršni direktor OpenAI, tvrtke koja je proizvela ChatGPT, zatim Demis Hassabis, čelni čovjek Googleove tvrtke za umjetnu inteligenciju DeepMind, upozoravaju kako razvoj umjetne inteligencije prijeti istrebljenjem čovječanstva (moš mislit štete!), otprilike kao i nuklearna energija i pandemije, i da ta prijetnja zahtijeva nužnu, hitnu, regulatornu reakciju, dakle, političku i, dakle, multilateralnu, svjetsku.

Povećana privlačnost

Jedna od karakteristika tehnoloških revolucija koju Perez identificira je pojava jeftinog, razmjerno lako dostupnog, a široko primjenjivog proizvoda, koji se može uklopiti u niz drugih sustava i značajno im povećati konkurentnost, ili barem privlačnost. U nekim drugim teorijama tehnoloških promjena značajniji je naglasak na tzv. general purpose technology (tehnologija opće namjene), onu koja se može primijeniti širom industrija, kao što su parni stroj, električna struja, motor s unutarnjim izgaranjem, Internet, itd. Uz te velike sustave, Perez svoj pogled spušta bliže zemlji, tržištu. Ona se, osim na tehnologiju, kao umjetnu inteligenciju, fokusira na – proizvod, nešto kao smartfon, koji je korištenjem Wi-Fi tehnologije “revolucionirao” digitalnu komunikaciju. ChatGPT, odnosno, kao što kažu – bolje: LLM, model prirodnog jezika, čini se upravo takvim proizvodom. Jeftin je, dapače, besplatan, primjenjiv na sve strane, i prema prirodi stvari, konkurira baš onom socijalnom sloju koji je dosad jahao na vrhu vala (možda su u tome korijeni panike: s njihovom propašću konačno propada i svijet, jer su drugi slojevi već propali).

Perez kombinira dva teoretičara tehnološko-financijskih ciklusa, Josepha Schumpetera i Hymana Minskog. Prvi je poznat po sintagmi kreativna destrukcija. U njegovoj analizi nova tehnologija rastura stare, nastupa razdoblje privremenog pada, a iz kaosa onda izrasta nova tehnologija i preuzima pozornicu. Minsky je teoretičar financijskih ciklusa, posebno financijske euforije, koja nužno završi krahom. Posebno je postao popularan nakon Velike recesije iz 2008. godine.

Uglavnom, kad se pojavi jedan takav novi tehnološki proizvod, sljedeća faza je financijska euforija. Ta je faza već naprijed indicirana s ulaganjem velikih banaka u umjetnu inteligenciju. Perez, naravno, dokumentira slične euforije u prethodnim promjenama tehnološke paradigme, no ovdje je korisno podsjetiti na nedavniju prošlost. Kad su se pojavili blockchain i bitcoin, i kad su, zahvaljujući spletu sretnih okolnosti, zajahali prvi val, velike su banke, i to upravo ove koje sada manijački investiraju u umjetnu inteligenciju, tada, prije deset i više godina osnivale konzorcije u kojima su eksperimentirale s novom tehnologijom, i to u platnom prometu. Onda ih je pustilo, nakon serije napuhivanja i rasprskavanja balona, a u posljednje vrijeme se kriptofinancijama koriste kao nišom u koju spremaju viškove sredstava koje mogu odvojiti za spekulacije i za brzo aktiviranje, zlu ne trebalo. Zaista nešto kao digitalno zlato, i to je jak razlog zašto se još dobro drže, premda – nikad se ne zna, svakakvi su znakovi na vidiku.

