Pojava sustava Flash za pohranu podataka je, nakon razdoblja duže stagnacije u tom segmentu razvoja, doživljena doslovno kao revolucija, svojevrsni kvantni skok u performansama informatičkih sustava

Razvoj tehnologija pohrane podataka omogućio je uspostavu sustava koji su u stanju podržati i najzahtjevnije poslovne aplikacije te se nositi s vrtoglavim rastom količine podataka, kojem svjedočimo u današnjem, sve više internetiziranom, digitaliziranom poslovanju.

Korisno ulaganje

Tvrtka Megatrend Poslovna Rješenja jedan je od naših integratora informatičkih sustava koji se pohranom podataka bavi od samih svojih početaka, a danas možemo reći da je među predvodnicima primjene najnovijih inačica tih tehnologija – u pohrani podataka koja je definirana softverskim rješenjima (Software Defined Storage) i u pohrani na tehnologijama Flash, koje nudi kao uslugu, kako u vlastitim podatkovnim centrima, tako i u raznovrsnim implementacijama kod brojnih klijenata.

“U posljednje dvije godine implementirali smo nekoliko iznimno visoko raspoloživih lokacijskih sustava zasnovanih na tehnologiji Flash, i tako korisnicima omogućili izvedbu najzahtjevnijih poslovnih aplikacija. Postigli smo raspoloživost sustava bolju od 99,999 posto. Promatrajući uštede u prostoru, potrošnji, jednostavnosti korištenja, uporabi novih kognitivnih Big Data poslovnih aplikacija, investicija u flash uređaje za pohranu podataka pokazala se vrlo učinkovitom i pozitivnom u cjelokupnom poslovanju klijenata”, izjavila je Anđelka Strajher, utemeljiteljica i direktorica tvrtke Megatrend Poslovna Rješenja.

Jaz u performansama

Flash skok

Pojava sustava Flash za pohranu podataka je, nakon razdoblja duže stagnacije u tom segmentu informatičke industrije, doživljena doslovno kao revolucija, svojevrsni kvantni skok u performansama IT sustava. Primjerice, u posljednjih desetak godina performanse računalnih procesora u prosjeku su rasle pedesetak posto godišnje. Istodobno su performanse i kapaciteti diskovnih sustava rasli najviše pet posto godišnje. U redu, diskovi su rasli kapacitetom, no brzina pristupa podacima koji su se smještali na njih nije ni približno slijedila taj razvoj. Štoviše, latencija pri prijenosu podataka u tim je uređajima vremenom postajala sve lošija i lošija. Tako se došlo do današnje situacije u kojoj golema količina informatičkih sustava jednostavno nije u stanju postići performanse koje mogu postići računalni procesori i memorijski uređaji.

Rješenju tog problema pristupalo se iz nekoliko, logičnih, ali ne i previše učinkovitih načina. Prvo se nedovoljnu brzinu prijenosa podataka pokušalo riješiti metodom dodavanja diskova. To se pokazalo iznimno skupim, i na kraju nedjelotvornim rješenjem. Štoviše, često je dovodilo do veće latencije. Zatim se problem s brzinom prijenosa podataka pokušalo riješiti dodavanjem procesora i memorijskih čipova. To je ubrzalo rad poslužitelja, no nije pomoglo u ubrzanju prijenosa podataka u sustavima za pohranu podataka. Optimizacija aplikacija, kao treći pokušaj, iako sama za sebe korisna, zapravo je bila najskuplje i najrizičnije rješenje

Pristup storage problemu

Za red veličine

Performanse sustava Flash za pohranu podataka za red su veličine bolje od bilo kojeg sustava za pohranu podataka utemeljenog na diskovima. Primjerice, kod tipičnih diskovnih sustava govorimo o latencijama reda veličine nekoliko milisekundi, a za sustav Flash normalna je latencija stotinjak mikrosekundi. Ilustrirajmo to tipičnom “potrošnjom” vremena u jednom standardnom poslovnom IT sustavu.

