Europska komisija objavila je u ožujku nacrt propisa kojima se predlaže ljestvica ocjenjivanja od A do G za podatkovne centre na temelju energetske i vodne učinkovitosti. Sustav je namijenjen poticanju veće održivosti u industriji za koju se predviđa kako će se naglo proširiti u sljedećem desetljeću, potaknuta rastućom potražnjom za umjetnom inteligencijom i uslugama u računalnom oblaku.

Ovi planovi su od tada zastali. Komisija je odgodila implementaciju nakon teških kritika industrije, unatoč tome što su ocjene trebale stupiti na snagu od kolovoza 2027. godine.

Međutim, rizici nisu nestali. Izvješće globalne tvrtke za procjenu rizika Moody's upozorava kako bi sustav ocjenjivanja mogao imati operativne i kreditne posljedice za operatere.

Jedan od najvećih prigovora na predloženi program je to što ne uzima u obzir europske klimatske raznolikosti. Članovi Pakta o klimatski neutralnim podatkovnim centrima (CNDCP) objavili su rad u kojem navode kako se "bez ugrađene normalizacije klime, objekti koji rade u različitim uvjetima okoliša ne mogu pravedno uspoređivati".

Podatkovni centar u južnoj Europi neizbježno će trošiti više energije za hlađenje od identičnog objekta u hladnijoj klimi, ne zbog lošijeg dizajna ili rada, već zbog svog položaja. Prema sadašnjem prijedlogu, taj geografski nedostatak bi se pokazao kao niža ocjena učinkovitosti.

Decentralizacija je ključna

Osim samog sustava ocjenjivanja, Moody's označava fragmentirani financijski krajolik Europe kao strukturnu prepreku razvoju podatkovnih centara. Projekti koji obuhvaćaju više valuta i jurisdikcija suočavaju se sa složenim slojevima regulatorne i pravne složenosti koji povećavaju troškove. 

Izvješće sugerira kako je usklađivanje s opsegom i tempom izgradnje podatkovnih centara u SAD-u i Kini malo vjerojatno bez strukturne reforme. Utrostručenje kapaciteta podatkovnih centara u Uniji u sljedećih pet do sedam godina zahtijevalo bi kapitalna ulaganja između 250 i 500 milijardi eura.

Decentralizacija će biti ključna. Klaster FLAP-D (Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz i Dublin) trenutno dominira europskim kapacitetima, ali svako tržište suočava se s ozbiljnim ograničenjima u daljnjem rastu: dostupnošću energije, ozbiljnim zagušenjem mreže, nedostatkom zemljišta i, u pojedinim slučajevima, rastućim protivljenjem javnosti podatkovnim centrima.

Pritisci pomiču razvoj prema sekundarnim tržištima, posebno u nordijskim zemljama i južnoj Europi. Ta područja obično nude bolji pristup energiji, više dostupnog zemljišta i kraće rokove za priključenje na mrežu. Nordijska tržišta također imaju prednost nižih temperatura okoline i obilnih vodnih resursa, što može smanjiti dugoročne operativne troškove.