Vrijeme tableta došlo je i prošlo. Osim ako nije. Kao i kod mnogih tehnoloških trendova i kategorija proizvoda, tableti su u jednom razdoblju izazivali popriličnu euforiju. Na krilima uspjeha Appleova iPada, tržište nas je zasulo tisućama verzija, modela i formata iz protivničkog, Androidovog tabora. Tehnološki, ali i poslovni, mediji donosili su bombastične tekstove o smrti PC-ja, o tome kako više nitko neće koristiti laptope, i malo je nedostajalo da populistički političari oboljelima od gripe počnu preporučivati neki tablet s Androidom kao odličnu zamjenu za moćni vitamin C. Tablet, tableta, što sad ima veze jedno slovo razlike...

Jednu od bizarnijih primjena tableta doživio sam nedavno tijekom službenog puta u Cluj, u Rumunjskoj. Grad domaćin predavačima je, u uobičajenoj vrećici s “điđama”, ostavio i tablet s multimedijalnim sadržajem o gradu Cluju. Tablet se ni na koji drugi način nije moglo koristiti – nije se moglo doći do OS-a, nije bilo nikakvih konektora (stvar je bila čvrsto zapakirana u neko kartonsko kućište)... Uglavnom, mogli ste uživati u ljepotama i zanimljivostima grada. Uređaj sam, pretpostavljam, kao i ostali predavači, ostavio u hotelskoj sobi.

Ideja zamjene laptopa, u pojedinim situacijama, tabletom u kombinaciji s Bluetooth tipkovnicom, zaintrigirala je i mene, pa sam si tako nabavio odličnu Logitechovu tipkovnicu, formata otprilike identičnog onoj koja dolazi uz Appleova iMac računala. Drugim riječima, uređaj onoliko kompaktan koliko može biti da bi još uvijek zadržao puni format tipki i njihov standardni raspored. Ona dolazi u kućištu koje se može rasklopiti tako da posluži kao stalak za tablet (ili mobitel). Sve u svemu, stvar zapravo odlično funkcionira. U posljednje vrijeme povremeno ju koristim i kao tipkovnicu za Minix “media player”, ali to je već neka druga tema za neku drugu kolumnu.

Euforija i histerija oko tableta je, poput svake druge, ubrzo splasnula. Rekordne količine isporučenih uređaja nisu više rasle geometrijskom progresijom. Pokazalo se da su laptopi ipak prilično korisni uređaji, kako imaju praktičan omjer veličine, težine i funkcionalnosti te da će i dalje ostati, za veliki broj korisnika – pa tako i za mene – računalo na kojemu najviše rade i za kojim provode najveću količinu, barem radnog, vremena. Laptop koji već neko vrijeme koristim, Lenovo T450s, za mene je dovoljno kompaktan da ga svaki dan mogu nositi doma i u ured i na put, a da posebno ne brinem o veličini i težini, no opet dovoljno velik da sadrži sve potrebne konektore pa ne moram brinuti o raznim “dongle” dodacima za, što ja znam, mrežu ili (najčešće) videoprojektor.

No – i dalje koristim tablet. Nije mi se pretvorio u jedan od onih uređaja s kojima sam se neko vrijeme igrao da bi kasnije završili na prašnjavoj polici ili u elektroničkom otpadu obližnjeg dućana s potrošačkom elektronikom. Našao je, zapravo, tijekom korištenja sasvim specifičnu svrhu koju – barem za mene – odlično ispunjava. Pretvorio se u uređaj za konzumiranje sadržaja.

To znači da na njemu čitam Kindle knjige, digitalno izdanje Economista, duže “longread” tekstove spremljene u aplikaciju Pocket, puštam glazbu i filmove... Tablet je 8” Asus. Osam inča (na ranijem uređaju sedam) za mene je optimalna dimenzija, dovoljno velika da knjige i časopise mogu ugodno čitati, dovoljno lagana i malena da uređaj mogu nesmetano duže vrijeme držati u ruci i – najčešće – spremiti u džep jakne ili stražnji džep hlača.

Kad smo već kod dimenzija, uputio bih oštro upozorenje kolegi Petricu koji stoluje tamo u vrhu organizacije EISA. Kakav je to način da mi, Europljani, robujemo zaostalim, primitivnim mjerama nametnutim od čudnovatih Amerikanaca pa i dalje ekrane mjerimo inčima?! Inzistiram na tome da Europska komisija lijepo propiše centimetre i milimetre kao jedinu prihvatljivu jedinicu mjere, pa proizvođači koji žele nama, Europljanima, prodavati svoje uređaje – neka se lijepo izvole prilagoditi! J

No, vratimo se mi našem tabletiću... Neko vrijeme koristio sam Kindle za čitanje Kindle sadržaja. Znam sve o tome kako je ergonomičniji, kako mu baterije dulje traju, kako je ugodnije čitati e-ink i kako ga mogu bezbrižno ponijeti na plažu i čitati na bliještećem suncu južne strane Hvara, u Zavali, Ivan Dolcu, Maloj Milni ili Svetoj Nediji. Super je taj fičur, zahvaljujem na sjajnoj prilici, ali za čitanje ipak preferiram ugodni hlad istoimene gostionice (“Mala Milna”) simpatične obitelji Tudor, a tamo ionako od druženja s obitelji i prijateljima ne ostaje mnogo prilika za Salmana Rushdieja ili Johna Updikea. Spreman sam prihvatiti lošiju ekransku ergonomiju Asusova ekrana u odnosu na Kindle zbog toga, između ostaloga, što ću fleksibilnije podesiti veličinu slova, što će me eventualni web-linkovi u knjigama i tekstovima odvesti direktno na “normalni” browser i, naravno, što tako imam jedan uređaj manje za nošenje naokolo, koliko god i jedan i drugi uređaj bili lagani.

Digitalno izdanje Economista na tabletu perfektno funkcionira. Može ga se, dakako, čitati i na mobitelu, ali tablet je neusporedivo ugodniji. Kad smo kod tekstova, koristite li možda Pocket? Odlična aplikacija u koju spremam dulje tekstove s weba za naknadno čitanje. Rješava vas svih napornih reklama, tekstove u pravilu sačuva odlično formatirane, osim ako su u web-originalu prelomljeni u nekoj potpuno otkačenoj strukturi.

O glazbi i filmovima vjerojatno ne treba previše govoriti – u mojem slučaju to su Deezer i Netflix, netko će koristiti Spotify ili Amazon, ili HBO, ili već neku kombinaciju. Streaming je postao pravi mainstream i drago mi je vidjeti da, barem kad je o glazbi riječ, europske kompanije poput gore spomenutih dominiraju nad svojim američkim konkurentima. Nije lako, ali, eto – može se.

Moj mali Asus, pak, vrlo je koristan, u svakodnevnoj je upotrebi pa ću vjerojatno i ja kad-tad ponovno postati – kupac novog tableta!

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.