Premda nema službenih cjelovitih statističkih podataka o ekonomiji dijeljenja (Uber, Airbnb i sl.) postojeće analize upućuju kako je rast prihoda te djelatnosti izniman, Naime, procjene su kako se  u Europskoj uniji prihod od ekonomije dijeljenja povećao s oko milijardu eura u 2013.godini na čak 3,6 milijardi eura u 2015. godini.

To je ipak samo 0,2 posto ukupnog BDP-a EU no trend rasta ekonomije djeljenja upućuje kako će ona imati sve značajniju ulogu.

Premda online platforme koje čine ekonomiju djeljenja još imaju mali mali udjel u prihodima gospodarstva već sada je njihov značaj izražen u broju osoba koje sudjeluju u ekonomiji dijeljenja.

Na primjer, u Francuskoj i Irskoj svaki treći stanovnik koristio je neku od usluga ekonomije djeljenja. U srednjoj i istočnoj Europi to je svaka deseta osoba, podaci su Flash Eurobarometera iz 2016. godine.

Zanimljivo je da je Hrvatska zajedno s Latvijom po postotku osoba koje sudjeluju u ekonomiji djeljenja na drugom mjestu u Europi, Francuska je na prvom mjestu. Hrvatska je s Latvijom na trećem mjestu u Europi po postotku osoba koje koriste usluge ekonomije djeljenja, daleko naprijed su Francuska i Irska.

Hrvatska je jedna od tri europske zemlje u kojoj nešto više od 10 posto stanovnika radi u poslovima ekonomije djeljenja, odnosno zemalja u kojima svaka deseta osoba djeluje kao vozač Ubera, iznajmljuje sobe koristeći Airbnb, pruža ICT usluge putem platformi kao Upwork…

Dobro je poznato kako ekonomija dijeljenja važna jer aktivira imovinu koja se inače ne koristi te se time povećava ukupna ekonomska učinkovitost gospodarstva, usto pridonosi i zaštiti okoliša.

Općenito, ekonomija djeljenja pokazuje se tržišno konkurentnijom u odnosu na klasične oblike djelatnosti prije svega zbog korištenja informacijske tehnologije.

Ekonomija djeljenja donosi na tržište rada novu potpuno praksu nazvanu online freelancing koja predstavlja izazove postojećoj zakonskoj regulativi i manje je podložna institucionalnoj manupulaciji.

Dijelom i zbog toga online freelancing nema pristup socijalnim institucijama poput zavoda za zapošljavanje, zdravstvenom osiguranju, mirovinskom osiguranju pa su u odnosu na zaposlenike iz klasičnih djelatnosti izloženiji rizicima kod nesreća a i bit će u većem riziku od siromaštva u starijoj životnoj dobi. Ključno pitanje za ekonomiju dijeljenja, kako upozoravaju analitičari, je ostvarivanje institucionalnog ravnopravnog statusa u odnosu na klasičnu ekonomiju.