Dok se o samovozećim automobilima uvelike piše, a neki su već i na američkim i europskim cestama (s vozačem koji služi “za svaki slučaj”), malo se medijski čuje o projektima automatizacije plovidbe – potpuno autonomnim brodovima, odnosno brodovima kojima se upravlja s kopna, internetskom vezom. Prema najavama, s nama će biti za manje od deset godina

Piše: Goran Vojković

Automatizirani brodovi imat će i novi dizajn jer neće trebati prostor za posadu

Broj posade na brodovima rapidno opada – tehnološki razvoj učinio je svoje. Prvo su razvojem sustava podmazivanja nestali mazači, potom su frižideri i mikrovalne doveli do toga da se može uštedjeti i na kuharu. Nove satelitske tehnologije učinile su prije 20-tak godina i radiotelegrafista suvišnim.

Ogromni kontejnerski brodovi koji danas plove između Azije i Europe, dugački preko 300 metara, neki se približavaju i teško zamislivih 400, imaju po 35 članova posade, a najnovije tehnologije mogu još i smanjiti broj ljudi na 19. To u praksi znači – zapovjednik i po šest ljudi u smjeni. Kada to usporedimo s činjenicom da su svega nekoliko desetaka metara dugi tegljači po Dunavu i Rajni prije 40 godina imali 15-tak članova posade, lako je vidjeti napredak tehnologije.

Može li manje?

Prvo putovanje – Svitzer Hermod, mali lučki remorker bio je prvi daljinski upravljani brod, eksperiment je napravljen u luci u Kopenhagenu

Međutim, može li još manje? Može li nešto što vozi 10.000 kontejnera ili više, ploviti s još manje ljudi, ili uopće bez posade? Pitanje nije nimalo bezazleno i ne tiče se samo ušteda na radnoj snazi. Pomorska karijera nije fizički naporna kao nekada (zamislite kako je izgledalo držati smjenu u stroju dok brod plovi Perzijskim zaljevom, i gdje je ulazna temperatura mora za hlađenje preko 30 °C!), imate sada ugodan krevet, normalnu hranu, satelitski telefon, kolekciju filmova i knjiga na tabletu – no odvojenost od obitelji i drugi faktori čine posao neatraktivnim ljudima iz razvijenih država, unatoč dobrim primanjima.

Dodatno, ne mogu ni svi zainteresirani u pomorce. Kod određenog broja ljudi javljaju se psihološki problemi; biti tjednima na “konzervi” koja ide oceanom nije nimalo jednostavno. A kada pristanete – brod ostaje u luci doslovno jednu smjenu i ide dalje često isti dan. Stoga – pojavilo se pitanje – može li brod ploviti bez posade? Čini se da može.

S autonomnim brodovima povezano je i pitanje daljinski upravljanih brodova. Postoji niz obalnih brodova, primjerice, remorkera koji moraju biti spremni u svakom trenutku iz sigurnosnih razloga, ali operativno se malo koriste. Ako nije u pitanju baš velika europska luka, brod je tu, posada je tu, mora biti spremna, ali možda su u akciji nekoliko sati dnevno ili niti toliko. Naravno, plaćati 2-3 spremna remorkera košta, i sprječava razvoj manjih luka – no što ako remorker ide “na daljinski”? Što ako mu je potrebna samo posada za obavljanje dodatnih funkcija, prihvatiti konop ili ako zatreba raditi s protupožarnim uređajem?

U sličnu kategoriju ulaze i trajekti za vrlo kratke relacije – plovi se istom rutom, rade se stalno isti manevri, zašto bi ljudi trebali biti tu, posebno jer kod najmanjih nije ni predviđeno da posada boravi na brodu, pa treba imati osiguran smještaj na kopnu za 2-3-4 smjene, ovisno i plovidbenom redu.

