Piše: Dražen Oreščanin

U studenom prošle godine sam dobio e-mail s pozivom od Ministarstva gospodarstva da se uključim u intervjue i radne skupine za implementaciju Standard Cost Model (SCM) metodologije za procjenu koliko vremena i novca poduzetnici gube na propisane administrativne zahtjeve. Nisam se želio uključiti u radne skupine, a moj odgovor e-mailom je bio sljedeći:

„Ja mislim da su sve te prepreke i problemi odavno već popisani. Recept je jednostavan – pojednostavljenje i digitalizacija procesa, smanjenje javne uprave, smanjenje poreznih i neporeznih opterećenja. CISEx (Nezavisno udruženje hrvatskih izvoznika softvera) je to već MINGO-u pisao valjda sto puta. Država meni kao poduzetniku naplaćuje svoje usluge kroz poreze i razne namete, a koliko god loše te usluge bile, a ja ih ne mogu otkazati. Jedna od tih usluga bi trebala biti izrada efikasnih zakona. Ako trebate pomoć u području smanjenja prekomjerne regulacije poslovanja, javite pa ću vam poslati komercijalnu ponudu za usluge. Ne pada mi na pamet raditi posao javne uprave besplatno, a da za to vrijeme posao od kojeg živim i od kojeg generiram prihode od kojih živi i moja firma i uplaćuje desetke milijuna kuna u proračun RH stoji. Također vam šaljem i neke konkretne mjere za rješavanje problema, na koje smo već godinama ukazivali:

  1. Smanjenje poreza na dohodak
  2. Ukinuti članarinu za IT tvrtke u HTZ-u
  3. Ukinuti besmislene propise vezane za razne evidencije, evakuacije, zaštite na radu itd.
  4. Priznati marketinške troškove, troškove službenih vozila, reprezentacije, ulaganja u zaposlene poput team buildinga
  5. Članstvo u HGK treba biti opcionalno“

Prošli tjedan je Vlada RH pompozno objavila akcijski plan rasterećenja gospodarstva, koji je rezultat implementacije navedene metodologije. U akcijskom planu se revolucionarno najavljuje da će se ukinuti HTZ članarina za IT tvrtke, te da će se ukinuti neke nepotrebne evidencije! Radi se konkretno o obvezi vođenja evidencije o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada (obrazac DNR) te o mjesečnim iznosima isplaćenih primitaka od nesamostalnog rada, doprinosa i poreza (obrazac IP). Moram priznati da mi je drago da si mogu pripisati zasluge što sam ukazao na probleme koji su doveli do ovog smanjenja opterećenja za gospodarstvo, iako mi naravno nitko iz Vlade RH neće priznati te zasluge, budući da je iz priopćenja razvidno za njih zaslužna isključivo Vlada RH.

Dodatno, izuzetno mi je drago da je Vlada RH angažirala domaće stručnjake iz Sense consultinga koji su vodeći svjetski eksperti u tom području, te da su svoje globalno znanje i iskustvo, nakon što su pomogli gospodarskim velesilama poput Kirgistana, Iraka, Vijetnama i Nigerije, primijenili i u Hrvatskoj.

Što se tiče same prezentacije mjera, mislim da je to čisti PR i pokušaj skupljanja jeftinih političkih poena. Naime, kroz akcijski plan se planira ukidanje nekih obveza, troškova, članarina, koji nemaju veze s mozgom i protiv kojih se gospodarstvo buni uzaludno već godinama. Sve te mjere i propisi i nepotrebna birokracija nisu se donijeli same i nisu ih niti tražili niti donijeli poduzetnici ili gospodarstvenici, nego ih je donijela državna vlast, dakle predložila Vlada RH i odobrio Sabor RH.

Najveća fora je kako Vlada RH rasterećuje gospodarstvo – ukinu obvezu ispunjavanja nekih nepotrebnih formulara (koju je Vlada RH donijela prije ne znam koliko godina) i onda izračunaju Izmjereni administrativni trošak tih obveza i – Ta-Da! gospodarstvu su uštedili šesto dvadeset devet milijuna kuna! Primijetite da se neće smanjiti nikakva davanja državi, nego se radi o iznosu koji će poduzeća uštedjeti na radnu snagu i druge troškove, jer više neće morati ispunjavati i predavati neke formulare, koji su ionako bili nepotrebni.