Dvije faze

Perez tehnološku paradigmu dijeli na dvije faze, svaka za sebe opet podijeljena na dvije podfaze. Prva, koju smo upravo predstavili, sadrži tzv. razdoblje instalacije, kad se novi proizvod pojavi, a zatim širi zahvaljujući poplavi financijskih sredstava, ne samo velikih, nego i malih investitora. U to je vrijeme još živa i funkcionalna i stara tehnologija i opire se, slijede sukobi u kojima ginu mnogi s obiju strana barikade. Konačni ishod nipošto nije zadan, ovisi o socijalnim, financijskim i političkim okolnostima. Sljedeća faza, ako i kad nova tehnologija ipak prevlada, opet se sastoji od dvije podfaze: sinergija i zrelost. Sinergija je posebno važna, novi se proizvod mora uklopiti u ekosustav, kojemu daje dodanu vrijednost. Gornji primjer s vešmašinom, velikim bazama podataka, Internetom, itd., dovoljno je ilustrativan. Karakteristika zrelosti je socijalno-političko-regulatorno stabiliziranje nove tehnologije, odnosno proizvoda. Pretpostavka je da umjetna inteligencija nije ušla ni u početak druge faze, kako je tek na početku financijske euforije. Svejedno, u ovom slučaju već su vrlo glasni zahtjevi za regulatornom intervencijom.

Mnogi je historičar tehnoloških promjena, tako i Perez i Acemoglu i Johnson, uočavao da one dovode do socijalnog raslojavanja: izazivaju sukobe, ne samo starog i novog, nego i dobitnika, često nezasluženih i gubitnika, među kojima su nerijetko sasvim uredni, uklopivi i korisni članovi zajednice. Sve je na kocki, svi su u riziku. To što se neki naglo obogate, ili bogati postanu još bogatiji, čak je i manji problem nego to što u prvi mah mnogi, ne samo da zaostanu, nego čak osiromaše, sruše se da se ne mogu dići. Uz mnoštvo žrtava po putu, s čime su se borili već ludisti koji su od kraja 18. i početka 19. stoljeća razbijali strojeve koji im uzimaju poslove (a ima, nećete vjerovati i antičkih primjera u istom duhu), tehnološke su revolucije dosad na kraju uvijek stvarale sve više radnih mjesta (druge se štete ovdje preskaču). Trenutačna se iskustva s promjenom tehnološke paradigme toj spirali padova i uspona zasad opiru: trenutačno je potražnja za zaposlenicima širom svijeta enormna, čak i u mnogim zemljama iz kojih migranti odlaze u sredine u kojima očekuju veći prosperitet. Ima seljenja, ima nejednakosti, ali neke se mogućnosti zasad ipak otvaraju čak i onima kojima strojevi i uzmu poslove. No, već pad na socijalnoj ljestvici izaziva paniku. U konačnici, upravo ti socijalno-politički pomaci imaju, prema mišljenju Perez (ali drugih), glavnu riječ pri oblikovanju zrele faze razdoblja. Socijalno-politički pomaci su nepredvidivi. Ishod je nepredvidiv. Ovisi o odlukama. Prije spomenuti primjer Velike Britanije dovoljno je uvjerljiv i bez pojedinosti.

Toj socijalno-političko-svjetonazorskoj komponenti ciklusa vratit ćemo se malo poslije. Radi njezina boljeg razumijevanja, korisno je upoznati se s aktualnom diskusijom u kriptozajednici o umjetnoj inteligenciji. Upiše li se u bilo koju tražilicu AI & blockchain, ili AI & smart contract, dobit će se veliki broj analiza sa suprotstavljenim zaključcima – da će AI obogatiti blockchain i smart contract, ili ga pojesti. Ovdje ću navesti tek nekoliko razmišljanja Byrona Gilliama, bivšeg tradera na tehnološkoj burzi Nasdaq, koji se nakon penzioniranja odlučio svoje znanje financija iskoristiti za praćenje financijskih inovacija s fokusom na kripto (za kripto internetsku stranicu Blockwork). Komentirao je sve što se u vezi s kriptom i umjetnom inteligencijom pojavilo u eteru, no izdvojit ću samo neka intrigantnija zapažanja.