Brzi Internet po cijelom planetu

Centar za daljinsko upravljanje – ovako Rolls-Royce zamišlja daljinsko upravljanje brodom s kopna, zapovjednik sjedne u fotelju i upravlja iz sobe

Kako biste automatizirali brod, potrebne su dvije stvari: strojevi koje ne traže stalno održavanje, gomila senzora i brzi Internet. Ovo prvo i treće je jasno, no zašto gomila senzora? Zato što filozofiju upravljanja strojem broda morate prilagoditi filozofiji razvijenoj kod zrakoplova – sve se nadzire i provjerava, prati se i najmanje odstupanje od standardnog rada, sve kako bi se zamjena dijela napravila u luci, a ne kada dođe do stvarnog kvara na moru. Nitko ne želi da autonomni brod pluta danima dok ekipa servisera ne dođe do kakve puste lokacije između Azije i Afrike tisućama milja udaljenoj od kopna.

Nove satelitske mreže Inmarsat i Iridium ponudile su ono što je trebalo – dovoljno brz Internet na bilo kojem dijelu planeta, mogućnost online prijenosa i podataka i slike dovoljne brzine i razlučivosti. Model autonomnih brodova jednostavan je: kako oni danima plove istom rutom, istom brzinom i istim ritmom rada motora, jedan operator može nadzirati veći brod brodova u takvom režimu rada. Kada se približe obali ili dođu u područje gustog prometa, brod će tražiti punu pozornost operatora, odnosno zapovjednika koji će ga nadzirati s kopna.

Autonomnost omogućuje i razvoj kamera – nema desetak godina da su digitalne kamere bile prilično neupotrebljive noću, no danas po mraku mogu vidjeti bolje od čovjeka, a tu su danas i infracrvene kamere i sve bolji radari. Tehnički, operator na kopnu imat će bolji pregled nego netko tko promatra dalekozorom s mosta – no ne moramo obrazlagati da to treba stalnu iznimno brzu internetsku vezu.

Rolls-Royce i Finci

Podaci o stvarnom napretku tehnologije dosta sporo cure – vjerojatno zato što se na tom području natječe nekoliko odvojenih timova, i u pitanju su teški milijuni ulaganja, a nitko ne želi odavati svoje poslovne i tehnološke tajne.

Jedna od vodećih inicijativa je Advanced Autonomous Waterborne Applications Initiative (AAWA) project, koji vodi Rolls-Royce, konkretno Rolls-Royce Holdings plc, kompanija koja proizvodi avionske motore i još puno hi-tech tehnologije (ne miješati s manufakturom luksuznih vozila koja je davno prodana, no nosi isti logo). Uglavnom, uz Rolls-Royce, tu su finski državni ferry operator Finferries te kompanija koja je vodeća u teretnom brodskom prijevozu na Baltiku, ESL Shipping Oy. U projekt su, naravno, uključena i sveučilišta, brodski dizajneri, proizvođači opreme te stručnjaci za tehnička pravila i atestiranje. Projekt je dobio 6,6 milijuna eura od finske Agencije za tehnologiju i inovacije, tako da je uključen i niz finskih sveučilišta i istraživačkih ustanova: Tampere University of Technology, VTT Technical Research Centre of Finland Ltd, Åbo Akademi University, Aalto University te University of Turku.

Jedan od direktora ESL Shipping Oy Mikki Koskinen o projektu je rekao: “Vidjeli smo kako se povećava interes i prihvatljivost tehnologija za daljinsko upravljanje te autonomnih tehnologija u transportnoj i logističkoj industriji. Iako neće svi brodovi biti upravljani daljinski ili autonomno, taj razvoj ima potencijal transformirati posao pomoraca nabolje. Zanimanje kao takvo neće nestati, ali bit će različito i atraktivnije za mlade generacije. Sudjelovanjem u projektu AAWA želimo dobiti rani uvid u utjecaj takve transformacije na našu industriju, naš posao i život ljudi koji su poslovno uz njih vezani.”

