Uzevši u obzir europske trendove i ne baš najblistavije stanje u Hrvatskoj, usuđujem se prognozirati da će najkasnije 2018. doći do točke prevrata, odnosno “netfliksizacije” osnovnih bankarskih usluga koja će nužno uključiti i Hrvatsku

Piše: Božidar Pavlović

Sredinom godine u Kopenhagenu se ponovno održalo europsko izdanje najveće svjetske fintech konferencije – Money 20/20. Dok su se na konferenciji europskoj javnosti predstavili najnoviji tehnološki trendovi u financijskoj industriji, baš kao ni prošle godine, naša važna državica praktički nikako nije bila prisutna (uz časnu iznimku nekoliko posjetitelja i MicroBlinka i Neosa s izložbenim prostorom). Svjetski igrači poput VISA-e, Googlea, Samsunga, Amazona ili kineskog Alipay,a predstavili su nova dostignuća ili najavili akvizicije i lansiranje novih proizvoda u Europi, a mnogi fintech startupi imali su priliku na licu mjesta prezentirati svoje proizvode i provjeriti zainteresiranost najvećih svjetskih banaka. Trendovi u fintechu su, nimalo iznenađujuće, botovi, AI (umjetna inteligencija) i strojno učenje, potom otvaranje API-ja i digitalni identitet, a hype oko bitcoina je ipak, razumljivo, malo splasnuo jer je tehnologija Blockchain teoretski vrlo korisna, no nimalo trivijalna za implementaciju.

Stalne promjene

Europsko bankovno tržište iz dana se u dan mijenja – trenutačno najveći hit predstavljaju tzv. neobanke – digitalni izazivači (engl. digital challengers, zapravo, fintech kompanije s bankovnom licencom) – koje nude reduciranu paletu bankarskih usluga (uglavnom onih osnovnih, poput otvaranja tekućeg računa i pripadajućih mu platnih kartica, vrlo često mobile-only), ugrožavajući time dosadašnji monopol starih giganata i njihovu one-stop-shop logiku. Kao primjer valja navesti britanski Atom Bank, njemački N26 (koji je nedavno dobio bankovnu licencu i proširio poslovanje na sveukupno 17 europskih zemalja koje koriste euro kao valutu), Mondo (koji je dio financija potražio na crowdsourcing platformi Crowdcube i prikupio milijun funti za 96 sekundi), Revolut ili Curve. Tko su ciljani klijenti tih banaka? Prije svega to je generacija milenijaca koja prezire stare banke, a fintech im nudi ulazak u visoko brendirani svijet financijskih usluga, prilagođenih njihovim zahtjevima za brzinom, jednostavnošću i kvalitetom, nudeći ažurnu podršku pri rapidnim promjenama tehnologije, integraciju s društvenim mrežama i inim novim načinima komunikacije, koristeći pritom vrlo privlačna, napredna i responzivna korisnička sučelja (tj. neovisna o platformi). Takav tempo velike, stare banke uopće ne mogu pratiti. Dodatno, premda gotovina još uvijek predstavlja 60% svih transakcija u EU28 (prema G4S European Cash Report 2016), ona je u svom sadašnjem obliku novčanica i kovanica sve manje privlačna novim generacijama.

Suradnja je ovdje ključni motiv – banke su dosad uvijek balansirale između tri moguće opcije, kraće zvane BBP (build, buy or partner, odnosno rješenja bi banke razvijale interno, kupovale gotovu uslugu na tržištu ili bi surađivale s trećim stranama). Konferencija u Kopenhagenu pokazala je da je suradnja na ravnopravnim osnovama i s međusobnim uvažavanjem, najbolji put. Samo za primjer, za istim su stolom u ravnopravnom dijalogu sjedili predstavnici banke stare 126 godina i startupa starog 126 dana. Čest je slučaj i da startupi surađuju koristeći specifične kompetencije te time anuliraju vlastite slabosti ili nedostatke u portfelju usluga (primjerice, N26 nudi uslugu prekograničnog slanja novca koristeći drugi ogromni startup TransferWise, jedan od nekoliko europskih “jednoroga”, što je pomodni naziv za tvrtku tržišne kapitalizacije veće od milijarde USD).

Osvrt na domaće prilike

Domaće banke se, prema apetitu za promjenama i sklonosti reakciji na izazove s tržišta, ugrubo mogu podijeliti u dvije skupine: podružnice europskih bankarskih grupa kod kojih se najčešće (uz dužne iznimke) razvoj novih, disruptivnih proizvoda ne događa lokalno, nego u razvojnim centrima (hubovima) matičnih zemalja, pa se proizvod samo više ili manje uspješno kopira na hrvatsko tržište, a drugu grupu predstavljaju male banke u domaćem vlasništvu, koje su opterećene pukim preživljavanjem i nemaju vremena, ambicija i sredstava surađivati s fintech kompanijama na novim uslugama i proizvodima. U posljednje vrijeme iznimku predstavlja HPB (u većinskom vlasništvu države), koja uza sve bolje rezultate, iskazuje i znatnu dozu ambicije za brzim uvođenjem tehnoloških promjena, iako je opterećena dobnom strukturom svojih klijenata.