Determinizam i probabilizam

Prva, vrlo zanimljiva Gilliamova napomena glasi da su blockchain i smart contract deterministički, a LLM probabilistički. Što to znači? Citiram: “Veliki je problem da je LLM probabilistički: Ako ChatGPT-u postaviš isto pitanje dvaput, vjerojatno ćeš dobiti dva različita odgovora. Ali, blockchain mora biti deterministički: isti input uvijek proizvodi isti output“. Ovo nije članak o karakteru tehnologije umjetne inteligencije, nego o efektima promjene tehnološke paradigme na naslijeđenu tehnologiju, ekonomiju i društvo. Stoga nije uputno ovdje ulaziti u razradu što napomena probabilizam – determinizam supstancijalno znači, no Gilliamov je zaključak, citiram: “To znači da ne smijemo zbog nevjerojatne mogućnosti umjetne inteligencije da zvuči poput čovjeka, dopustiti da radi i druge stvari, kao što je pokretanje i vođenje (running) blockchaina“. Drugim riječima, nije uputno popustiti LLM-u zato što zvuči poput čovjeka da se bavi onim čovjekovim poslovima u kojima je rezultat jedan i samo jedan. LLM iz nekih poslova mora biti isključen. U ovom se tumačenju Chat GPT vidi prije svega kao konverzacijski alat.

Druga, s tom povezana, Gilliamova napomena je da na financijskim tržištima, na kojima botovi (radi li se o umjetnoj inteligenciji?) već dvadeset godina istiskuju zaposlenike, pa na “trading flooru”, gdje je nekad radilo 200 brokera, sada maksimalno radi deset, botovima može biti dopuštena tek egzekucija, a nipošto upravljanje, tj. donošenje odluka o investiranju. Trgovanje vrijednosnicama (što god to bilo) može biti decentralizirano, piše Gilliam, no investiranje mora biti centralizirano. Zato umjetna inteligencija LLM ne može zamijeniti Warrena Buffetta.

Gilliam dalje ponavlja tvrdnje kripto entuzijasta koje su se mogle čitati čak posljednjih nekoliko godina da AI može biti “uglavnom pozitivan za kripto”: trgovinski botovi (to je, dakle, ipak umjetna inteligencija!) uskoro će – zaključuje – dodavati likvidnost na kriptotržištu, sužavati raspon između ponude i potražnje (bid/offer spread), čineći kriptotržište učinkovitijim, uglavnom onako kako su spomenuti quant trgovci učinili učinkovitijim tržište vrijednosnica.

No Gilliam postavlja pitanje s kojim ću završiti ovo razmišljanje (iako ima još puno toga što bi se trebalo pitati, i o čemu se raspravlja): Što ako se AI upogoni u proizvodnju tokena na blockchainu? Naime, na tržištu vrijednosnica strojevi ne mogu stvarati vrijednosnice. Kriptotržište je u tom pogledu sasvim drukčije. AI može biti instruiran da stvori token, promovira ga na socijalnim mrežama, te ga kupuje i prodaje. Ali može kao autonomni agent na tržištu i sâm odlučiti da stvori token, može činiti sve što je već spomenuto na mrežama o kojima crypto-hype nevjerojatno ovisi, kao što smo posljednjih godina mogli jasno vidjeti, a zatim može prema obrascima razvijenim u decentraliziranim financijama zalagati svoje tokene kao jamstvo za druga likvidna sredstva, rušiti i dizati tržište sasvim na svoju ruku.

Za razliku od “standardnih botova”, umjetna inteligencija, koja se razvija i zbog koje se uzrujala elita, ne ispunjava samo zadatke načinom koji je učinkovitiji nego što ijedan čovjek može zamisliti, ne uči samo iz prošlih događaja, nego kreira nove situacije i iz njih izvodi zaključke, a također se uči suočavati s informacijama s kojima se prije nije upoznala preko drugih, ali ni sama. Tako barem kažu.

