Ipak, dvije velike europske zemlje ne prate taj trend. Podaci Eurostata i Ofcoma upućuju na taj jaz.

Cipar i Sjeverna Makedonija bilježe najviše stope korištenja društvenih mreža među mladima u Europi, a slijede ih Češka, Danska, Finska, Srbija i Ujedinjeno Kraljevstvo.

U tim zemljama društveni mediji funkcioniraju kao ključna infrastruktura – koriste se za sve, od koordinacije studijskih grupa do održavanja društvenih mreža i odnosa. Biti izvan mreže može mlade ljude učiniti praktički nevidljivima u sustavima koji se sve više odvijaju online.

Iznimke

Dok korištenje društvenih mreža prelazi 90 % u većem dijelu Europe, Njemačka i Italija značajno zaostaju.

Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, ima 84,2 % mladih na društvenim mrežama, što je osjetno manje od većine susjednih zemalja. Italija je još niže, s 80,3 %, što znači da svaki peti mladi nije prisutan ni na jednoj društvenoj platformi – najviši takav udio u Europi.

U Njemačkoj su stroži standardi zaštite privatnosti, oblikovani GDPR-om, pridonijeli opreznijem pristupu online prisutnosti. Donositelji politika čak razmatraju ograničenja pristupa za mlade, dok pojedini čelnici upozoravaju na rizike online socijalizacije.

U Italiji niža razina korištenja može odražavati snažniju ulogu društvenog života izvan mreže. Svakodnevne interakcije – od večernjih šetnji do druženja u kafićima – i dalje nude alternativu digitalnoj povezanosti.

Specifičnost Balkana

Visoka razina korištenja društvenih mreža na Balkanu djelomično je povezana s emigracijom.

Procjenjuje se da se znatan dio stanovništva Zapadnog Balkana seli u inozemstvo u potrazi za boljim plaćama i prilikama. Za obitelji raspršene po različitim državama ili čak kontinentima, društvene mreže imaju ključnu ulogu u održavanju kontakta.

Dijaspora je pritom pridonijela širem prihvaćanju društvenih mreža, nadvladavajući digitalni skepticizam kakav se uočava u zemljama poput Njemačke i Italije.