Tipična potrošnja vremena u standardnom poslovnom IT sustavu

Ako ovu ilustraciju pretvorimo u brojeve, lako možemo doći do nekih konkretnih zaključaka. Uzmimo za primjer neku aplikaciju koja istodobno izvodi dvadesetak zadaća (tzv. threadova) i koristi podatke s diskova s latencijom od pet milisekundi. Takav sustav za pohranu podataka može (20 / 0,005 = 4000 IOPS) postići 4000 ulazno-izlaznih operacija u sekundi (IOPS – Inputs/Outputs per Second). Međutim, ako sustav za pohranu podataka ima latenciju od stotinu mikrosekundi, onda on može postići učinkovitost od 200 tisuća ulazno-izlaznih operacija u jednoj sekundi (20 / 0,0001 = 200.000 IOPS-a). “Dakle, elementarna matematika jasno pokazuje da se primjenom sustava Flash za pohranu podataka može postići povećanje učinka i do pedeset puta (5000 posto). Brži prijenos podataka između aplikacija, procesora, memorija i uređaja za pohranu podataka dovodi do radikalnog ubrzanja cijelog informatičkog sustava tvrtke, koji tako postaje mnogo učinkovitiji”, kaže Anđelka Strajher.

Flash moduli

Cjelina je više od dijelova

U svojoj osnovi flash uređaji za pohranu podataka sastoje se od većeg broja memorijskih čipova. Svaki taj čip, sam za sebe, nije ništa posebno: relativno je spor u zapisivanju i čitanju na njemu spremljenih podataka, nema pretjerano veliki kapacitet, a nije ni u potpunosti pouzdan. Ono što flash memorijskom uređaju za pohranu podataka daje snagu jest njegova konfiguracija u pametni modul.


Cjelina je i ovdje mnogo više od pukog zbroja dijelova. Flash moduli za pohranu podataka konstruiraju se tako da u sebi nose deset tzv. “radnih čipova”, plus jedan tzv. checksum RAID (redundantni čip u kojem se zapisuje broj točno ubilježenih ili prenesenih podataka – koristi se u kasnijim usporedbama zapisa kako bi se ustanovile eventualne pogreške u podacima), i jedan čip tzv. HotSpare (stalno spreman, rezervni čip, koji uskače ako se neki drugi čip u modulu pokvari). To, drugim riječima, znači da u samom memorijskom modulu imate hardversku RAID zaštitu podataka. Kad flash memorijske module povežemo u još veću cjelinu (koristeći višestruko redundantne komponente, i tu opet napravimo još jedan RAID) dobivamo sustav eksponencijalno veće pouzdanosti, koji može ostvariti doista iznimne radne učinke.

Flash memorija

Za razne svrhe

Anđelka Strajher, utemeljiteljica i direktorica tvrtke Megatrend Poslovna Rješenja

Flash sustavi za pohranu podataka mogu se koristiti kao potpuno nezavisni sustavi. U toj se formi najčešće koriste kod iznimno zahtjevnih aplikacija, u sustavima koji u kratkom roku moraju obraditi goleme količine transakcija te, kod danas sve više korištenih tzv. in memory (NoSQL) baza podataka. Osim samostalne uporabe, sustavi za flash pohranu podataka svoje prednosti dokazuju i u sustavima za pohranu utemeljenima na softveru, tzv. SDS (Software Defined Storage) sustavima. “Zapravo, kombiniranjem flash sustava iznimno visokih performansi, s fleksibilnošću i funkcionalnostima standardnog SDS sustava, u informacijskoj infrastrukturi svake tvrtke može se dobiti sustav za pohranu podataka koji će dugoročno zadovoljiti sve njene zahtjeve za performansama, visokom raspoloživošću, jednostavnošću uporabe i učinkovitošću u svakodnevnom poslovanju”, zaključila je Anđelka Strajher.