Darko Glujić, direktor DB informatike

Početkom ljeta mnoge poslovne subjekte zatekao je zakon koji se tiče svih obveznika javne nabave da sve račune primaju isključivo kao elektroničke račune u XML formatu. Konfuzija u poslovnim sferama traje i danas, osobito kod manjih tvrtki i obrtnika koji su mislili da se to njih ne tiče. Direktan povod za ovaj razgovor bila je ponuda tvrtke DB Informatika u obliku servisa SUPER točnije – besplatni (mali) paket koji, prema našem mišljenju, najjednostavnije i najjeftinije rješava problem većine izdavatelja računa. U pripremnom razgovoru s Darkom Glujićem, direktorom DB Informatike, uvidjeli smo da je količina zanimljivih informacija daleko nadrasla opseg vijesti te vam donosimo cijeli razgovor.

Što se to zapravo dogodilo 1. srpnja ove godine? Tko mora primati račune isključivo u elektroničkom obliku?

Ustvari, sve ono glavno nije se dogodilo 01. srpnja nego nešto ranije – 01. prosinca 2018. godine. To je bio krajnji zakonski rok za usklađenje svih obveznika javne nabave, no do 1. srpnja 2019. mogli su zaprimati račune kao i do tada, ali nisu smjeli odbijati elektroničke račune. Od 01. srpnja tradicionalni načini zaprimanja više nisu dozvoljeni.

Takva zakonska odredba odnosi se na apsolutno sve račune bez obzira na iznos, a ne samo na račune veće od 200.000 kn, koji su temeljeni na ugovorima iz postupaka javne nabave. Ima i nešto izuzetaka, od kojih je najvažniji onaj da se zakon ne odnosi na gotovinske i kartične troškove.

Inozemni dobavljači također trebaju dostaviti elektroničke račune. Doduše, ne mogu to baš svi, jer zbog tehničkih restrikcija u hrvatskom državnom sustavu takvi inozemni dobavljači ne mogu koristiti svoje regularne načine elektroničke identifikacije kao što su elektronički potpisi, korporativni pečati ili aplikacijske vjerodajnice, ali taj će se propust zasigurno vrlo brzo riješiti. Zgodno je istaknuti da smo mi riješili taj problem pa inozemni dobavljači mogu besplatno slati račune hrvatskim obveznicima javne nabave preko SUPER usluge.

Što su i tko su informacijski posrednici? Je li FINA “samo jedan od njih”, odnosno kada je nužno dostavljati e-račune “preko FINA-e” a kada ne?

DB informatika informacijski je posrednik, a to znači da ima pravo u ime svojih korisnika kreirati, izdavati, zaprimati, slati i pohranjivati elektroničke račune. Samo su dva uvjeta da bi se netko mogao zvati informacijskim posrednikom: treba se registrirati za “usluge informacijskog društva” te se, ako se radi promet elektroničkim računima prema i od obveznika javne nabave, spojiti s državnim sustavom. Ovdje bih želio istaknuti da je DB informatika još u procesu javnog savjetovanja o tom zakonu bila zagovornik puno ozbiljnijeg pristupa, od kojih ističem tehničke i pravne preduvjete, ali zakonodavac se odlučio za masovnost.

U FINA-i je smješten državni sustav pa je FINA svakako “prva među jednakima”, no objektivno, FINA je to i zaslužila jer su napravili doista dobar posao u predradnjama, razvoju i sadašnjem održavanju sustava. FINA ima još dvije uloge: oni moraju biti informacijski posrednik za manji dio obveznika javne nabave, ali i zabilježiti svaki elektronički račun koji je poslan ili zaprimljen od nekog obveznika javne nabave. Dakle, imamo nešto kao državni hub, a FINA trenutačno brine o njemu

Koji su sve načini dostavljanja e-računa i koji od njih nudi zaista cjelovito praćenje i potvrdu primitka računa ?

Svaka dostava elektroničkih dokumenata u EU i Hrvatskoj mora zadovoljiti neke uvjete, a ta pitanja direktno regulira eIDAS. Treba se osigurati identitet pošiljatelja, cjelovitost dokumenta, identitet primatelja, ali i potvrda primitka. Vrlo je važno naglasiti da je izdavatelj računa direktno odgovoran za njegovo osiguranje, a to je isključivo moguće korištenjem neke od dozvoljenih vjerodajnica, to tako kaže zakon.

