Big tech kolonizirao morsko dno preuzevši kontrolu internetom

Podmorski kabel u promjeru nije širi od limenke pića. Polaganje kabela preko Atlantskog i Tihog oceana, čiji su neki dijelovi duboki koliko je visok Mount Everest, nije nimalo lagan posao. Potrebne su godine istraživanja najpovoljnije rute, milijarde eura investicija i veliki namjenski brodovi koji mogu držati kabele duge nekoliko tisuća kilometara. Glavna komponenta kabela, optičko vlakno, tanko je poput ljudske dlake. Svaki kabel ima nekoliko parova optičkih vlakana koji su prekriveni mnogim slojevima zaštite kako bi se spriječilo oštećenje od brodova, ribolovnih aktivnosti i prirodnih katastrofa.

Unatoč cijeni i težini postavljanja podmorskih kabela, oni su daleko jeftiniji i učinkovitiji od, na primjer, uspostavljanja satelitske povezivosti. S tim da je protok podataka optičkim kabelima neusporedivo brži nego što bi putem satelita ikada mogao biti a i kapacitet prijenosa podataka optikom možda nikada neće biti dostignut kod satelitskih tehnologija. Optička vlakna omogućuje prijenos podataka brzinom bliskom brzini svjetlosti. Optički kabeli starije izrade mogu prenositi podatke jednake 1.500 HD filmova u sekundi. Sateliti se još uvijek koriste u udaljenim dijelovima svijeta, poput Antarktike, u istraživačke svrhe, gdje su podaci strogo raspoređeni i nemoguće je streamati filmove ili preuzimati velike datoteke.

Tihi ulazak big techa

Prema podacima TeleGeography u svijetu je 486 podmorskih kabela preko kojih pređe čak 99 posto globalnih digitalnih podataka. Dobar dio tih kabela je u vlasništvu

Alphabeta, matične tvrtke Googlea, Mete, vlasnika Facebooka, Instagrama i WhatsAppa te Amazona i Microsofta. Apple se za razliku od njih odlučio za suradnju s specijaliziranim operaterima podmorskih kabela umjesto samostalnog investiranja. Ti specijalizirani operateri preuzeli su od telekoma i specijaliziranih organizacija podmorske kabele i nastavili graditi nove prema potrebama tržišta. Podmorski kabeli su nastali od telekomunikacijskih tvrtki za potrebe telegrafa, zadnjih decenija postupno su posao preuzeli specijalizirani operateri a zadnjih nekoliko godina u posao se snažno uključuju velike tehnološke tvrtke.

Od Unityja, prvog transpacifičkog kabela koji je financirao 2011. godine, Alphabet je izgradio ili planira još 17, pet više od Mete. Francuska grupa Alcatel Submarine Networks (ASN), vodeći europski proizvođač podmorskih optičkih kabela, procjenjuje da 70% trenutačnih globalnih projekata podržavaju big tech kompanije. Big tech kompanije tiho su ušle kao manjinski ulagači u poslove s podmorskim kabelima početkom drugog desetljeća ovoga stoljeća. No, Google od 2015. godine pokrenuo tri svoja velika projekta podmorskih kabela. Time je bio prva netelekomunikacijska tvrtka koja je izgradila podmorski interkontinentalni kabel. U posao se uključio vrlo brzo i Facebook (Meta). Naime, Alphabet i Meta osjetljivi su na prijenos svojih podataka do krajnjih korisnika i spremni su kontrolirati svoje infrastrukture, navodi Le Monde. Još 2012. godine Google je uveo ponudu optičkih vlakana za privatne osobe u nekoliko američkih gradova i izravno konkurirao kabelskim i telekom operaterima. Facebook je radio na rješenju za internetsku vezu temeljenom na dronovima, Aquila, prije nego što je od toga odustao 2018. godine. Od tada su se usredotočili na podmorske kabele.

Posao izgradnje podmorskih kabela je samo za one koji mogu financirati skupe projekte. Naime, transatlantski ili transpacifički podmorski je projekt od više od 300 milijuna eura, no investitoru se isplati jer na njemu može ostvariti višestruku zaradu.