U sklopu korisničkog profila na LinkedInu postoji prostor gdje možete pregledati tko je pogledao vaš profil. Za one koji plaćaju pretplatu taj popis seže 365 dana unatrag i uključuje imena, naziv posla i poslodavca te jednostavnu poveznicu do profila konkretne osobe (osim ona nije isključila vidljivost kako bi zaštitila privatnost). 

Ako ne plaćate za korištenje LinkedIna, vidjet ćete ih šačicu ili obavijest kako je to učinio netko s određenim nazivom posla iz određene tvrtke. Klik na bilo što na tom popisu preusmjerit će vas na prijavu za pretplatu ili rezultate pretraživanja za zaposlenike jedne od gore navedenih tvrtki.

Jedan je korisnik LinkedIna odlučio provjeriti može li to promijeniti oslanjajući se na članak 15. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Od LinkedIna je zatražio kopiju svojih osobnih podataka koje ta tvrtka obrađuje. LinkedIn je to odbio učiniti, tvrdeći kako zaštita tih podataka ima prednost. 

Nakon toga u priču se uključila ekipa iz organizacije za zaštitu podataka Noyb, koja tvrdi kako ljudi imaju pravo besplatno primati svoje podatke. Prema spomenutom članku GDPR-a, mogu dobiti kopiju svih podataka koji se na njih odnose i koje je obradio pružatelj. To se odnosi i na puni popis posjetitelja profila, ako ga korisnik zatraži. 

U Noybu priznaju kako postoji pravna zabuna vezana uz GDRP kada je riječ o ponudi usluga uz plaćanje. Ali, vjeruju kako postoji samo jedna iznimka u članku 15. koja bi LinkedInu dala prednost. To je posljednji stavak, koji kaže kako pravo osobe na svoje podatke ne može negativno utjecati na prava i slobode drugih. 

Kad bi LinkedIn tvrdio kako mora zaštititi identitete ljudi koji su posjetili profil subjekta podataka, to bi im mogao biti izgovor. Ne nužno i dobar. Pitanje je, naime, može li se smatrati kako bi otkrivanje podataka negativno utjecalo na prava posjetitelja čiji su podaci otkriveni.

Nije samo LinkedIn u pitanju, već i niz drugih tvrtki koje prepakiraju korisničke podatke kako bi ih im opet prodali.