PKI metoda razmjene osigurava sve zakonske i tehničke preduvjete pa je smatramo prirodnom metodom za promet elektroničkih računa. EDI metoda je sjajna, ali rekao bih da je ona prirodno okruženje za razne prateće dokumente (otpremnice, narudžbenice itd.), no dvojbeno je koliko može osigurati cjelovitost elektroničkog dokumenta.

Treća je metoda poslovnih kontrola ili, kako ju je FINA nazvala – OTH. Iako bi ova metoda također morala osigurati sve preduvjete, u hrvatskoj praksi to nije tako pa ne osigurava praktički niti jedan. Smatramo da će sudovi morati odbijati sve sporove koji će se pokretati ako je račun poslan ovom metodom, jer će se trebati pozivati na jasne zakonske odredbe, od kojih izdvajam zakon o primjeni uredbe eIDAS. No, veliki dio prometa elektroničkih računa u Hrvatskoj ide upravo pomoću te metode jer je najjednostavnija za implementaciju, odnosno zahtijeva najmanje tehničke i pravne stručnosti kod informacijskih posrednika. Plašim se da bi cijeli izvrsno zamišljen projekt elektroničkih računa zbog te metode u bliskoj budućnosti mogao naići na ozbiljne pravne probleme.

Mnoge tvrtke izdaju račun u dva oblika, kao XML i kao PDF. Samo jedan može biti original. Pojasnite nam malo tu situaciju.

Ako je u pitanju elektronički račun koji se tiče obveznika javne nabave, odgovor je kristalno jasan: original je samo XML, koji je usklađen s Europskom normom za elektroničke račune i kreiran po jednom od dva dozvoljena standarda: UBL 2.1 ili CII. PDF nema nikakvu zakonsku valjanost jer je to samo kopija originala, odnosno obična vizualizacija podataka koji su sadržaj originala. Svi vole PDF, navikli smo se na fancy PDF račune, ali tehničke manjkavosti PDF računa u procesima automatizacije nisu dozvolile da uopće bude uključen u Europsku normu.

Što je to eIDAS i je li, prema vašem mišljenju, EU dobro razradio izdavanje e-računa i cijelu “e-dokumentaciju”? Kakva su iskustva drugih država? (Primjer Italije, B2B i B2G…)

eIDAS je popularni naziv uredbe EU 910/2014 koja je postavila temelje za većinu pitanja oko elektroničkog identiteta, i ima mnoštvo područja primjene, od kojih je razmjena elektroničkih dokumenata samo jedan. Sadržaj je vrlo kompleksan, izvrsno zamišljen i vrlo ozbiljno realiziran, ali eIDAS nije baš u svemu direktno nadležan za pitanja vezana uz elektroničke račune jer postoji Direktiva 2014/55/EU. Malo zamršeno, ali, pojednostavljeno, kod elektroničkih računa pravila su ipak malo “labavija”.

Ova priča oko elektroničkih računa za obveznike javne nabave odnosi se na sve članice EU, a strani kolege uvjeravaju nas da je Hrvatska pri vrhu u primjeni. Italija je, primjerice, bila vrlo ambiciozna pa su htjeli implementirati elektroničke račune i u B2B prometu, ali su odustali. No, to nam je dalo ideju pa DB informatika s partnerima iz nekih zemalja EU upravo intenzivno radi na problematici paneuropske B2B mreže za elektroničke račune.

Razmjenjuju li svi informacijski posrednici međusobno, odnosno u ime svojih klijenata, sve e-račune? Postoji li kakva interkonekcijska naknada i smatrate li je nužnom?

Apsolutno ne razmjenjuju, ali to nije niti potrebno, osobno smatram da je to možda zastarjeli način razmišljanja. Naime, i u tradicionalnoj razmjeni papira ili paketa nema potrebe da koristite uvijek samo jednu kompaniju, to je pitanje tržišta. Ne vidim niti jedan razlog zašto se u prometu elektroničkim računima istodobno ne bi mogle koristiti usluge više informacijskih posrednika, u ovisnosti od konkretne potrebe i mogućnosti koje je informacijski posrednik implementirao.