Dakle, uzevši u obzir europske trendove i ne baš najblistavije stanje u Hrvatskoj, usuđujem se prognozirati da će najkasnije 2018. doći do točke prevrata, odnosno “netfliksizacije” osnovnih bankarskih usluga, koja će nužno uključiti i Hrvatsku. Da podsjetim – početkom 2016. Netflix je na dosad nezapamćenoj konferenciji za tisak uzburkao javnost objavom o istovremenom lansiranju svoje usluge u 180 zemalja svijeta. Analogno tome, nema razloga zašto neka od fintech banaka s licencom ne bi odjednom lansirala svoju uslugu barem na svim tržištima EU. To će dovesti do rapidnog odljeva klijenata nezadovoljnih proizvodima i uslugama koje dobivaju u domaćim bankama, a onda će za reakciju biti prekasno. U Kopenhagenu je prošle godine Kristo Käärmann, osnivač spomenutog TransferWisea, iznio rezultat ankete provedene na uzorku od 10.000 ispitanika u zapadnoj Europi – 80% njih radije bi upravljanje financijama povjerilo tehnološkoj kompaniji poput Facebooka, negoli poznatoj, velikoj banci. Ove je, pak, godine Carlos Torres Vila, CEO španjolske banke BBVA, prisnažio kako milenijci radije biraju posjet zubaru nego podružnici banke. Te šaljive izjave i statistike samo pokazuju koliko je povjerenje prema bankama na nezapamćeno niskim razinama, a situacija je kod nas još i gora.

Neslužbeni pregled scene hrvatskih fintech kompanija

Blistava budućnost (?)

Jedan poslovni medij nedavno je objavio informativni osvrt koji se dotiče hrvatskih fintech kompanija, pa sam, prateći izbliza i domaće bankarstvo i startupsku scenu, odlučio malo detaljnije prezentirati fintech u Hrvatskoj. Naravno, unaprijed se ispričavam ako sam nekog zaboravio ili nehotice izostavio.

S obzirom na to da je u Hrvatskoj za sada zaista vrlo ograničen broj pravih fintech startup tvrtki, odlučio sam u ovaj pregled uvrstiti i etablirane startupe koje pomažu bankama i retail tvrtkama u unapređenju poslovanja i razvoju softvera, odnosno one koji su uspješni kao dio ekosustava bez ambicije da zamijene ili ugroze velike igrače – banke i retailere. Iz popisa su, možda nepravedno, izbačene razvojne tvrtke koje imaju stalne klijente u domaćim bankama, ali zbog toga što postoje i uspješno posluju duži niz godina, ne mogu se nazivati startupima (poput tvrtki CROZ, IN2, Poslovna inteligencija, Banksoft, BCS, ZMS Info, VIP Data, Mstart itd.)

Infobip i Oradian, svatko u svojoj kategoriji, suvereno vladaju domaćim fintech prostorom, AgentCash je, pak, prošle godine izabran u londonski akcelerator Barclays banke, a kasnije i ušao u partnerstvo sa UniCredit Zagrebačkom bankom, tu je i nekoliko bitcoin burzi, marketinške agencije počele su razvijati digitalne tehnološke proizvode za banke, a postoje i hrvatska cloud rješenja koja se već primjenjuju u bankama i financijskim institucijama.

Istini za volju, dio problema oko zaostatka Hrvatske za fintech vlakom, osim uvijek spominjane birokracije i nepovoljne regulative, leži i u financijama – kad se fintech uspoređuje s drugim startup kompanijama, orijentiranima na lifestyle proizvode, on košta bitno više. Četiri najveće britanske nove digitalne banke (Atom, Mondo, Tandem i Sterling) privukle su preko 200M USD kapitala, iako još praktički nisu izašle na tržište. Razlozi su jasni – zahtjevna regulativa, nužnost vrlo čvrstog securityja, potreba za zaposlenicima s bankarskim iskustvom… S druge, pak, strane, panelisti fintech konferencije iznijeli su kako su u Americi troškovi pokretanja startup kompanije 2000. godine bili pet milijuna USD, a danas je ta svota tek oko 50.000 USD.

Inače, službena godišnja ulaganja u hrvatske startupe variraju od 2 do 22M eura, prema nekim izvorima, a tek mali dio toga odlazi na fintech. Vjerojatni razlog je to što nije bilo dovoljno dobrih projekata, dio investicija je ostao ispod radara, ali tim, realno lošim, brojkama dijelom je kumovala i nepovoljna poduzetnička klima. U susjednoj je Sloveniji, za usporedbu, godišnji iznos ulaganja višestruko veći. Međutim, HAMAG BICRO i Svjetska banka predstavili su u travnju 2016. fond za poticanje ulaganja u kapital u ranoj fazi financiranja (Seed Co-Investment Fund), diljem Hrvatske niču coworking hubovi, inkubatori i akceleratori (posebno se dobro, uz Zagreb, pozicionirao i Osijek), a tu je i hrvatska mreža poslovnih anđela CRANE, aktivna, kako u financiranju startupa, tako i u podizanju svijesti o značaju startupa za društvo i ekonomiju. Ono što je izvjesno jest to da ćemo s implementacijom europske regulative PSD2, koja obavezuje banke da daju pristup trećim stranama kroz njihov API, sigurno svjedočiti značajnom rastu domaće fintech startupske scene.


O autoru

Božidar Pavlović radi u bankarstvu već gotovo 20 godina, premda je strukom IT-jevac. Uža specijalnost su mu kartično poslovanje i real time sustavi, tako da je već tri godine na čelu EGCP-a, renomiranog međunarodnog kartičnog procesora. Posljednjih nekoliko godina pažljivo prati fintech revoluciju u svijetu te mentoriranjem nekolicine domaćih startupa svojim iskustvom i idejama nastoji pridonijeti tom novonastajućem ekosustavu koji bi bankarstvo, kakvim ga danas poznajemo, morao promijeniti nabolje.

Na konferenciji F2 – Future of Fintech, u organizaciji Buga i Mreže, 14. studenoga čut ćemo i njegov pogled na fintech svijet.