Svemirske misije dugo su imale koristi od nekih autonomnih operacija koje se izvode na svemirskim brodovima, ali s naglim porastom očekivanog broja satelita koji će biti lansirani u sljedećih nekoliko godina, istraživači koriste automatizaciju i umjetnu inteligenciju kako bi ih učinili pametnijima i učinkovitijima.

Tehnološke tvrtke i istraživači vide mogućnost da se satelitima omogući veća međusobna komunikacija, da se zaobiđu poteškoće u komunikaciji sa Zemljom i smanje potreba za stalnim nadzorom i intervencijama iz nekog kontrolnog centra. To će smanjiti operativne troškove i potencijalno im omogućiti da obavljaju sofisticiranije zadatke neovisno o svojim zemaljskim nadzornicima.

Manji, autonomni svemirski brodovi mogli bi zatvoriti praznine u pokrivanju mnogo većih, skupljih telekomunikacijskih satelita ili se koristiti u formacijama za praćenje svemirskog vremena ili istovremeno promatranje Zemlje iz različitih perspektiva poput trodimenzionalne analize oblaka u stvarnom vremenu ili praćenja aktivnih vulkana.

Pri tome bi mogli ispraviti i održavati putanju, izbjeći sudare i nadzirati svoje brodske sustave, samostalno, i to uz znatno niže operativne troškove u odnosu na velike satelite.

Najdalje u istraživanju primjene umjetne inteligencije u grupama satelita otišli su na njemačkom Sveučilištu Würzburg. Voditelj robotike i telematike na tom sveučilištu dr. sc. Klaus Schilling ističe kako se za cijenu višetonskog satelita može napraviti grupa malih satelita, čak njih stotine, s postavljenim senzorskim mrežama. Takvoj floti satelita potrebna je naprednija koordinacija i kontrola, ali bio s njom mogli pružiti znatno bolje vremenske i prostorne podatke u odnosu na velike satelite.

Schilling uz znastveni rad vodi i straživačku tvrtku Centar za telematiku. Njen je cilj projekt NetSat, odnosno lansiranje četiri mala satelita težine od oko 3 kg krajem ove godine u Zemljinu orbitu na visinu oko 600 km od Zemlje kako bi se testirala formacija malih satelita različitog stupnja autonomije, uz manji nadzor iz zemaljske kontrole.

Svemirska letjelica NetSat moći će se međusobno koordinirati na udaljenostima od oko 100 kilometara kao i mijenjati svoje formiranje ovisno o zadaćama koje trebaju obaviti.

“Za nas će to biti poput posjedovanja laboratorija u svemiru, gdje možemo napraviti puno operativnih testova, puno kontrolnih testova i puno senzorskih testova, što će nam pomoći u budućim misijama”, rekao je Schilling.

NetSat će pri tome istraživati mogućnosti korištenje umjetne inteligencije (artificial intelligence AI) za povećanje satelitske autonomije. Uz pomoć algoritama umjetne inteligencije sateliti bi mogli samostalno odlučivati kada i kako izvoditi operativne zadatke, poput prikupljanja slika, njihove analize i obrade, te slati bitne podatke ili rezultate do kontrolne stanice na Zemlji. U svojem projektu Centar za telematiku surađuje s talijanskim startupom za svemirske tehnologije AIKO iz Torina osnivača dr. Lorenza Feruglia. AIKO u svojem projektu MiRAGE, također financiranim EU programom Hirzon 2020, koristi alate umjetne inteligencije poput dubokog učenja za automatizaciju satelitskih operacija. Projekt MiRAGE temelji se na istoimenom softveru nastalom za razvijanje funkcionalnosti razvijanih za dronove i autonomne automobile.

Podijeli:

Vezane objave