Strmoglavi pad cijene kriptovaluta, nakon spektakularnog rasta u 2021. godini, potaknuo je analitičare da iznesu svoje preglede – optimistične, pesimistične i one koji stvari kontekstualiziraju u opća ekonomska i financijska kretanja, obilježena prije svega inflacijom, koja još ne pokazuje da je prolazna, i najavom podizanja kamatnih stopa

Piše: Željko Ivanković

Postoje i analize koje se fokusiraju na strukturne dugoročne promjene, a koje ističu da je PayPal najavio svoj stablecoin (iako je Facebook definitivno odustao od svojeg istovrsnog projekta), te da će sljedeću fazu razvoja obilježiti centralnobankarski digitalni novac.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Prije četiri mjeseca u Mreži je objavljen članak “Test vjerodostojnosti: Kako će kriptofinancije proći u predstojećoj financijskoj krizi?”. U to vrijeme cijena bitcoina, kao neka mjera ukupne atraktivnosti kriptofinancija, još nije bila dostigla svoj all time maksimum iz sredine prve polovice studenoga 2021. gotovo 70.000 dolara. Činilo se – nebo je granica! Već ranije te godine, upravo kad je pisan članak kako će se kriptofinancije suočiti s dolazećom krizom, financijski su se konzultanti, i to ne bilo koji, nego oni koji na tom poslu stječu stotine milijuna, ili čak možda i milijarde dolara, natjecali u prognozama kad će bitcoin dostići cijenu od 100.000 dolara. Iako je pad počeo već u 2021., još i početkom 2022. godine, kad se cijena još kolebala oko 45.000 dolara, magazin Fortune objavio je predviđanje Goldman Sachsa, notornog Goldman Sachsa, najutjecajnije “nedržavne” financijske kuće na svijetu, koja ima prste u svim većim pomacima financijskog tržišta, da bi “pod određenim uvjetima” bitcoin mogao dostići cijenu od 100.000 dolara. U trenutku kad nastaje ovaj članak cijena je bila na 33.000, a zatim se počela oporavljati.

U 2022. godini stvari su se malo promijenile, ali tko se ograniči samo na 2021. godinu, može biti zadovoljan rezultatima bitcoina (a i drugih kriptovaluta)

Pristup prikazu zbivanja

Puno se govori o kriptofinancijama početkom 2022. godine, kao uostalom, i cijele prethodne, 2021. godine, o kojoj su vodeće analitičke kuće već objavile svoje preglede. Ta retrospektiva 2021 jedan je od načina kako se može pristupiti prikazu zbivanja u kriptofinancijama, fintechu i uopće u digitalnim financijama. Pobjedničke salve su zajamčene. Cijena je u toj godini više nego udvostručena (na početku godine bila je nešto više od 30.000 dolara), no ako se malo “vara” i odvrti trend na sam kraj 2020. godine, još je bila oko 11.000 dolara. Rast je, dakle, bio spektakularan. U 2021. godini i ulaganja u digitalne i kriptofinancije bila su rekordna. Visa i Mastercard obećali su do kraja godine omogućiti svojim klijentima korištenje kriptovaluta, a velike banke u uslugu upravljanja imovinom (wealth management) bogatih klijenata odlučile su uključiti i kripto-imovinu, čak i JP Morgan, čiji je čelnik Jack Dimon i dalje izraziti kripto-skeptik. El Salvador proglasio je bitcoin legalnom valutom plaćanja.

Drugi je pristup negativni pogled, da se inzistira na padu od skoro pedeset posto. Već početkom trećeg tromjesečja prošle godine The Economist je razrađivao scenarij – što bi se dogodilo da cijena bitcoina padne na nulu. Zaključio je kako bi to imalo dosta nezgodne posljedice na ukupne svjetske financije, te da će se utoliko veliki igrači potruditi izbjeći taj scenarij. Sad, kad se u 2022. godini cijena zaista počela strmoglavljivati (što u kripto-zajednici razumljivo nazivaju “korekcija”), Nassim Taleb kao da je jedva dočekao ponoviti svoju mantru da bitcoin intrinzično ne vrijedi ništa, a ni Paul Krugman nije daleko od sličnih razmišljanja. U negativni pogled uklapaju se i oštra regulatorna ograničenja, posebno u Kini. Ti potezi imaju različitih aspekata, od preveniranja financijskih poremećaja, preko igre moći, do zbrajanja kriptorudarenja u široj energetskoj slici.