Dakle sada, nakon godina ili desetljeća maltretiranja gospodarstva s nepotrebnom birokracijom i parafiskalnim nametima, protiv kojih se to isto gospodarstvo godinama opravdano buni, Vlada RH dolazi s akcijskom planom u kojem će neki mali dio tih budalaština ukinuti? To je Hrvatska Vlada, kao što su i sve prijašnje Vlade bile Hrvatske, izgovor tipa „To je napravila prethodna Vlada ili Vlada iz 2005. godine“ je deplasiran. Ispravan stav bi trebao biti: „Poštovani poduzetnici i građani, primite naše duboke isprike zbog nepotrebnih birokratskih opterećenja i parafiskalnih nameta. Dajemo sve od sebe da ispravimo greške koje je Vlada RH u prošlosti napravila, koje su rezultirale bujanjem birokratskih procedura, te da ta opterećenja smanjimo. Troškove koje smo vam godinama nepotrebno generirali ćemo Vam pokušati nadoknaditi.“ Ja bih takav stav poštovao, ali ovakav stav otkrivanja tople vode u akcijskom planu ne mogu prihvatiti.

Hrvatska birokracija je živi primjer istinitosti poznatog Parkinsonovog zakona koji kaže: „Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno za njegovo obavljanje“ po kojem birokracija izmišlja nove poslove i obveze, pa zapošljava dodatne ljude da te poslove obavljaju. Tako je javni aparat u Hrvatskoj nerazmjerno nabujao, kreirajući dodatna opterećenja za gospodarstvo.

Bilo kakav komentar o tome da su propisi donošeni zbog toga da se spriječe malverzacije poduzetnika je također promašen. Svi smo svjedoci toga da neki poduzetnici (tzv. kontroverzni poduzetnici, odnosno kriminalci) krše sve zakone i propise, bez obzira na to da li tih propisa ima sve više i više. Problem je u nadzoru i pravosuđu koje takve stvari dopušta, a ne u tome da nema dovoljno propisa. Velika većina svih poduzetnika poštuje sve propise, koliko god bili bespotrebni. Davanja, propisa i birokracije ima previše, to gospodarstvo već godinama pokušava objasniti Vladi RH, a ocjene konkurentnosti hrvatskog gospodarstva koje su iz godine u godinu sve lošije to i potvrđuju.

Članarina u HTZ je jedan od najbolnijih primjera dugogodišnje neefikasnosti hrvatske birokracije. Prema zakonu o članarini u HTZ-u iz 1995. godine obveznici plaćanja članarine su bila poduzeća koja se bave uslugama u turizmu, ugostiteljstvu i prometu. Međutim, 2008. godine su se u HTZ-u sjetili da bi članarinu trebale plaćati još neke djelatnosti, koje s turizmom nemaju veze, pa su ih stavili u novi zakon. Te djelatnosti uključuju IT, računovodstvene usluge, telekomunikacije, dizajnere, fotografe, sportske djelatnosti… Zašto je HTZ to napravila? Nitko ne zna, ali pretpostavka je zbog toga što su htjeli uzeti više novaca od gospodarstva za svoje potrebe. Postavlja se pitanje zašto tada Vlada RH tada nije rekla HTZ-u „Hej, nemojte otimati novce onima koji s turizmom nemaju veze!“? Ni to nitko ne zna, ali vjerojatno su smatrali da je normalno da se HTZ na taj način financira i da gospodarstvo to plaća.

CISEx je osnovan 2011. godine a od 2012. godine pokušavamo ishoditi da se IT oslobodi plaćanja članarine HTZ-u. MINGO nas je godinama uvjeravao da oni tu ništa ne mogu jer je to u nadležnosti Ministarstva turizma. Čisto kao primjer, tvrtka u kojoj radim i u kojoj sam suvlasnik je u 2016. godini platila HGK-u 12.996,00 kuna članarine, a HTZ-u 36.424,39 kuna članarine. Mislim da je ovo i prilika za pohvaliti HGK, jer su u zadnjih nekoliko godina vrlo aktivni u podršci IT industriji, te se za ovu članarinu dobiva kvalitetna protuvrijednost. S druge strane, članarina koju plaćamo HTZ-u je tri puta veća, a vrijednost koji imamo od HTZ-a je apsolutno nikakva.

Dakle, Vladi RH treba šest godina inzistiranja IT industrije, nebrojeni sastanci i dopisi od strane CISEx-a i drugih stručnih udruga, desetine članaka u medijima, te konzultanti za implementaciju SCM metodologije, da bi ukidanje jednog ovakvog besmislenog nameta došlo nakon šest godina u akcijski plan, za koji je pitanje da li će i kada biti realiziran.

Po meni je to poražavajuće, a za nas koji godinama plaćamo poreze i punimo državni proračun i ponižavajuće.