tehnologija umjetne inteligencije u nadzoru stanovništva uglavnom je kineska i američka

Izvještaj koji je napravio Carnegie Endowment for International Peace po nazivom The Global Expansion of AI Surveillance pokazuj da najmanje 75 od 176 analiziranih zemalja širom svijeta aktivno koristi tehnologije umjetne inteligencije (artificial intelligence AI) za potrebe nadzora stanovništva. Nadzori se provode na različite načine, kroz tzv. pametne gradske / sigurne gradske platforme u 56 analiziranih zemalja, sustavi za prepoznavanja lica masovno koriste 64 zemlje, sustave umjetne inteligencije za policijsko postupanje (prepoznavanje sumnjivih osoba, osoba s kriminalnom prošlošću, algoritme za predviđanje zločina…) u 52 zemlje.

Autor izvješća Steven Feldstein rekao je kako je bio iznenađen učestalošću korištenja umjetne inteligencije (odnosno algoritama za prepoznavanje lica, automatizirane granične kontrole, predviđanja zločina…) u zemljama s demokratskim vladama. Ustvrdio je kako će korištenje umjetne inteligencije za slučajeve koje krše ljudska prava najviše biti u Kini i sličnim zemljama ali je, kako je naglasio, bio iznenađen nejasnim i mutnim primjerima korištenja umjetne inteligencije u nadzorima stanovnika u zemljama s razvijenijim demokratskim institucijama.

U istraživanju se nastojalo prije svega doznati koje zemlje usvajaju tehnologiju nadzora AI, koje konkretne vrste nadzora AI rade vlade, te koje zemlje i kompanije isporučuju tehnologiju za nadzor kroz AI.

Na osnovu tih podataka izgrađen je indeks AI Global Surveillance (AIGS). Podaci su prikupljani od 2017. do 2019. godine.

Najviše nadzora stanovništva je u SAD. Kina je druga na listi i usto je također veliki izvoznik tehnologije nadzora. Istraživanjem je utvrđeno da kineske kompanije – posebno Huawei, Hikvision, Dahua i ZTE – isporučuju tehnologiju nadzora AI u 63 zemlje. Samo Huawei odgovoran je za pružanje tehnologije nadzora AI u najmanje 50 zemalja širom svijeta. Najveći nekineski dobavljač tehnologije za nadzor je japanski NEC, koji isporučuje svoju tehnologiju u 14 zemalja.

Kineski prodavači često svojim kupcima odobravaju povoljne kredite kako bi potaknuli vlade na kupovinu njihove tehnologije za nadzor. To se posebno odnosi na zemlje s nerazvijenom tehnološkom infrastrukturom, kao, na primjer, Keniju, Laos, Mongoliju, Ugandu i Uzbekistan… Te zemlje bez povoljnih kineskih ponuda drugačije nebi mogle nabaviti takvu tehnologiju.

Tvrtke iz SAD također su aktivne u svjetskom izvozu. 32 zemlje iz SAD-a dobivaju tehnologiju nadzora s primjenom AI. Najznačajniji američki izvoznici su IBM, koji se prodaju u 11 zemalja, Palantir, prodaja na 9, i Cisco, prodaje se 6.

U izvješću se navodi kako ni tvrtke sa sjedištem u liberalnim demokracijama (Francuska, Njemačka, Izrael i Japan) ne poduzimaju odgovarajuće korake za praćenje i kontrolu širenja sofisticirane tehnologije povezane s nizom kršenja zakona.

Indeks AIGS pokazuje da 51% naprednih demokracija implementira sustave nadzora AI. Suprotno tome, zatvorenih autokratskih država s takvom tehnologijom je 37%. Uzrok je većinom u financijskim (ne)mogućnostima zemalja u nabavci sofisticirane tehnologije koja nije jeftina. Učestalost primjene nadzora uz AI u liberalnim demokracijama i širina njene primjene (za prepoznavanje lica, kontrolu granice…) ne znači i zloporabu tih tehnologija, navodi se u izvješću.

No, problem je što za nove tehnologije ne postoje sustavi kontrole. U Naprednim demokracijama takvi sustavi se uglavnom koriste za unaprijeđenje sigurnosti i zaštitu građanskih sloboda, no pokazalo se i u nekoliko slučajeva, navodi se u izvješću, došlo je do ugrožavanja građanskih sloboda u SAD i Francuskoj.

Prema izvješću najviše kršenja ljudskih prava nadzorom uz primjenu AI događa se u Kini, Rusiji i Saudijskoj Arabiji.

Primjena AI u naglom je porastu u vojsci. 40 od ​​50 najvećih nacionalnih vojski u svijetu koriste tehnologiju nadzora uz primjenu AI. U vojnoj primjeni AI nema razlike između zemalja s liberalnom demokracijom ili vojnih diktatura. Takve sustave koriste vojske bogatijih zemalja poput Francuske, Njemačke, Japana, Južne Koreje, ali i siromašnije države poput Pakistana i Omana.

Motivacije zbog kojih europske demokracije stječu nadzor nad AI (kontrola migracija, praćenje terorističkih prijetnji) mogu se razlikovati od interesa Egipta ili Kazahstana (držanje pod kontrolom unutrašnjih neprijatelja i političkih protivnika) ali su instrumenti primjene poprilično slični, smatra Feldstein.

Podijeli:

Vezane objave