Koliko mi znamo, interkonekcijska naknada postoji, nuđena nam je, ali mi smo je odbili jer smatramo da nije pravedna prema krajnjim korisnicima. Ona diže cijenu korištenja i koči daljnji razvoj ovog tržišta.

Kako se onda obavlja razmjena računa? Odnosno, može li korisnik vaše usluge SUPER poslati račun svakom pravnom subjektu?

Može i mora. Za račune koji se šalju obveznicima javne nabave, mi ćemo proslijediti u državni sustav u FINA-i, koji je obvezan u B2G prometu. Drugi poslovni korisnici dobit će obavijest elektroničkom poštom da im je poslan elektronički račun, trebaju samo potvrditi prihvat te preuzeti XML iz našeg sustava. Uz taj XML, koji je original, priložen je i SUPER PDF radi lakšeg pregleda, ali napominjem još jednom – XML je original.

Koji je vaš poslovni model i kakvi su vam ciljevi?

Koliko sam shvatio, svi drugi informacijski posrednici svoj poslovni model zasnivaju na slanju elektroničkih računa. Mi smo se odlučili za potpuno drugi pristup, koji je primarno temeljen na pohrani, odnosno poslovima arhiviranja elektroničkih računa za naše korisnike. Ne treba zaboraviti da je zakonska obveza čuvati originale ulaznih i izlaznih računa 11 godina, pa smo implementirali XAdES-A standard, koji omogućuje dugotrajnu pohranu XML dokumenata.

Kako nama broj poslanih elektroničkih računa nije nekakav bitni trošak, odlučili smo ponuditi tržištu besplatni paket koji objektivno pokriva zakonske potrebe više od 90% svih poslovnih subjekata, a apsolutno je dovoljan svim malim poduzetnicima jer omogućuje i slanje do 10 računa mjesečno pa zadovoljava zakonske potrebe. Odziv na naš projekt SUPER je odličan pa nam je to dalo ideju da pokušamo kreirati neku vrstu javnog hrvatskog adresnog prostora za promet elektroničkim računima, nešto kao ekvivalent tradicionalnom sustavu poštanskih adresa. Naravno, to ćemo iskoristiti u već spomenutom paneuropskom povezivanju poslovnih subjekata koji nisu obveznici javne nabave, a cilj je stvoriti centralno hrvatsko mjesto za promet elektroničkim računima u B2B segmentu i povezati ga s postojećim državnim sustavom za obveznike javne nabave. U isto vrijeme, taj hrvatski sustav, s partnerima, povezujemo s drugim članicama EU. O uspjehu tog projekta ovisi i eventualna integracija s PEPPOL-om u segmentu uspostavljanja općeg javnog adresnog prostora EU za promet elektroničkim računima.

Osim e-računa, imate i druge segmente poslovanja. Predstavite ih malo našim čitateljima.

U principu, naša kompanija ima ishodište u svijetu hostinga, a vremenom smo se specijalizirali za enterprise hosting, u kojem nudimo izgradnju i održavanje virtualnih podatkovnih centara, što nam je i vodeći izvor prihoda. Vjerujem da fleksibilnošću, brzinom i kvalitetom podrške, bez problema nudimo kvalitetnu alternativu za Amazonove ili Microsoftove cloud servise.
Također, vodeći smo hrvatski isporučitelj SSL certifikata, a snažan nam je i segment iznajmljivanja samostalnih poslužitelja.

No, prije otprilike dvije i pol godine posvetili smo se području implementacije elektroničkog identiteta u poslovne procese. Danas nam je taj dio poslovanja vrlo važan pa nudimo razna zanimljiva rješenja, kao što su sustavi za elektroničku preporučenu dostavu dokumenata ili za orkestraciju poslovnih procesa, uz pomoć elektroničke identifikacije. Priča oko elektroničkih računa je iznimna, jer mijenja načine razmišljanja poslovnih korisnika pa nam omogućuje znatno lakši pristup mogućim klijentima.

Projekt SUPER omogućuje svim poslovnim subjektima (uključujući tvrtke, obrte i udruge iz Hrvatske te inozemstva) da POTPUNO BESPLATNO šalju i zaprimaju elektroničke račune (e-račune). Osim web-aplikacije, DB informatika razvila je i besplatnu desktop aplikaciju za upravljanje računima pa se može reći da je ovom ponudom elektronički račun zapravo postao mainstream.

Podijeli:

Vezane objave