Regulacija

I tu se možda preuranjeno dolazi do druge faze u razvoju nove tehnološke paradigme, i posebno do prve, od njezinih dviju podfaza. Radi se o regulaciji. Vitalik Buterin zahtijeva zabranu (!) nekih kriptooperacija koje umjetna inteligencija, prema prethodnom opisu, može zloupotrijebiti. Sam Altman, već je dugo svjestan opasnosti umjetne inteligencije, piše Blockwork i zamišlja da bi je se moglo upotrijebiti na kriptotržištu u humane ciljeve: za razlikovanje umjetne inteligencije od ljudske, i lansiranje – pazi sad – temeljnog osnovnog dohotka (universal basic income). Sam Altman suosnivač je Worldcoina i nedavno je u trećoj rundi prikupljanja sredstava uspio skupiti 115 milijuna dolara, što je danas za kripto veliki uspjeh. Prethodno smo spomenuli da su velike banke od početnog eksperimentiranja s kriptom kao oblikom platnog prometa počele kriptofinancije koristiti za spremanje specifičnih viškova. Blockwork je, međutim, donio znakovitu anketu Goldman Sachsa da je postotak američkih obitelji koje su se zanimale za ulaganje u kripto pao s 45 posto na 12 posto. Tehnološki svijet je nepredvidiv.

Idemo prema završnoj fazi tehnološkog ciklusa kako ga opisuje Perez, prema regulaciji i stabilizaciji. CoinDesk je, u povodu svoje desetogodišnjice, nedavno pokrenuo seriju napisa o najznačajnijim događajima u kratkoj povijesti kripta i blockchaina. Mreža je, uglavnom, popratila sve te događaje i pojave: Mt.Gox, DAO hack, Libra, ICO euforija, stablecoins itd.

Jedno unutrašnje previranje nije, međutim, dovoljno osvijetljeno, riječ je o regulaciji kriptofinancija. To se cijedi, vrluda, svaka zemlja i svaki kontinent imaju različitu strategiju. Nedavno je Europski parlament potvrdio europsku regulaciju nakon nekoliko godina rasprava, ali još će koja godina proći da ta regulacija stupi na snagu. Tko zna što će se u međuvremenu dogoditi, u kakvom će stanju biti blockchain tehnologija i kriptofinancije. Kina je tu jednostavnija – zabranjuje, a onda pušta da se svatko snalazi kako zna ili lovi prema potrebi. Kao i u drugim autoritarnim režimima, između sive i javne zone uvijek je jedna međuigra. Sjedinjene Države uglavnom reguliraju u medijima i na sudu: svako malo pojavi se neka prijetnja i neka nagodba regulatora i kripta. Stvar je u tome da u samoj kriptozajednici vlada ideologija prema kojoj kripto ne treba regulirati i nemoguće ga je regulirati. Na stranu što je to nerazumijevanje o čemu se u regulaciji supstancijalno radi. Ta je ideologija ujedno ideologija neizvjesnosti i nestabilnosti. Pitanje je, dakle, kako da kriptofinancije uđu u posljednju fazu tehnološkog ciklusa, kako ga opisuje Carlota Perez. Digitalnom dobu treba digitalni novac.