Ostali veliki projekti

Uvelike se radi i na automatizaciji plovidbe trajekata za kratke relacije, čija su kretanja ionako vrlo standardizirana

U igru se uključila i Europska unija, projekt se zove MUNIN – Maritime Unmanned Navigation through Intelligence in Networks. U pitanju je kolaborativni razvojni projekt, koji sufinancira Europska komisija. Cilj programa je razviti i verificirati koncept autonomnih brodova, koji se ovdje definira kao “plovilo primarno upravljano automatiziranim on-board odlučivanjem, ali nadzirano udaljenim upravljanjem s obalne stanice”. Razlozi pokretanja projekta su povećanje obima prijevoza tereta, povećanje zahtjeva za zaštitu okoliša te smanjenje interesa za zanimanje pomorca u bogatijim državama.

EU smatra kako koncept autonomnih plovila može pomoći ispunjavanju zadanih izazova. Jasno je da brod bez posade manje troši – ne treba ni nadgrađe, ni zalihe za posadu, a što se tiče statusa pomoraca, naravno, mnogo je ugodnije upravljati brodom iz tople sobe i nakon smjene otići u grad na piće pa kući na večeru. Projekt vodi Fraunhofer Center for Maritime Logistics and Services iz Hamburga.

MUNIN je izazvao veliki interes u Norveškoj. Norveška formalno nije članica EU, no neke vas to ne zbunjuje, kao i Švicarska sudjeluje u brojnim projektima Europske unije, a MUNIN ih je zainteresirao još 2014. godine. Razlog norveške zainteresiranosti zasigurno je vrlo dinamično korištenje pomorske plovidbe – zemlja je to koja nema razvijen sustav autocesta.

U međuvremenu osnovali su Norwegian Forum for Autonomous Ships (NFAS), a uspostavljeno je područje za testiranje autonomnih brodova u Trondheim Fjordu. Prošle jeseni na istraživačkom brodu Gunnerus, koji pripada Norwegian University of Science and Technology, potpisan je i sporazum između državne uprave te predstavnika industrije, znanosti i tehnologije o daljnjem razvoju kroz NFAS.

Projekt o kojem se možda i najmanje zna je “Unmanned Multifunctional Maritime Ships Research and Development Project”, koji je vodila kineska Uprava za sigurnost plovidbe i Wuhan University of Technology. Taj projekt započeo je 2012. godine, dovršen je tri godine kasnije, i prema službenom priopćenju, doveo je do nekoliko novih patenata. Fokus projekta bio je nadzor na moru, modeli inteligentnog upravljanja brodovima, ali i modeli spašavanja – dakle, primjena brodova bez posade u komercijalne, ali i svrhe traganja i spašavanja. Kako to često biva u Kini – ovdje se komercijalna, ali i državna, pa možda i vojna uloga projekta isprepliću.

(Fotografije: Press photos – Rolls-Royce Holdings plc)


Sve više projekata

Projekata autonomnog upravljanja brodovima sve je više – od potpune autonomnosti do daljinskog upravljanja s obale. Uz to su vezani i drugi projekti, poput korištenja alternativnih goriva – postoji čak i ideja korištenja autonomnih brodova na električni pogon za potrebe obalne plovidbe u Norveškoj.

Prema procjenama, prve takve brodove vidjet ćemo 2020.-2025. godine, no to, naravno, ne znači da će na početku ploviti potpuno bez posade. No, ono što je sigurno – automatizacija i samostalno upravljanje te upravljanje iz daljine, s kopna, izazvat će ogromnu revoluciju u pomorskom prijevozu, usporedivu s početkom primjene parnog stroja u doba jedrenjaka.

Uz tehničke, trebat će riješiti i brojna druga pitanja – od sigurnosnih (nitko ne želi da mu hakeri pošalju brod u drugi ocean) do pravnih, koji vrlo precizno određuju ovlasti i ulogu zapovjednika broda. Pravila razvijana doslovno stotinama godina, kao što su javne ovlasti zapovjednika, morat će se promijeniti u svega nekoliko godina. No, što reći, pred nama su zanimljiva vremena!