Goldman Sachs i na početku ove godine u Magazinu Fortune predviđa da bi bitcoin mogao dostići 100.000 dolara ispune li se određeni uvjeti, kao što su lani predviđali, ne samo entuzijasti, nego i konzultanti i banke

Ukupna kretanja

Sasvim bi pogrešno bilo, i to nitko ozbiljan ne čini, izdvajati kretanje u području kriptofinancija od ukupnih ekonomskih i financijskih kretanja u svijetu. To je treći put. Kriptovalute od samog su nastanka predstavljane kao deflatorne, kao utočište u doba inflacije, a koja upravo napada ekonomski i financijski svijet. U provinciji (Hrvatska) ona se minorizira, jer se ne zna što da se radi. U svjetskim centrima moći se ne zanemaruje, ali poruke su još kao da ih izgovara Sfinga. Nitko ne zna što će oni drugi raditi. Kina je signalizirala spuštanje kamata.

Članak otprije četiri mjeseca, spomenut na početku ovoga teksta, postavio je upravo pitanje – hoće li se investitori u suočavanju s ekonomskim poremećajima skloniti u okrilje kriptofinancija, ili će nakupljenu kripto-imovinu kao najneizvjesniju potrošiti radi održavanja pozicija i za ulaganje u buduće perspektivne investicije (obveznice, čija bi cijena mogla rasti s rastom kamatnih stopa)? Prema analizi koju redovito objavljuje Glassnode, prisutna su oba trenda: jedni su se, zacijelo rukovođeni i svojom poslovnom situacijom, odlučili za cash out, i istovarili tržištu svoje zalihe kriptovaluta, a drugi su ih zadržali i povukli u spremišta. Kad je počeo pad cijene, svi su ga uspoređivali s padom cijena tehnoloških dionica, koje su u teoriji također antiinflatorne i također perspektivne, ali svejedno ih se zamjenjuje pouzdanijim ulaganjem. Market insider i dalje piše da volatilnost na kripto-tržištima neće uzdrmati povjerenje institucionalnih investitora.

Sva ta tri prethodna pristupa, optimistični, pesimistični i kontekstualni, imaju jednu neizrečenu pretpostavku – kriptofinancije nisu više nikakva egzotika, one su stekle status ozbiljnog pitanja. Nisu baš mainstream, pitanje je hoće li to ikad i biti, ali nezaobilazne su u svijetu financija, zajedno s fintechom s kojim se sve više isprepliću. Kao što je članak u Mreži otprije skoro šest mjeseci naglasio, kriptofinancije ujedno su se počele donekle stapati s onim što se desetljećima naziva financijalizacija, a sve manje su oblik radikalnog zaokreta.

Napokon, postoji i četvrti pristup, a on se fokusira na strukturne promjene u svijetu digitalnih financija. (Ovdje valja uočiti određene terminološke razlike između: kriptovaluta, kriptofinancija, fintecha, digitalnih financija općenito i financijalizacije. Pretpostavka je da svatko zainteresiran barem otprilike, i barem za sebe, razlikuje ta područja i trendove koji se, naravno, međusobno isprepliću.)

Treba priznati, Nassim Taleb tvrdio je da btc vrijedi – 0 i prije posljednje “korekcije”

Strukturne promjene

U dijelu strukturnih promjena najspektakularnija je vijest da je Facebook definitivno odustao od projekta stablecoina. To je dio kriptozajednice dočekao s oduševljenjem, djelomično zbog straha od tog projekta, djelomično zbog mržnje prema Facebooku, što je jedno s drugim povezano, a djelomično i sa zamjerkama da je projekt odudarao od temeljne ideologije kriptofinancija, iako se predstavljao kao da joj pripada. Nije to bio blockchain, nije se tu radilo o decentralizaciji, kliče komentator Coindeska (riječ je o argumentima kojima su komentatorice Financial Timesa samljele libru već prilikom lansiranja ideje).

Manje se, međutim, komentira da je PayPal objavio rad na svojem stablecoin-projektu. U članku u kojem je Mreža prije godinu i pol popratila Facebookovu najavu libre, ostavljena je mogućnosti da projekt neće uspjeti, ali citira se predviđanja stara desetak godina, prema kojima je privatni novac u sklopu neke divovske socijalne mreže – neizbježnost. Facebook je suočen s razumljivim otporima regulatora, centralnih banaka i velikih banaka, svoj projekt prvo nastojao redefinirati (promijenivši po putu i ime iz libra u diem): umjesto jednog stablecoina vezanog za košaricu vodećih valuta, projektiran je niz “regionalnih” stablecoina: diem-dolar; diem-euro; diem-funta… A onda se ipak bacio u Metaverse.