BitLucky

U Hrvatskoj, članici Europske unije, dogodi se slučaj Luke Burazera i tvrtke BitLucky barem u nekoj mjeri sličan onom koji se u Japanu dogodio s Mt.Goxom, i koji su slučajevi otad riješeni. Tvrdi se da je to bila Ponzi shema slična onoj Bernieja Madoffa, kako je Burazer uzimao novac i ništa s njime nije radio, da je iluziju ulaganja održavao povremenim isplatama prvim ulagačima. Prema drugom scenariju, Burazer je ipak nešto plasirao na svjetskim mjenjačnicama, očekujući valjda da je genijalan kriptotrgovac te kako će postići obećane nevjerojatne prinose, ali je – neizbježno – propao. Ako je tako, slučaj također kasni godinama za slučajem kanadske mjenjačnice QuadrigaCX, o kojoj je snimljen vrlo informativan film, dostupan na Netflixu. Burazer je držao predavanja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i skupio, navodno, toliko love (nagađanja variraju od četiri milijuna eura do 70 milijuna eura) da ga je besmisleno nazivati “nepoznatim” i – nije on naš. Svejedno, svi regulatori peru ruke, a kriptozajednica, koja – htjela to ili ne htjela – neformalno regulira kripto atmosferu i kriptotržište, sada se mora suočiti s “mangupima u vlastitim redovima”. Može nastaviti kao dosad s ideologijom neizvjesnosti, ili potražiti rješenja kojima bi, prema scenariju Carlote Perez, kriptofinancije bile usmjerene u razvoj. Svak bira svoj put.

U području umjetne inteligencije četvrta se faza, zahtjevi za regulacijom, otvara praktički istodobno s prvom – lansiranje novog jeftinog proizvoda koji se može instalirati na sve strane. Spekulacije o tome da bi umjetna inteligencija mogla nadrasti ljudsku i uzeti je pod svoje, čak su u popularnu kulturu, u filmove, ušle prije tričetvrt stoljeća (“Odiseja 2001” snimljena je 1968. godine). Koliko strojevi zaista mogu pokoriti ljude nemam pojma, i to baš ovi strojevi, ne znam ni kako sve mogu biti zloupotrijebljeni. Dovoljno mi je strašno kad god čujem da su dronovi napali gradove u Ukrajini, a u posljednje vrijeme i Rusije, i da se, uostalom, lako mogu pojaviti i na našem nebu. No, uz pretpostavku da ruski predsjednik Vladimir Putin neće lansirati nuklearnu raketu, premda je, izgleda, zadatak Dimitrija Medvedeva da svijet stalno podsjeća na tu mogućnost, pozornost privlači panika da bi LLM mogao izazvati ekonomski kaos, u kojem bi se mogli pogubiti i oni kojima se dosad činilo da jašu na vrhu vala.

Pismo upozorenja

Pismo upozorenje spomenuto na početku, koje su potpisali Sam Altman i Demis Hassabis, pozvani su potpisati računalni znanstvenici, ali i drugi “značajni” (notable) autoriteti, kao što su sveučilišni nastavnici s respektabilnom afilijacijom i javni intelektualci (pundits). Promptno ga je potpisao, naravno, i Bill Gates. Među potpisnicima vidio sam imena prema kojima sam gajio poštovanje, ustvari više simpatije, iako sam znao posumnjati da se rado guraju u protestne parade.

Za kraj te sage, koja očito tek započinje, ostaju neka pitanja: Jesu li baš ti ljudi koji su proizveli te strojeve koji će pokoriti čovječanstvo (Gates je 10 milijardi dolara gurnuo u razvoj ChatGPT-a, kako bi konkurirao Googleu, a već je imao onu sramotu s Tai asistentom za “pametne” telefone), jesu li baš oni pozvani sad pametovati o opasnosti? Na kome je da “nešto poduzme” ako ne baš na njima, ako to nije njihova – moralna dužnost. Imaju li morala, ili ih je ulovila neka frka, ili paradiraju? Slično kao s gornjim primjerom kriptofinancija, želi li se regulirati umjetnu inteligenciju, korisno ju je prvo definirati, korisno je prvo znati što je umjetna inteligencija. Vrlo je izgledno da se oko tog pitanja neće voditi stručne rasprave koliko političko-ekonomske bitke. Ekipa koja je napisala pismo kao da zauzima pozicije da vodi glavnu riječ. Ishod političko-socijalnih sukoba nikad nije izvjestan, baš kako je uočila Carlota Perez. Podijeli: