Strah od gubitka posla smanjuje povjerenje zaposlenika u tehnologiju, a time i koristi od njezina uvođenja.

Ulaganja u umjetnu inteligenciju dosegnula su rekordne razine, ali očekivani skok produktivnosti zasad izostaje. Prema istraživanju Federalnih rezervi u Atlanti, oko 90 % rukovoditelja smatra da AI još nije povećao produktivnost u njihovim tvrtkama. Dio novijih istraživanja pritom sugerira da su na rast produktivnosti posljednjih godina više utjecali rad na daljinu i drugi čimbenici nego sama umjetna inteligencija.

Jedno od mogućih objašnjenja nudi istraživanje profesora Marka Shuai Ma i njegovih kolega, koji su analizirali milijune recenzija zaposlenika, tisuće izvješća o poslovanju kompanija te stotine najava ulaganja u AI i otpuštanja u američkim javnim kompanijama tijekom posljednjih pet godina.

Rezultat je svojevrstan paradoks: što kompanije više najavljuju ulaganja u umjetnu inteligenciju, to je veća vjerojatnost da će istodobno najaviti otpuštanja povezana s AI-jem.

AI kao opravdanje za smanjenje broja zaposlenih

Logika menadžmenta naizgled je jednostavna. Ako umjetna inteligencija zaposlenicima omogućuje da obave više posla, kompaniji bi za isti opseg aktivnosti trebalo manje ljudi. Nakon velikih ulaganja u AI pritom postoji dodatni pritisak da se što prije pokaže financijski povrat.

Smanjenje broja zaposlenih jedan je od najbržih načina za smanjenje troškova rada i poboljšanje kratkoročnih financijskih pokazatelja. Istraživanje pokazuje da su neke kompanije čak najavljivale otpuštanja prije samih ulaganja u AI, kako bi oslobodile novac za buduće tehnološke projekte.

No reakcija burze na takve poteze nije potvrdila očekivanja. Prosječna reakcija cijene dionica nakon najava otpuštanja povezanih s AI-jem bila je blizu nule, dok je u više od polovice promatranih slučajeva reakcija tržišta bila negativna ili neutralna.

To sugerira da tržište u takvim odlukama prepoznaje i skrivene troškove.

Najveći problem može biti – strah zaposlenika

Jedan od najvažnijih skrivenih troškova je raspoloženje zaposlenika.

Radnici su ključni za uspješnu primjenu umjetne inteligencije. Oni moraju prihvatiti nove alate, uključiti ih u svakodnevne procese i naučiti kako ih koristiti za kvalitetnije i brže obavljanje posla. Istodobno, upravo im se govori da bi tehnologija mogla ukinuti njihova radna mjesta.

Istraživači su analizirali milijune recenzija zaposlenika na Glassdooru i ustanovili da su komentari koji se odnose na AI znatno negativniji od ukupnog tona recenzija.

Zaposlenici pritom ne navode samo strah od gubitka posla. Među najčešćim problemima su nedostatak odgovarajuće edukacije, premalo mogućnosti za razvoj novih vještina, loše upravljanje AI strategijom te sumnja u to donosi li tehnologija doista obećana poboljšanja.

Ipak, zabrinutost za sigurnost radnog mjesta bila je uvjerljivo najkritičnija tema.

Menadžeri optimistični, zaposlenici nisu

Istraživanje je pronašlo zanimljiv raskorak između uprava i zaposlenika. Analizirano je oko 10.000 transkripata razgovora kompanija s investitorima, a ton menadžerskih rasprava o umjetnoj inteligenciji bio je dosljedno optimističan.

Problem je što taj optimizam nije bio značajno povezan s boljim rezultatima produktivnosti.

Kod zaposlenika je situacija bila gotovo suprotna. Nakon najava otpuštanja zbog AI-ja njihovo raspoloženje prema tehnologiji naglo se pogoršavalo. Dio zaposlenika umjetnu inteligenciju počinje doživljavati kao prijetnju, osobito kada vide da zbog nje njihovi kolege ostaju bez posla.

Time nastaje začarani krug: kompanija uvodi AI kako bi povećala produktivnost, zaposlenici se boje da će ih AI zamijeniti, zbog toga manje vjeruju tehnologiji i slabije je prihvaćaju, a kompanija na kraju ne ostvaruje očekivane koristi od ulaganja.

Nije problem samo u tehnologiji

Nalazi istraživanja sugeriraju da pitanje produktivnosti nije moguće svesti na kvalitetu AI alata.

Ako kompanija želi ostvariti korist od umjetne inteligencije, mora zaposlenicima pokazati da tehnologija nije samo sredstvo za smanjenje broja radnih mjesta. To znači ulaganje u obrazovanje, prekvalifikaciju i razvoj vještina, ali i jasnije povezivanje AI-ja s konkretnim poboljšanjem rada.

Drugim riječima, zaposlenik koji vjeruje da će mu AI pomoći da bude bolji u svom poslu ima sasvim drukčiji odnos prema tehnologiji od zaposlenika koji vjeruje da će ga upravo taj alat izbaciti iz kompanije.

Za menadžere je zato možda najvažnija poruka istraživanja jednostavna: otpuštanje radnika kako bi se financirala ili opravdala AI strategija može kratkoročno smanjiti troškove, ali istodobno može uništiti jedan od ključnih preduvjeta za ostvarivanje produktivnosti.

Umjesto da umjetnu inteligenciju predstavljaju kao zamjenu za zaposlenike, kompanije bi je trebale koristiti kao alat za povećanje njihovih sposobnosti. Ako se dio koristi od AI-ja vrati zaposlenicima kroz bolje vještine, veće mogućnosti razvoja i kvalitetnije radne procese, veća je vjerojatnost da će oni tehnologiju prihvatiti.

A upravo bi povjerenje zaposlenika, a ne optimizam uprave, moglo biti jedan od ključnih čimbenika koji odlučuju hoće li se golema ulaganja u umjetnu inteligenciju pretvoriti u stvarni rast produktivnosti.