Činjenica da se PayPalova ideja ne suočava s uraganskim napadima, svjedoči da je Facebookova libra poginula da joj prokrči put. Neizbježnost da jedna takva gigantska mreža osnuje svoj stablecoin postaje prihvaćena. Uostalom, kako dosad stvari stoje, PayPalov stablecoin mogao bi imati neke karakteristike slične Tencentovim tokenima, i uopće platnom prometu koji obavljaju velike kineske mreže (WeChat, Ant Grupa). U prošloj su godini regulatori i njima nametnuli ograničenja, nakon skandalozne odgode izlistavanja Ant Financial u Hong Kongu i Šangaju, a Jack Ma na nekoliko je mjeseci nestao iz javnosti.

Eswar Prasad i njegova nagrađivana knjiga o budućnosti novca, prema kojoj je centralnobankarski digitalni novac sljedeća faza

Svi analiziraju i predviđaju trendove. Potkraj prošle godine Eswar Prasad, profesor financija na Sveučilištu Cornell, objavio je knjigu o budućnosti novca (“The Future of Money. How the Digital Revolution is Transforming Currencies and Finance”, Harvard University Press), koju su vrlo brzo cijela serija svjetskih medija, među njima Financial Times i Economist, proglasili poslovnom, financijskom i politekonomskom knjigom godine. Na ukupno više od 500 stranica opisano je sve bitno u svijetu fintecha i digitalnih financija, jednostavno, razumljivo i toliko detaljno da je ponekad i zamorno. Zacijelo je knjiga nastala iz predavanja, pa su stvari nerijetko prezentirane onako kako se prezentiraju studentima, za koje nije sigurno koliko su uopće informirani o osnovama. Onome tko to područje prati, često padne na um pitanje – što je poanta, može li se iz knjige izdvojiti teza, poruka. Može.

PayPal već ima oznaku svog stablecoina

CBDC

Sljedeća je značajna faza u razvoju digitalnih financija, prema Prasadovu mišljenju, centralnobankarski digitalni novac (CBDC). Prasad knjigu i započinje nestankom keša, posebno ističući Švedsku i Kinu. Dakako, centralnobankarski digitalni novac ne podrazumijeva nestanak privatnog novca na razne načine (što, uostalom, pokazuje slučaj PayPal) ili kriptovaluta i njihovih inovacija. Do kraja članka ukratko će biti izneseni Prasadovi argumenti, ustvari prednosti i prepreke centralnobankarskom digitalnom novcu. No prije toga nije suvišno podsjetiti na ono što je očigledno, da je CBDC ishod prethodnog razvoja u fintechu i kriptofinancijama te kako nije samo njima potaknut, njihovom prijetnjom, nego i preuzima neka rješenja.

Kriptofinancije posljednjih su desetak godina, a i fintech u nešto dužem razdoblju, razvili zaista zamjetan niz izvanrednih tehnoloških rješenja u financijama. Po putu, same kriptofinancije, koje su započele kao ideološki projekt, transformirale su gotovo sve svoje principe: ireverzibilnost transakcija ne provodi se dosljedno, a ni anonimnost sudionika nije u potpunosti zajamčena. Neka uspješna rješenja odustala su od decentralizirane kreacije monetarnih jedinica i verifikacije transakcija.

Dvadeseto stoljeće u financijama je stoljeće centralnih banaka, u punom smislu riječi. Postoje tumačenja da su centralne banke osnovane ranije, recimo već 1600. godine u Amsterdamu, ali ustvari dominirale su financijskim svijetom tek u 20 stoljeću. Dva su glavna zadatka centralnih banaka – da posrnulim bankama daju pojas za spašavanje (lender of last resort), te da upravljaju kretanjem cijena (inflacije), odnosno (stabilnom) vrijednošću novca u domaćem prometu, ali i u međunarodnoj razmjeni (tečaj), a posredno i drugim ekonomskim kretanjima, recimo tržištem rada, rastom, izvozom, uvozom itd. Dakako, vremenom su centralne banke proširile svoje djelovanje na nadzor stabilnosti banaka.

Venezuelanski predsjednik Maduro promovira svoju “kriptovalutu” Petro (iz knjige Eswara Prasada)

Kineska centralna banka intenzivirala je svoje eksperimente s centralnobankarskim digitalnim novcem nakon što se platni promet iz velikih banaka koje ona kontrolira preselio dobrim dijelom na spomenute techno-platne mreže. One su počele svojim korisnicima prvo odobravati prekoračenja (što je jedna vrsta kreditiranja do opoziva), zatim i formalne male kredite, ne samo građanima, nego i malim poduzećima uključenima u mrežu. Čini se da bi svojim stablecoinom, nekako bila zajamčena sigurnost.

Izdvajanje rezervi

PayPal je ponudio upravo takvu uslugu. Ona u Kini nije zaustavljena (kao Facebook), nego je regulator zahtijevao od mreža da za eventualne loše kredite izdvoje rezerve na razini na kojoj ih izdvajaju banke. Ne dva posto, koju je razinu smatrao primjerenom Ant Group, nego 20 posto, kao banke. Opravdanje je – svi se trebaju natjecati prema istim pravilima. No Jack Ma je tvrdio da on puno bolje može upravljati rizikom nego banke, jer puno bolje poznaje svoje klijente (možda i zato što s njima trguje, kao i njihovim privatnim informacijama).

Ako je tome tako, a teško da može biti supstancijalno drukčije, s istom bi se raspravom s američkim regulatorima mogao suočiti PayPal. Treba reći, naravno, da je PayPal praktički službeni platni promet eBaya, što je, za razliku od Facebooka, ipak trgovinska platforma. A u Sjedinjenim se Državama intenzivira pritisak na stablecoine da budu regulirani kao banke. Time bi na neki način ušli u sustav sličan, ili čak isti, centralnobankarskom.

No, sve to potaknulo je složene projekte centralnobankarskog digitalnog novca, kojem Prasad posvećuje najveći dio svoje knjige. Najdalji tehnološki iskorak pritom bila bi primjena DLT-a (distributed ledger technology), odnosno distribuiranja popisa svih transakcija na članove mreže. Tu su tehnologiju, poznato je, afirmirale kriptovalute. U Europskoj se uniji, u razvoju regulacije kriptovaluta, DLT identificira s blockchainom, iako to nije isto. Prema Prasadovu mišljenju, DLT bi se primijenio prije svega na “transakcije na veliko” (wholesale), u domaćem i u međunarodnom sravnjivanju. To otprilike znači da bi u Hrvatskoj pristup u DLT bile uključene institucije koje sada sudjeluju na Tržištu novca, odnosno banke. Prema Prasadovim riječima, to bi im omogućilo kvalitetnije upravljanje likvidnošću, iako on ne objašnjava kako, ni bi li bilo potencijalnih negativnih posljedica te tehnologije u odnosu na sadašnju. Treba podsjetiti da je novčani promet između banaka i između zemalja i sada digitaliziran. Kanadska, Engleska i Singapurska centralna banka već su provele neke eksperimente s DLT-om u međusobnom sravnjivanju, na temelju rješenja koja je za njih razvio R3, dakle, Mike Hern, odmetnik od bitcoina još otprije sedam, osam godina, koji je u svoje projekte upravo angažirao niz financijskih institucija radi poboljšanja njihova upravljanja plaćanjem.

Visa je 2021. godine najavila mogućnost plaćanja kriptom

Složen i ideologiziran pojam

Centralnobankarski digitalni novac, samo mu ime kaže, ne bi bio decentraliziran. Prije svega, ne bi bilo loše razjasniti da je decentralizacija složen i često ideologiziran pojam. Recimo, ako ja platim kešom na tržnici, registracija transakcije je decentralizirana. Ako istoj kumici platim salatu bitcoinom, transakcija prolazi kroz sustav verifikacije, koji je u odnosu na onaj plaćanjem kešom kudikamo centraliziraniji. Čak ako kumica i ja imamo istu banku, pa transakciju između naša dva mobitela verificira ta banka, to je još uvijek decentraliziranije nego u sustavu blockchaina, gdje je svaka transakcija u jednom jedinom knjigovodstvu (distribuiranom svakom članu mreže). Centralnobankarski digitalni novac registraciju bi maloprodajnih transakcija, prema Prasadovu mišljenju, mogao ostaviti podružnicama.

Drugi je problem centralizacija proizvodnje novčanih jedinica. U blockchain tehnologiji proizvodnja novčanih jedinica u načelu je automatizirana više nego decentralizirana. Istina, rudara ima više nego članova savjeta guvernera centralne banke, i proizvode novčane jedinice tako što dobiju na lutriji (a na lutriji uvijek prije dobije tko kupi više kupona).

Uglavnom, i neka rješenja koja se još smatraju da pripadaju kripto-svijetu kontroliraju proizvodnju novčanih jedinica prema kretanjima na tržištu i planu – puštaju ih i povlače na temelju potražnje. I CBDC može preuzeti neka njihova rješenja.

U ovom zaista kroki prikazu Prasadova opisa CBDC-a, izvedenog na tristotinjak stranica, ostaje još pitanje mogućnosti da građani otvore račun kod centralne banke, umjesto kod svojih komercijalnih banaka, odnosno, uz račun u svojim komercijalnim bankama, te da se ta mogućnost možda otvori i malim poduzetnicima. Dilema je bezbroj. Jedna od prednosti koju Prasad vidi ako se građanima otvori mogućnost otvaranja računa u centralnoj banci jest – lakše upravljanje monetarnom politikom. Ono što se obično naziva “helikopterski novac”, a primjenjuje se u okolnostima recesije, moglo bi biti izvedeno puno učinkovitije. U dosadašnjim rješenjima bilo je slučajeva da se građanima distribuira novac za potrošnju koja povećava potražnju i potiče proizvodnju, a oni ga – popiju, ili ulože u neproduktivne projekte. CBDC mogao bi biti “obilježen” tako da se ne razbacaju, pa da ga ne skupi tko ga dohvati, nego da se može potrošiti za točno određene svrhe (kad se već dijeli). Osim toga, otvorena je mogućnost boljeg upravljanja kamatnim stopama, odnosno uvođenje negativne kamatne stope, da se novac topi ako se ne troši, čime se potiče potražnju. To je sada moguće samo u okolnostima inflacije, koja je centralnim bankama nominalni neprijatelj. Dakako, ovisno o namjeni CBDC-a, bira se i tehničko rješenje, bi li građani imali pravo pristupiti svojem centralnobankarskom računu ili povlačiti novčane jedinice u novčanik.

Već ovaj površni pregled pokazuje da se ta stvar razmatra i razvija u nekolicini zemalja. Je li to dovoljno za zaključak da je to sljedeći iskorak, pokazat će, kao i inače, vrijeme.

Bahamski sand dolar prva je centralnobankarska digitalna valuta

Ukidanje keša i socijalna konstrukcija

Najviše se pozornosti, međutim, poklanja pitanju ukidanja keša. Keš i dalje štiti privatnost, čak i bolje nego kriptovalute. Kada se one pretvaraju u nešto drugo, a da bi bile novac ili imovina, moraju se moći razmijeniti za nešto drugo, to je za anonimnost ranjivo mjesto i trenutak, nekoliko puta ponavlja Prasad. Keš je anonimniji, i vjerojatno je slabo poznato da se neka od najrazvijenijih gospodarstva, kao što su američko i japansko, još uvijek obilno služe kešom. Uz to što se njime omogućuje pranje novca, keš štiti dobroćudni dio sive ekonomije, recimo, kad učenik opere prozore susjedu, a to ne moraju znati ni Porezna uprava ni njegova mama.

Novac je socijalna konstrukcija, spominje Prasad na jednom mjestu. To je sustav, a ne papir, kovanica ili digitalni zapis. Kriptovalute potpuno drugu svrhu imaju u gospodarstvima zemalja čiji su stanovnici rasuti po svijetu i šalju obiteljima novac, u kojima je inflacija visoka a transakcije su skupe, u kojima vrlo mali postotak stanovništva ima bankovni račun, a sasvim drugu u razvijenim ekonomijama Zapada i Dalekog Istoka. Slično je i s rješenjima centralnobankarskog digitalnog novca. Njegovo uvođenje u Europskoj uniji (koja zasad o tome samo apstraktno kontemplira) suočilo bi se s drugim zadacima nego u Kini, koja je eksperimente ubrzala dobrim dijelom pod pritiskom privatnog sektora. Prasad manje pozornosti posvećuje bitcoinu kao službenoj valuti u El Salvadoru, jer je to, uostalom, recentan događaj, o kojem još nema ni dovoljno iskustava, nego CBDC-u na Maršalovim otocima i Bahamima. Ne propušta komentirati neuspješno uvođenje “kriptovalute” Petro u Venezueli, ali podsjeća da je Ruska centralna banka također odmakla s eksperimentiranjem primjene kripto-rješenja u njihovu potencijalnom centralnobankarskom digitalnom novcu.

Podijeli:

 

 

Vezane objave